Dnevnik.hr About a girl.
When you can live forever, what o you live for? credits
|
I've been waiting for so long. Now I've finally found someone to stand by me.
Suppressed by all my childish fears. All I want is the wind in my hair, To face the fear, but not feel scared. This pain is just too real There's just too much that time cannot erase. Breathe into me and make me real, Bring me to life. što se toliko veliko i bitno u malom životu može dogoditi u dva tjedna, urezati mi se u sjećanje, nakon godina dana ostati zapamćeno do detalja i držati me ''prošlosti''? još uvijek se osjećam kao da je bilo jučer. sve je tako stvarno, bolno, a isto vremeno toliko lijepo. dok ja nakon godinu dana proživljavam i prisječam se tih dva tjedna, vrijeme pokraj mene prolazi i gubi se u vjetru. sadašnjost samo tako prolazi. plaši me to. čim se osvrnem za prošlošću, sadašnjost mi prođe poput pijeska kroz prste. vrijeme je tako zeznuto. ja sam tako zeznuta. zašto se osjećam kao da je tek počelo, mučim se i upropaštavam mladi život ako znam da će se opet dogoditi? da će doći tako brzo u još ljepšem obliku i da...da ću opet biti sretna, ispunjena...ja živim svoju prošlost, snove i maštu, umjesto da se brinem o onome što je sada, čime upravljam, što mogu promijeniti i o čemu mi nažalost ovisi život u nekom smislu. ta ''prošlost'' mi je znatno promijenila život, sve mi poremetila u životu, napravila čitavu zbrku koju treba posložiti. potpuno sam drugačija od toga...i sretna...sve je tako kristalno jasno, a istovremeno nejasno, neshavtljivo, nedokučivo...tako blizu, a toliko daleko... |