dr.Kadžija & mr.Tvac & dr.Vosječa

Vratio sam se.

Prije dva mjeseca primio sam jedan čejn mejl- komentar na svom blogu. Obećavao je mnogo lijepih stvari ako ga pošaljem još tridesetorici ljudi u 16 sekundi. Naravno, kao pravi Hrvat, katolik, čovjek koji ne psuje, ne vjeruje u te praznovjerne pizdarije, pljuno sam tri puta na pod i obrisao čejn mejl, a da nisam ni primijetio kletvu koja će me uskoro zadesit.

Probudio sam se slijedeće jutro, obrijao se, upalio kompjuter, bezbrižno zviždeći "skitnicu" Jasne Zlokić, ne sluteći ništa upisao www.blog.hr, već sam se počeo veselit što će mi se otvort moja najdraža stranca kad ono otvori se www.amateurcurves.com. KLETVA!!!! Pao sam sa stolca od užasa. Moja najdraža stranica koja se stalno ruši, jede mi postove, ne želi objavljivati postove, te ima smajlije zamjenjena je stranicom bez smajlija, s nagim 18 godišnjakinjama, predivnih lica, oblina, kože, kose(kečkice), koje istražuju svoju seksualnost u svim mogućim pozama, zgadio mi se život. Ovakav prizor je nešto najgore što se može dogoditi jednom skoro 18 godišnjaku. Bio sam toliko zgrožen da jednostavno nisam moga prestat gledat te strahote i klikat save target as. Nakon nekoliko dana koliko je trajalo moje žgražanje, jer jednostavno nisam mogao doć sebi koliko je to odvratno, kletva se manifestirala u obliku teniskog lakta, reume u zapešću i ukočenosti šake.
Pao sam na pod i u glavi čuo glas mog idola, s kojim imam telepatsku vezu, Radimira Čačića, rekao mi je :" Sve što sam radio bilo je u skladu sa zakonom." Ta rečenica mi je ulila nadu, digo sam se s poda, popravio frizuru, izašao na ulicu, sunce je bilo jako, nisam ništa vidio pa sam upao u jarak i u loše društvo. Počeo sam se drogirat, snifat ljepilo, jest armirani beton, bavit atletikom, jednostavno sam propao. Tako sam jednog dana hodao ulicom, kad iz Erste banke iskoči moj drugi najveći idol Miomir Žužul s kesom punom deviza i reče:" Sve što sam radio bilo je u skladu sa zakonom! Hej, sinko, činiš mi se nešto potištenim. Se možda baviš atletikom?". Rasplakao sam se on me primio u zagrljaj. Pričali smo do dugo u predvečerje. Na kraju mi je uručio vizitku jednog šaolinskog samostana u Velikom Grđevcu i dao neprocjenjiv savjet kojeg ću pamtit do kraja života " Sve što sam radio bilo je u skladu sa zakonom", zatim je sjeo na svog konja i odjahao u suton uz glazbu iz Dosjea-x. Ja sam se uputio u potragu za Velikim Grđevcom. Rekao je da će mi srce kazati kojim putem treba ići ili da kupim autokartu Hrvatske. Prolazio sam gorama, šumama, prelazio rijeke, zebre, močvare, najgore je bilo na Đurđevačkim peskima, gdje sam okružen samo pijeskom uz paklenu vrućinu, malo vode, jedva preživio. Kao šećer na kraju trebalo mi je dva tjedna da se popnem jer je Grđevac Velik. Otišao sam do samostana i pao od iscrpljenosti. Monasi su brzo dotrčali i polegli me na strunjaču i njegovali dva dana dok se nisam oporavio. Kad sam došao k sebi pitao sam ih žele li me poučiti drevne vještine koje će mi pomoći da se nosim sa problemima. Rekli su: " Gužva nam je, prag je 500 bodova, al ajd, evo ti prijemni." "A u kurac potvrda mi je ostala doma!" rekoh usebi. Kleknuo sam na pod uzeo janjeću kožu i počeo rješavat. Zajebao sam Drevne metode rekreativne elektrotehnike, al sam svejedno upo. Predavanja su bila teška, mukotrpna, ali čeličnom voljom i plavom kuvertom svladao sam sve prepreke. Naučio sam razbijat crijepove, cigle, daske, 100kn u dvije po 50, ljude koji ostavljaju čejn mejl- komentare. Osjećao sam se spremnim, oprostio sam se od monaha uz suze, spremio katalog lego kocki iz 98. u ranac i krenuo kući. Usput sam svratio do tvorca čejn mejla i miroljubivo u skladu sa svojim šaolin učenjima bacio150 kilograma težak paket kajdanki s dva metra visine na njegove prste. Čim sam to učinio kletva je prestala. Veseo sam otišao kući gdje mi je ususret potrčala sisata gotičarka predivinih oblina, lica, kečkica s ogrilicom od ćevapa koju držim u regalu. Kleknula je pred mene skinula mi biciklističke tajice i inspirirala me za novi post.