................ne vjeruj ženi koja puši drinu bez filtera...............

ponedjeljak, 05.03.2012.

21st century digital boy

Tup udarac proparao je zrakom. Račupan mladić u širokoj majici nekog benda i uskim svijetlo plavim trapericama je tresnuo na pod, zastao na sekundu, a onda se okrenuo i nakesmio se krvavim zubima i propustio: "Kae pičke, jedan na jedan, ništa a?" Tri klasične siledžije ispred njega, dva ćelava i jedan sa finom frizuricom koja izgleda kao da je na nju stavljeno vazelina dovoljno za tri gej parade. Ćelavi, najveći se zaletio i još jednom ga česno nogom pod rebra pa su nabacili trk jer ipak usred bijela dana nemogu produžit taj svoj hobi na neodređeno dugo. Štrkljavi se pridigao s poda i samo rukom mahnuo preko koljena, kao pokušava se malo očistit od te prašine s asfalta, iako je od tog pada mogao eventualno postat čišći nego prije pada. Naravno dva curička i jedan onako hrabri šljaker gospodin su dotrčali do njega i onako brižno priupitali dali je dobro, kao puni zanimanja za njega. Odmahnuo je rukom onako energično kao da će ih odgurnut i pognute glave samo dao do znaja kimanjem da je okej i krenuo dalje svojim putem, zatim je izvadio zgužvanu kutiju Yorka u mekom pakovanju, jedva iščupao cigaretu koja je svojim oblikom skoro pa pravila krug, izravnao je, pripalio upaljačem, klasičnim, najjeftinijim, prozirno-rozim i podigao glavu i nastavio ponosno koračati u onim poderanim crvenim starkama korakom ponosnog vojnika koji korača svježe osvojenim selom. Sunce je pičilo punog snagom, koračao je prema predgrađu. Došao je do industrijskog dijela tog gradića, samo dva, tri kilometra udaljenog od samog centra i došao do svoje krasne kuće, točnije kamp prikolice, kamp prikolice pune ljubavi, pune ljubavi između njega i njegovog dragog oca koji nekad zna "malo popit". Ušao je kroz otvorena vrata i pogledao grdosiju od skoro dva metra i sto kila, hrče u onoj svojpoj smrdljivoj fotelji punoj znija s pivom u ruci, neobrijan, raččupane tamno smeđe kose prošarane sijedama. pored "kuhinje" koja je u principu bila dio jedine sobe osim vecea u prikolici, odjeljena malim šankom, a predstavljala je kuhinju jer su u tom dijeliu bili ormarići, mali stari frižider koji se nije mogao zatvorit nikad do kraja i mikrovalna na njemu. Otvorio je frižider, uzeo zadnje pivo, pokupio je torbu s poda i taman da e pripalit pljugu i izić van kad tišinu, dobro ne tišinu, polutišinu ukrašenu šumom malog televizora prekine hroptajui kašalj. "Di ćeš ti konjusino!?" Pljuga mu je ispala kad je krenuo odgovorit, pogledao ju je na podu i kratko se okrenuo. "U školu." Sagnuo se uzeo cigaretu s poda i krenuo. Iza se be je samo čuo još jedan onakav kašalj usporedit s klasičnom glazbom i dvije riječi. "Ajde bok." Odgovorio je, sebi u bradu, dal je uopće bilo bitno i njemu i aletu dal je to čuo. Kroz glavu mu je samo prošlo kako je imao jebenu sreću da mrcina nije snimila pivu u ruci.

Na putu prema školi zujao je i samo gledao dal će naletit na nekog poznatog, zabavnog da zaluta po gradu, nije mu se dalo u školu, ljudi su ga gledali po običaju onako s gađenjem, il sažaljenjem kako bi to oni možda rekli. Ma dobro, šta je za očekivat kad fina gospoda i gospođe vide takvog klinca podrapanog i nepočešljanog, neishranjenog s pivom u ruci kako korača njihovim idiličnim gradićem. Taman se zagledao u pod i zalutao u mislima kad je zvižduk odjeknuo ulicom, okrenuo se, a ono poznata faca, zabavna faca, uvijek spremna. Karirane hlače, polu bijele, polu zelene, marte sa crvenim i zelenim žnjirancima, majica nekog pank benda koji je poznat samo u Azerbejdžanu, to je špica, što pankerskiji font i što nepoznatije ime, to je majica bolja, osmjeh tankih usana ispod onog kvrgavog nosa koji je krasio tu mršavu poluklempavu glavu sa žutom irokezom na vrhu, sitne oči su se caklile, u mraku bi se vidilo da je taj stalno sretan ko prskalica. "Izgleaš ko govno majmune, daj da te šišnem na roksu.". "Odjebi, ak me napiješ danas dam ti da mi i na pazuhu napraviš jednu.". "O-ho-ho, kad je bal nek je maskenbal, stara dobila platu pa odriješila kesu. I još bonus sused trebo pomoć oko cepanja drva pa je i on ubacio koju pinkicu u ovaj divni džepić ovih krasnih novih 'lača.". "Daj ne seri, pa kolko imaš? A 'lače, 'lače ću ti ćopit kad te nepijem i pomilujem, znaš da se uvijek nakon odnosa sa mnom obezsvjestiš." Panker zvan Savo ilti ova spodoba koja ga je sustigla ga opali šakom u rame i kaže: "Ajmo." Krenuli su laganim hodom a Savo nastavi: "Evo ovako, kolko iam nije bitno, a evo tebi ovo u padže pa da znaš da te neu sjebat, a sad ajmo do keve u stan da te šišnem i da cimnem s kućnog ostale đibere pa idemo pit, nema tjedan dve srijede, ovo je jedina ovaj tjedan i mora da se lepo provedemo." Gurne mu sto kuna u džep i nastave. "A na kog ostale đibere si mislio, kog buš zvao?". "A sad kurac kog, sve, koda ti sad moram nabrajat."

Došli su kod Save u stan, njegova stara, brižna i radišna samohrana majka, koja radi kao medicinska sestra i još ima živaca skrbit se i za to govedo od čovijeka ponudila nam je nekakve kifle koje je sama spravila, Savo je odma strpao dve u usta, a ova konjina je rekla da nije gladan. Ušli su u sobu kod Save a on je ubacio neki pank cede u liniju i pustio tako glasno da jedva pričat mogu a da se ne deru. Po običaju počeo je mljet kako je s novom 2000. godinom pank počeo cvjetat kako kod njih u državi tako i u cijelom svijetu. Otišli su u kupaonu, nije se htio ni gledati tokom tog bolnog procesa. Dok mu je Savo gulio glavu tim aparatom za šišanje iz drugog svijetskog rata pušio je cigaretu polako koda mu je zadnja. "E sad ličiš na nešto." Gledali su u ogledalo. "Daj odjebi s takvim upadicama, to je koda ja tebi govorim da si smeće od čovjeka. Kakvog smisla ima govorit stvari koje su opće poznate u cijelom svijetu." Nasmijali su se, a kremboš je zbog nelagodekoju je uvijek osjećao u savinom fino uređenom stanu odma rekao: "Aj idemo." "Aj sam da kevu pozdravim i da maznem kiflu za put, oš ti koju?" "Fala, nebi, aj požuri."

Sedam litara vina i tri litre kole, dvije kutije Yorka, dva smrdljiva pankera sjede na poderanom kauču u napuštenoj maloj zgradi bivšeg kolodvora i komentiraju kako bi te srijede stvarno mogao bit maskembal. Dok su raspravljali kroz pola sata skupilo se cijelo društvo i još par potočića alkohola s njima, danas se baš potrefilo da su svima starci dobili na lutriji il nekaj slično, stvarno jedna od bogatijih srijeda u povijesti tog društva. A sad da vas upoznam s društvom. Robi, najstariji u ekipi koja se kretala od 16 do 19 godina on je jedini imao 22 zaposlen, uvijek pouzdana opcija kad ti se pije, uvijek ima para jer zarađuje, ćelav, visok, lagane brade, nabildan, uvijek u trapericama i klasičnim adidas šuzama, to mu je zaštitni znak valjda, Amanda, ozbiljna crnokosa poželjne figure i normalne visine, vjećito u svijetlim poderanim trapericama i starkama, ruž na ustima punim ustima ispod onih mačkastih očiju uvijek ju je činio veoma poželjnom djevojkom, ona je ne periode furala sa Savom. Reka, vječiti roker, valovita smeđa kosa do ramena, mršav, uvijek s gitarom, karirane raskopčane košulje prek majica i po ljeti i po zimi. Lutka, niska sisata mršava plavušica, bomba, svi su za njom slinili, ziherice po ušima, uvijek neki dobar pank stil je isfuravala, bila je i slatka i seksi, par puta je i kreten s njom zaglavio malo u pijanim noćima. Vrana, crvena ruga irokeza sa ravno odrezanim šiškama, zgodna curica, sasvim simpatična, ona je bila izvor svih hand made stvari koje je itko tamo imao, vječito neke tajice žarkih boja i minice ta je uvijek imala neke čudne uzorke čak i na glavi pored irokeze. Debeli, simpatični bucmasti panker zelene irokeze, u društvu simpatičan i pričljiv, uvijek za zajebanciju, a prema ljudima koje nezna uvijek oprezan i uvijek spreman za potuć se. Vinko, prozvan po popularnom najjeftinijem vinu u tom kraju, plav i raščupan samozatajan, uvijek za napit se, isto je prašio gitaru u svom bendu, ali svirao je samo pank, uvijek pank i ništa drugo. I zadnja osoba društva je bila Kiki, mršava, crvena ravna kosa do ramena, savršen razdjeljak po sredini, pune usne, mačkaste zelene oči, guza i sise više nego dobre, furala se na neku pank rokericu, često je završavala s kretenom kad bi se napili i ostali bilo gdje sami. To bi bilo to od ekipe koja je bila stalna, ovi ostali koji su dolazili, prolazili, odlazili nisu bitni spomena. A sad idemo dalje o toj noći, pijana noć, Savo se opet nekaj navlačio s Amandom, malo se baruckaju, malo svade, malo tuku, Lutka je opalila Debelog u nos jer ju je htio zbarit, al dobro, ništa ozbiljno, ona tak uvijek skoro reagira tako kad je netko oće obletit, rijetki nisu dobili taj udarac, mnogi, čak i po više puta. Ekipa se razišla negdje oko pol 3. Al iako bez puno upečatljivih stvari, i još manje pamtljivih(to je ipak zbog količina alkohola) noć je bila jedna od boljih u zadnje vrijeme, tek je počelo proljeće i ovo se željno iščekivalo, naglo zatopljenje, raj, sad se znalo da počinje sezona ovakvih izlazaka.

Došao je kući teturajući, otvorio vrata i ušao. Kada ih je zatvarao zaškripila su, čulo se komešanje iz fotelje koja je okrenuta prema televizoru, hroptanje koje je bilo nešto bez čega se mrcinino buđenje ne događa. Nebi on ni pogledao prema vratima da nije bilo prokletog starog crnog šugavog sata na zidu, tek nakon kratkog mamurnog pogleda prema njemu okrenuo se, a onda je počelo. "Jebem ti mater nenormalnu! Pička ti materina! Di ćeš ti nać posao kad završiš tu školu." Ustajao je i kretao prema njemu. "Jebem ti mater kad bi te neko i primio na poso unatoč tim tvojim ocjenama i jebenoj smećarskoj školi koja je za nezna ni sam bog koji posao sad te zbpog ove frizure nebi primio! Idiote! Kaj ćemo živit od ove moje šugave invalidske pičke materine koja je dva pišljiva soma mjesečno!" Mislilo se na penziju. Pogledao ga je lagano podigavši glavu prema njemu. "Stari to je škola za parketara." "Smeće jedno pijano!" Urliknuo je i otvorenim dlanom ga maznuo u sljepoočnicu, prosuo se po podu ko kanta šodra. Stari je pogledao prema njemu, pljunuo pored njega na pod i samo propustio: "Eh jebem ti mater!" Stari se vratio u fotelju a on se povukao na madrac u kutu prolaza prema veceu i tamo i zaspao.

Probudili su ga glasovi, sunce koje je kroz prozorčić iznad glave pičilo u njegove oči mu nije dopuštalo da vidi išta, mamurno je podignuo ruku da zakloni oči od njega, glava mu je pucala. Nakon par sekundi malo se pribrao i shvatio da to je to što se čuje u prikolici žensko hihotanje.

TO BE CONTINUED XD
- 16:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.