Sehnsucht/Herzeleid

Šmrc

Bleh...

Više neznam ni sam šta osjećam, treba mi vremenska prognoza za tak šta

Uglavnom, čini se da bi mi stvari trebale ići nabolje odsada, ali ima jos par stvari koje moram rijesiti.... znate onaj osjecaj kad je sve tako uzasno komplicirano ali se nekako cini da se moze sve rijesiti jednostavno? Tako to meni uvijek biva... Eto otišle ove kurvetine Mislav i Mateo u Njemačku, tamo će ih strpati u konc logor, dabogda. Neznam šta ću sada, s njima bih uvijek išao kući i družio se prije ili nakon škole... Mislav i ja smo običavali satima sjediti na pijanoj i pričati o sranjima u životu, sviranju, Peppersima itd... sad kad ga nema, neznam što ću, tako je jadno i glupo bit sam... mrš.

Uglavnom, idem pisati neke gluposti i stavljati slike da ubijem vrijeme

Nepoznate istinitosti o Cjepi

-kao mal je pregrizao cvrčka napola
-nezna se rolat i klizat
-mrzi jesti kelj
-jedan mob nezna gdje je, drugi mu se pokvario, treći pao u Dravu, četvrti ukraden, peti izgubio u snijegu, sadašnji još čeka sudbinu
-nema dovoljno komentara na blogu
-nosi neke dijelove odjeće koji su stari preko 2 godine zbog, kako on to tvrdi, ''emocionalne povezanosti''
-katkad mu ide na živce nadimak Cjepo
-trenutačno nema curu, a bome ni dečka
-o njegovoj sobi gore na ormaru imate ogromnu kutiju Lego kocaka s kojima se potajno još igra
-iznad kreveta mu stoji plišana maca imenom Raca koju je nosio u osnovnu školu
-voli sve svoje prijatelje, neprijatelje, ljubavi i neljubavi: Dino, Luka, Roby, Fićo, Fika, Borna, Sale i jedan i drugi, Soto, Plesa oboica iako starijeg nepoznam, Frano, Sever, Anthony, John, Chad, Flea, sva ekipa iz razreda, ona baba što skuplja boce po pijanoj, Dora, Sandra, Bocwa, Petra, Dunja, Marina, Mateja, sve profesore bog ih blagoslovio jer nitko drugi neće, moja druga ladica odozdol gdje držim bokse, svi moji posteri, roditelji Zdunić, svoj Nintendo 64 i Playstation 1, sve svoje cdove, vrata od sobe, pokvarene radijatore, grah koji sutra jedem, gitaru, kompjuter, sve one koji misle da sam seksi, svoja 2 metra, svoju bijelu lampu, vodene kozice koje sam imao ko mali pa sam prestao svirat klavir, RHCP, Stjepan Topolovec, svi moji pokojni mobiteli, svi bendovi koje slušam, Luka Zdunić, Stjepan Topolovec, svoj usrani blog, sve svoje nadimke, jebeni adsl kojeg nemam, ljubav koju nikako nedobivam, petarde, snijeg, knjige, odlazak kući, izlazak van, ona rola wc papira koja mi je ispala niz stube, moja nova zakrpa, ona mačka što mi sad spava u dvorištu, piđama, sva ljubav što osječam prema svima vama koju vam želim iskazati jer vas sve obožavam, sve psovke koje jesam i nisam izrekao, svog bratića Vjeku koji me naučio svirati i kojem dugujem puno toga (većinom novca), i sve krmačetine odvratne gnjusne anoreksične koje nisam spomenuo, oprostite mi jer sam pijani ufalidni krmak, trista mi gromova!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

........da
A sada slike


ako ste ikada pomislili da je Luka Zdunić ozbiljan...

Ćofi u moćnom bijesu

Cjepo... moćan kobajage

Roby... malo promijenjen

Moje starke...

Ja pokazujem dečkima veličinu mojeg mozga

Čuturda teška anoreksična

Mislav, kurvetina njemačka