Činiš me sretnim...
Činiš me sretnim svakog dana sve više, svakog sata, minute, ma sekunde zato što me voliš, zato što me maziš, paziš, ljubiš... Takav sam jer te imam, jer si moja, jer moje srce je tvoje, a tvoje je moje. Tvoje oči me čine sretnim, jer kad ih pogledam znam što hoće. Tvoj osmijeh je tako prirodan i iskren, pun ljubavi. Tvoji obrazi moji su kušini. Tvoje tijelo moja je utvrda u kojoj se mogu sakriti od svijeta kad mi je teško i kad suze same poteku. Čudan je i težak osjećaj kad suze same počnu teći, ali nimalo čudan osjećaj kad ih prosipam po tvojim rukama i grudima. Kad si ti tu, sve je nekako drukčije, sigurnije, ljepše i srcu draže. Moje srce ima lijepi osmijeh radi tebe, ljubavi moja i radi tvojih osjećaja prema meni. Sretan sam jer si tu, jer me znaš, voliš me, grliš, maziš i paziš. Tvoje suze bole i moje srce se previja od bola kad ih osjeti na tebi. Sretan sam jer imam jednu malu slatku mačkicu uz sebe koja se voli mazit, ljubit (nosićem) ... Život je tek nepovratna rijeka sjećanja što teče koritom neispunjenih želja, propuštenih prilika, neostvarenih snova a na kraju svog toka, zajedno sa suncem se gubi u tihom muku bezdana. A sve što ostane tek je rosna izmaglica sjećanja. Na kraju svega toga ostajemo ja i ti... i naša ljubav... to je nešto vječno i nepolomljivo. Ne marim više za sate ni po sunčevu hodu. Dan mi je kad se tvoje oči vrate i noć kad ponovo od mene odu.Ušla si ti tiho u moj zivot, kao sunce u vrijeme snjegova, kao kiša poslije suše, kao svjetlost poslije tame. Tu je srca moga dom, kojeg krasi umjetnika bol, tu sam radostan i kada sam sasvim sam, jer samo tu samoća je neprolazan san... tu, na tvojim grudima... da...VOLIM TE...
