petak, 21.07.2006.
dan zaposlene zene
Volim ovaj mir i tisinu samoce,kad svijet spava,a moje se misli kovitlaju pokusavajući rezimirat protekli dan...Dakle,krenuh s buđenjem i neizostavnim pogledom u bllijedo lice koje me umornih očiju upitno gleda iz ogledala.Pomislim na tren,ne to nisam ja,ali stvarnost je okrutna i postavlja mi pitanje gdje je ona vesela i draga djevojka,puna života i radosti od prije par godina koju sam viđala na ovom mjestu.Vjerojatno je otišla na neki put,možda na kakvo egzotično mjesto....hahaha,morala sam se glasno nasmijati.Dječica su vec nervozno cupkala očekujući svoju porciju Nesqika i polazak u vrtić.Bezbroj zagrljaja,poljubaca i obečanje da ću brzo doći s posla je već dobro poznata špranca od koje se ne odstupa...Juriš na posao,samo da ne zaboravim navuči masku bezbrižne mlade žene koja za svakog ima razumjevanje,pokoju lijepu riječ,osmjeh i brdoooo strpljenjaaaaaa!!!!Ljudi ulaze,izlaze,prolaze...ja ostajem.Danas mi se dogodilo nešto jako čudno,šefica me 1. put u ove 2,5 god. koliko radim za nju,opomenula da je vrijeme za polazak kući,a ja sam uvijek prva bila spremna za put prema domu.Vrtić,kuća,okreni,pospremi,pripremi i jos stotine glagola pratilo je ostatak mog "neradnog" dijela dana i napokon kratak predah uz slova prije sna....Laku noć svijete,vidimo se za koji sat!
- 00:07 -
