pismo u boci...

zadnje tri noći stalno izlazim... bio je plan nastaviti i ovu noć, ali savladao me nekakvi osjećaj umora i sveopće kilavosti... prošlu noć mi je već pred kraj postalo toliko naporno da mi je cijela ta gužva i svi ljudi počela jako ići na živce... ali to je tako kod mene, ono, zdrav sam i sve super, a kad nekoliko dana ne moram na posao, onda se razbolim... eto kaj je privrženost firmi i "stremljenje" ka izvršenju kompanijskih ciljeva (koji fancy izrazi :-))), tempiram razbolijevanje prema kompanijskom kalendaru, e pa ak to ne zaslužuje povišicu i promaknuće onda stvarno ne znam :-))) ...ma ono, sustigne čovjeka valjda taj neki fizički umor... još kad tome dodam činjenicu da sam ponovno počeo trčati i da mi koljeno to nije dobro prihvatilo, ispadne da sam fizički prilično down... ali nema veze, malo aspirina C i dobra kura voća i povrća i to se sve riješi za dan... a koljeno, bolje je, uzeo sam tjedan dana pauze, bolje ću se zagrijati sljedeći put, pa će valjda biti ok... četvrtak mi je nakon dugo vremena postao odličan dan za izlazak... problem je jedino kaj se onda u petak ide na posao nakon 3-4 sata spavanja... i s nadom da si se otrijeznio :-) ... i ko za peh te tamo onda dočeka ludnica: razgovor sa šefom oko godišnjih ciljeva, sastanak po pitanju rezultata analize koju sam trebao napraviti, a i jesam iako su mi usput tutnuli još 10 stvari da rješavam, nakon toga pojašnjavanje rješenja određene greške kineskoj kanađanki, kandskom ircu i švedskom šveđaninu :-) ...naravno, da ne bi bilo jednostavno, treba raspraviti potencijalne implementacije sa donedavnim mentorom koji me pita za savjet :-))) ...a onda za kraj još i pregledati komentare na produkt koji sam radio tijekom tjedna... sve u svemu, big shit za nekoga tko je pijan zaspao iza 3h ujutro :-)) ...ali anyway, razgovor je prošao dobro, čak sam i ubacio neka svoja viđenja i očekivanja tipa, dajte veću plaću ili me šaljite negdje van ili me nećete gledati tu duže sljedećih godinu dana (dobro, ne baš tim riječima, ono, blef prijetnja) :-))) ...analizu sam izložio nadređenima, iznio svoja viđenja rizika i prijedloge kako to sve riješiti u zadanim rokovima... s bivšim mentorom raspravio mogućnosti i dao svoje mišljenje o najboljoj... ovi tu internacionalna ekipa su se složili sa mnom i mislim da sam ih skinuo s grbače na neko vrijeme (iako imam ja više svojih "bjelosvjetskih" pacijenata)... a ovo na kraju sam uspio pregledati, ali sam ipak neke stvari ostavio za sljedeći tjedan... ne treba pretjerivati ipak :-) ... posao je takav da ga nikad ne možeš završiti, uvijek dolazi još... i što više grizeš, što si sposobniji, to ga više dobivaš... jer onaj koji ti je nadređen uvijek zna na koga može računati da će mu neke stvari riješiti na vrijeme... ali nekako mi to sve sporo ide... ono, mislim, znam da radim nepunih godinu i pol dana i da sam balavac i da sam praktički donedavno bio tek neki tamo pripravničić... al kad bi ja najrađe već bio šef :-)) ...šalim se, naravno, zapravo još i ne znam u kojem smjeru želim voditi tu neku svoju karijeru, iako znam da nikako ne želim postati osoba koja radi 15h dnevno i nema ništa od života... nažalost u današnje vrijeme više ne možeš jednostavno ugasiti prekidač i zaboraviti na sve, nego često taj posao nosiš sa sobom i doma i u krevet, ali mora postojati neka granica nakon koje kažeš dosta!... i fora je na faksu bila kaj si se jebeno trudio i učio i onda bi položio ispit... i to ti je bila nagrada... i ako si se još više trudio i položio više ispita, dobio si još veću nagradu, prošao si godinu... ovdje nekako, trudiš se, napreduješ u znanju, dobivaš sve više posla i odgovornosti, ali te ne prate i tako neke brze promocije :-) ...treba se priviknuti na to... ma zapravo sam ja full zadovoljan sa svim time... mislim, iako je to ljudima čudno, jer onako, tko je još zadovoljan s poslom... pa ja sam zadovoljan, radim posao koji mi je ok, u ekipi koja je ok, na međunarodnim projektima, komuniciram s ljudima iz cijelog svijeta, zarada je ok za hrvatske prilike (iako mi nije jasno otkud toliko mercedesa po cesti, a ja kao ok zarađujem i nemam ga.. ma ni u dalekoj perspektivi :-))) ...i sve u svemu, baš je sve ok... još samo da mi uleti neka prilika pa da me pošalju malo van... želja za bijegom mi je uvijek nekako prisutna... bijeg, stalno bijeg... bijeg od osjećaja... vani puše vjetar i nemiri se uvijek probude...

ne nije bol, to što te trebam...
živim, a znam da te nemam...