Ne volim dvije stvari, ali ih moram obavljati.
Jedno je rano ustajanje. No to jednostavno moram svaki radni dan. Jer za život treba lova. Pa stoga valja ić raditi. Još nisam našao način da mi se lova slijeva naračun a da ne moram ići na posao.
Drugo su posjete zubaru. Izrasline u ustima koje nazivamo zubima jednostavno ponekad počnu boljeti. Pa je to najbolje čim prije sanirati.
Tako me prije dva tjedna zabolio odavno plombirani zub. Boli na hladno, boli na toplo, boli na pritisak. I to boli jako. Pa mi je čika Zubo propisao antibiotik. Koji je na brzinu riješio bolove, ali ne i uzrok. U petak navečer mi je prošle godine postavljena zubna krunica jednostavno ostala u žvakačoj gumi. Na svu sreću dotičnu nisam progutao od šoka.
Pa mi je stoga čika Zubo sat i pol kopao jutros što po donjoj što po gornjoj vilici. Žlice nije dirao... Slijedeći sastanak sa čika Zubom u ponedjeljak... brrrr...
Nezgodno kad se dvije stvari koje ne volite poklope...
|