3MD

...

Znam ima ih jako mnogo..i ima ih još, ali ovo su samo neke od pjesama koje me podsjećaju na jedno razdoblje...razdoblje kojeg ću se sjećati..i ne želim zaboraviti..podsjećaju me na nekoga koga nikada ne želim zaboraviti, nekoga tko će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu..

Prolazi vrijeme..ja se uspijevam izvlačiti polako ali pomalo nesigurno iz tupila..Baš kada sam jučer pomislila da je počeo dan..sasvim jedan običan dan..bez turbulencija...meni se dogodi da me nešto novo zaskoči iza ugla..
Na televiziji se prikazuju svakakve sapunice..i baš razmišljam..gledajući svoj život..shvatim da je moj život jedna velika sapunica..zašto uspoređujem baš sa sapunicom?..gledajući onako..one španjolske sapunice prvo što se da primjetiti su suze..svaki put kada okrenem na neki program gdje se prikazuje serija..prvo što vidim je neku tetu totalno histeričnu..ono što je najvažnije i uplakanu..
Tako je i u mom životu..Svaki dan je nova serija..ne kažem da ja plačem svaku seriju..odnosno dan..ali toliko se toga događa.. težim tome da mi dan bude običan..da upadnem u neku kolotečinu..monotoniju..da povlačim konce svoga života..ali svaki put kada se trudim imati kontrolu nad svojim životom..i imam taj osjećaj da sam napokon krenula svojim stopama..PUF!!..evo mi cigla u glavu..izbaci me iz prividnog viđenja..kolotečine.. Dođe mi da poludim!!

Još je jednom danu skoro pa došao kraj...tuga i ja smo još dobre prijateljice..danas smo provele zajedno čitavo jutro i gotovo čitavo popodne..moja draga tuga me je podsjetila na pjesmu koja je u meni probudila uspomenu...lijepu uspomenu..Sjedim u autu..na suvozačevom mjestu...i gledam vozača..promatram mu lice..gledam ga u oči...gledam u one prekrasne plave oči..i ne mogu maknuti pogled s njih..kao što nisam mogla niti izustiti riječi u tom trenutku...bila sam bez teksta jer onaj osjećaj koji sam imala u tom trenutku ne znam opisati..jer ne poznajem dovoljno jaku riječ, dostojnu riječ da opiše osjećaje u tom trenutku koje sam gajila prema vozaču..još jesam... Nikada neću zaboraviti taj osjećaj, osjećaj kojeg prati i ova pjesma..Ova pjesma evocira me na taj dan..na tu sreću...sreću koju nikada ...ali nikada...neću zaboraviti..uspomena na ta osjećaj je besmrtna..

Počela je nova godina..krasno je počela..donosimo nove odluke..cak i prije NG..odluke kojih ćemo se drzati od NG...Ja sam donijela odluku i čak se kladila na tu odluku..Na kraju se dogodilo da nisam vlastitu odluku ispunila kao ni samu okladu..Moja odluka je bila da ću se ostaviti pušenja..no moja slabost je bila u tome što sam bila sva rastrgana..duša mi se uništava već nekoliko mjeseci...i ja sam samo nalazila spas u dimu cigarete..i još nalazim jer sam još uvijek na dnu..zašto je život tako težak?
Bio je jednom jedan momak..bio je epileptičar..imao je stvarno velikih problema..počeo je dobivati napadaje opasne za život..i kirurzi su mu odlučili odstraniti dio u mozgu zbog kojeg su mu napadi bili učestali i jaki..ali što se dogodilo..Kada su tom momku odstranili taj dio...odstranili su mu ono najvažnije...osjećaje..mogu misliti kako mu je bilo majci kada se pojavila ispred njega..Ona je bila toliko sretna što vidi svoje dijete..da je živo..zdravo..niz njeno staro lice tekle su suze radosnice, a on prema njoj nije pokazao ništa..on je bio prazan...
On je bio ravnodušan..nikada više neće osjećati radost, sreću, euforiju, nikada neće više biti zaljubljen..ali nikada više neće biti ni nesretan, tužan, žalostan..nikada više neće proliti suzu..
Ja sa takvom spoznajom osjetila sam tugu u srcu..radi njega..toliko se boli probudilo u mom srcu..za njegovu majku..stavila sam se u njen položaj..i osjetila sam takvu tugu..
A onda sam se vratila na sebe..nisam mogla više razmišljat o tome..i vratila sam se na sebe..
Tad mi se srce još više počelo stezati...jer sam se sjetila..sjetila sam se da sam zaljubljena..a na to nemam pravo..i tako me obuzela tuga...tolika tuga koju je teško zanemariti..u tom trenutku..htjela sam je iščupati iz prsiju..tako me bolilo..i još me boli...i ne mogu je se riješiti..Ljudi kažu, vrijeme liječi rane..Izgleda da sam ja iznimka..Meni kako vrijeme odmiče..u meni rana još više raste..
Pitam se gdje su sada ti kirurzi..da ove osjećaje u meni odstrane..Sva sam rastrgana..Takav kaos vlada u meni..iz dana u dan tonem ..sve brže i brže u crnilo... Ne mogu se koncentrirati na obične svakodnevne navike...samo razmišljam o svojoj novoj odluci..odluci koju sam donijela ove godine..i razmišljam o tome kako sam pogriješila..jer nisam dopustila da u mom srce predvlada sreća već tuga..
Već navedena izjava ima dvije priče..pravu priču ne smijem pustiti na vidjelo..