pismo u boci...

možda krivo razmišljam... valjda neću ispast neka konzerva :-)) ... možda imam drukčiju viziju ovog svijeta i načina na koji bi po meni međuljudski odnosi trebali funkcionirati, ali dobro, nisam sad ja neko mjerilo... priča kaže: našao sam se s jednom frendicom... onako, u principu ni sam ne znam kaj mi ona predstavlja, nije da mi baš nešto osobito znači, niti mi je neki važan faktor u životu... kaj ja znam, možda ako priznam neku svoju povremenu plitkost i površnost kao osobe, onda bi joj kao glavnu kvalitetu mogao navesti činjenicu da je vrlo zgodna i atraktivna... prilično je i pametna, stvarno je, i svi naši razgovori nekako više liče na raspravu i svađanje oko nekih vrlo važnih životnih i globalnih pitanja, iako naravno uvijek završavaju smijehom i natezanjem tko je u pravu... ma glup neki odnos za koji ni ne znam čemu mi služi... vjerojatno ničemu... i uglavnom našli smo se, ali kao doći će s nekim frendom s kojim se morala naći prije... i došla je s tim nekim tipom, i ono, lijepo se ljudi pozdrave, oproste i sočno poljube... i sad, mislim si ja, kao to ti je neki novi, otkad to?... a ona meni kao, ma ne, nije mi to niš, ono, dečko ko i svaki drugi, malo za zajebanciju usput :-)) ...moje pitanje, čekaj, pa kaj onda takvih imaš, ono, 5?... ne mogu vjerovati kako mi je ta osoba pala u očima u roku sekunde :-))) ...ali dobro, mislim, nije mi na kraj pameti nikoga tu osuđivati jer nisam nešto religiozna osoba, nemam nekih moralnih dvojbi po pitanju sexa, uostalom i bio sam s "više od nekoliko" cura i dozvolio si svakakve pizdarije :-))) ...nisam baš neka moralna vertikala... ali moram priznati da nikad nisam žonglirao s više njih odjednom... još to nekako i kužim kad imaš 20 godina, pa želiš sve živo isprobat, al do te neke 26-te već stvarno isprobaš svašta, pa ne vidim baš svrhu... ali ok, možda sam postao malo preozbiljan i to prerano :-)...mislim, meni se pogotovo ne bi sviđala situacija u kojoj bi s još petoricom dijelio neku curu, kaj, ja utorkom, a netko drugi četvrtkom? :-)))) ... a i jadni mi se čine tipovi kojima je tako nešto ok... ma mislim, ne znam, al meni to zvuči prilično katastrofa... i zamišljam si situaciju, onako, kaj da ona sad i upozna nekog dečka koji će biti skroz super i drag i vrijedan te neke, ajmo reći, njene ljubavi i sve divno i krasno... i ono, prvo će ga ufurat u listu, a onda kad shvati da je taj možda poseban, onda će se rješavati ostalih? :-) ...i kaj će mu reći?... čuj, ono, znaš, ja tebe full volim i sve, al eto, dok to nisam stvarno shvatila, usput sam se znala prasnut još s Perom u subotu i Đurom u srijedu, a s Mirekom još tek moram odradit oproštajni, da se ne uvrijedi, pa nećeš mi zamjerit, jelda? :-))) ...malo grozno zvuči... mislim da bi od mene dobila isto kaj i Khuen davnih godina u saboru (čitaj, vritnjak) :-) ...ma ne znam, mislim, stvarno me ovo sve maksimalno zabavlja i nasmijava :-) ... stvarno nas ima svakakvih... baš ima!... al ne morate se složiti sa mnom :-)

... a sada moram promijenit skroz raspoloženje, jer ovo nije takav post u koji se ovaj sljedeći dio trebao uklopiti, ali obećao sam... stoga...
objašnjenje za ime mog bloga i nadimak... prije više od 5 godina, upoznao sam jednu djevojku, koja je bila sve što sam uvijek zamišljao i sanjao... sve suprotno od ovoga napisanog gore... bila je sve u pravoj mjeri, ali ponajviše osoba nevjerojatne prekrasne duše (a ja to ne kažem olako)... moj život se od tad puno promijenio i prošao kroz različite uspone i padove, ali nekako, jedino što je bilo konstanta na cijelom tom putovanju, bile su to neke čudne noći u kojima mi prebučne misli nisu dale mira, u kojima sam šetao, gledao u nebo, zvijezde... a u kojima su me misli odvodile u taj maleni trenutak u vremenu koji je bio toliko značajan za mene i koji me nekako skroz promijenio... u ovom mom blogu, svaki post ima komadić tog vremena i te osobe... tog trenutka u koji su me ti snovi uvijek vodili... i zato DreamOfYou... 26, su moje godine...
"Pismo u boci"... je motiv koji mi nije izlazio iz glave dok sam smišljao kako bi ovo sve trebalo izgledati... želio sam da ovaj blog ima taj neki moj tok misli, moj život, a znao sam da ima toliko blogova i da se nikako ne mogu istaknuti, i kao da je ovo neko moje malo "pismo u boci" negdje usred mora... sitno i beznačajno... i pitanje je kome će stići i tko će ga otvoriti... i hoće li osoba kojoj dođe, hoće li ga razumjeti?... ali iznenadilo me da postoje ljudi koji su skužili tu sanjarsku crtu... oni su me nazvali "Dreamer..." ...

Where You are, that's where I wanna be
And through Your eyes, all the things I wanna see
And in the night, You are my dream
You're everything to me

kaže jedan davni stih... "svadba beše ko svadba i šta da se priča, parada pijanstva i kiča"... i moram priznati da uglavnom i sam razmišljam tako nekako... uglavnom... jer još i ne znam kako bi ja to htio izvesti... da li samo neko malo vjenčanje u društvu par ljudi i bez egzibicija ili onako, poštenu feštu za bezbroj ljudi sa svim onim valcerima, tortama, bacanjima buketa, podvezica, muzikom itd. itd... no možda i nije moje da o tome pretjerano razmišljam, jer izbor najčešće ovisi o razmišljanjima odabranice, iliti bolje polovice... ako je ona zamišljala veliko vjenčanje bit će takvo, ako nije, neće... možda se varam, ali dosad sam kod ljudi uglavnom stekao takav dojam... u mojim razmišljanjima trenutno i jedno i drugo ima svoje prednosti i mane... ali, da ne mislite da sam puko' i da se ženim, rano je još, a i od samih pomisli mi se pojača razina stresa i počnu sijede izbijati, o ispadanju kose da i ne pričam :-) ...dakle, ne ženim se, još, još dugo, valjda, a i ne želim razmišljati o tome baš previše, onaj muški strah :-)) ... ma nego bio sam na jednoj svadbi ovaj vikend, pa mi to onda nekako dođe kao tema vikenda :-) ...i moram priznati da nisam imao neka očekivanja od toga, čak mi se i nije išlo, ali je ispalo baš ok i uopće mi nije žao... čak mi je bilo i super... dobro društvo, to je nekako glavni sastojak svakog dobrog provoda... ekipo, svaka čast!... zadnji put sam na tako nečemu bio prije 8 godina... iz ove perspektive, bio sam klinac... i eto, prvi put sam imao čast hvatati podvezicu, odnosno bolje rečeno, izmicati se od nje... i od sudbine :-)) ...plesati tango s muškarcem na opći smijeh i urnebes prisutnih ljudi... vrtit se u kolu na onu neku "udara u glavu ko šampanjac..."... i zagrljen s mladoženjom urlat "prvi poljubac davno zaboravljeeen..." (nevjerojatno kako brzo ulaze u uho) ...mislim, znam da ste očekivali od mene da prilikom sviranja takve muzike protestno iziđem ili barem stavim slušalice u uši i uključim mp3 player, ali, eto, što mogu, i ja sam samo čovjek, priznajem :-)) ...ma ono, nije to baš moj izbor muzike, ali ajde, ne ženi se prijatelj svaki dan... nema veze... morao sam naravno demonstrirati i svoje umijeće plesa, ne previše, ali dovoljno da se pokažem kao prirodni talent :-))) ...u prijevodu, moram na neki tečaj pod hitno... idem gazit noge po nekoj školi salse recimo, to je popularno u zadnje vrijeme :-) ...ali ozbiljno, dobar sam... naravno, jedino znam onaj standardni dvokorak (jen, dva, tep) iako se i u valceru snalazim...ma kako god bilo, ali za neke tamo sam bio Fred Astaire :-) ...sad mi se ide opet... svidjelo mi se... malo promjene... a promjene su uvijek dobrodošle, ako su pozitivne :-) ...ma jel ću ja to morat promijenit mjesta na koja izlazim?... ma neeee :-)
...i btw, prošla me ona ljutnja... a kakvu bi vi svadbu htjeli?

sklon'te čaše i bokale,
razbio bih svet od šale..
da je samo slučajno od stakla,
dunjo moja...

ako išta mrzim, onda je to kad se trudim i popušim na kraju... mrzim kad su ljudi puni lijepih riječi i oduševljenja s tobom, a onda kad to trebaju pokazati konkretnim primjerima, onda ti ga onako u žargonu rečeno "metnu"... ovo ide mog šefa, čovjeka s čijim sam odnosom prema meni, do danas, bio iznimno zadovoljan... ali eto, došao je dan da se moj trud nagradi, a nagrada je bila nezadovoljavajuća... čak bih rekao podcjenjivačka... i uvredljiva... sjetilo me to na jedan nemili događaj koji mi je ostao u sjećanju još iz osnovne škole i jedne psihički rastrojene luđakinje koja nam je predavala povijest (završila je u ludnici neko vrijeme, tako da nisam to iz neke mržnje napisao :-)) ...i izvela ludara nas 5-6 da odgovaramo istovremeno i dala svima jedinice zato što je netko šaptao jednome od nas... naravno, digla mi je živac s tim jer sam znao da će me starci zajebavat doma danima, a naučio sam i nisam zaslužio to... nakon toga me zbog moje nadrkanosti i provokacija ponovno izvela na ploču i obzirom da sam sve znao, dala mi je 4??? ...ma nema veze, za mene je to uvijek bila ok ocjena, samo je bilo čudno kako osoba u istom satu može pokazati nedovoljno i vrlo dobro znanje... ma da, znate, ja sam genijalac pa sam sve naučio za 5 minuta... jebiga... pa eto, tako sam se i danas nekako osjećao, samo što je ona jedinica bila djelo, a četvorka ili čak petica je bila ona hrpa slatkorječivosti kojom me se opisivalo... jer ja sam vam eto kao mladi i uspješan stručnjak koji ispunjava sve svoje zadatke prije rokova, koji se ističe svojim radnim moralom, često odradi i poslove koji mu čak i nisu direktno dodijeljeni, kako bi popravio neke nedostatke u svrhu veće kvalitete i boljih rezultata svog tima i odjela, koji je jako odgovoran i koji uvijek potegne kada je frka, koji je pokazao veliku kooperativnost sa svim ostalim članovima tima, te pomagao novima koji su došli nakon njega kako bi se što prije uklopili i mogli početi ostvarivati neke rezultate... jebote, ko da je pjesma spjevana o meni, reklo bi se... i onda dobiješ ocjenu ono, dobro da si uopće zadovoljio... i naravno, odgovarajući postotak nagrade koji se dijeli za taj "uspjeh"... jebeni uspjeh... i mogu ja razumjet ograničeni budžet za nagrade, postojanje važnijih ljudi od mene u timu i još 10 standardno glupih razloga, koje bi ja trebao sam shvatiti jer nisu objašnjeni, ali ne volim kad se takva sranja prelamaju na mojoj glavi... razočaralo me to... jebeno me razočaralo... jer kaj to meni govori... samo jedno... koji si se k... uopće trudio godinu dana??? ...pogotovo iz razloga što me se prije dva tjedna molilo da prihvatim nove poslove i odgovornosti, jer su nam uzeli dvojicu, i prihvatio sam, a nisam morao... a onda mi se tako vrati... i kako da čovjek onda ima motivaciju?... i kako da uopće se suzdrži od smijeha kad opet bude slušao one menadžerske pizdarije na sastancima? ...nema veze, vidjet će da im je ovo autogol... ne znam... previše sam vruć još... moram prespavat to... ne znam kako, ali već ću ja doći na svoje... obično sam svim seronjama vratio milo za drago na način da sam postao bolji i jači i važniji od njih... vidit ćemo... što te ne ubije, učini te jačim... neka, sad barem znam kako stvari stoje... ubuduće lijepe riječi neka zadrži za sebe, uspjeh od danas mjerim samo u konvertibilnim valutama, pa nek se jebu!

p.s. ispričavam se na gorčini i psovkama, nisam si mogao pomoći :-)))

ništa mi više nije važno
našao sam dobar bend
želim samo da sviram
da se otkačim
i to je sve!

..."zatvori oči kao nekada davno, kad nam je bilo sve do mora ravno"...svirala mi je noćas ova pjesma, pa sam malo onako... opet mi se bježi... srećom da mi nije još auto stigao, možda bi sad bio negdje na slavnoj poluautocesti, koja doduše ne košta pola, kao što joj ime sugerira, nego punu cijenu, iako je polu... da, nije važno... negdje prema tom slavnom primorju koje me jebeno stalno vuče... da mi prijatelji ovo nađu i pročitaju, sad bi se slatko smijali... rekli bi, nismo drugo od tebe ni očekivali... tko zna kaj će bit kad mi uskoro ta mogućnost bude puno realnija nego dosad... kako ću se tad spriječiti da ne učinim neku takvu glupost... da jednostavno odem kad me pukne... moram razmisliti o tome... ma uostalom, obožavam se voziti po noći, uz glasnu neku dragu muziku... i to ću sigurno češće prakticirati nego sad... nego, zašto još nije izmišljena teleportacija?... kako bi to bilo zakon... mislim, znam da to ide na dušu mojoj struci uglavnom... ali, fora mi je ta zamisao... onako, živim di god hoću, ali se mogu stvoriti na poslu ili izlaziti u mom dragom, voljenom Zg, ma ili bilo gdje... ne bi mi mogao recimo nedostajati Zg, kad bi se mogao stvoriti u njemu za sekundu kad god mi dođe... prošetati Ilicom, sjesti na piće u Tkalči... a opet malo kasnije šetati po nekoj plaži... biti na nekim mjestima koja su mi nekad nešto značila... samo nebo bi bilo granica... i opet dolazim do zaključka da živimo u krivom vremenu... ali nema veze, barem smo pravi ljudi u krivom vremenu :-)) ... ok, da ne krenem baš pričati gluposti... ma muči me umor u zadnje vrijeme... sve je to zbog toga... previše lumpanja u danima koji nisu za to baš predviđeni... barem po nekim uvriježenim standardima... ne i po mojima... iskrivljenim :-)) ...a upravo zbog tih glupih standarda kojih se ne držim, očekujte me uskoro tamo na vratima jadrana kako promatram svjetla kvarnera i istre i more u noći... ili sjedim s nekim dragim ljudima uz more i slušam šumove valova... jebiga, romantika...

hajde noćas mi dođi, svega mi donesi
noćas nešto lijepo, treba da se desi
hajde noćas mi dođi, bit će vina i pjesme
ja bez tebe ne znam, ja bez tebe ne smijem