pismo u boci...

ma stvarno dugo već nisam pisao... malo me uhvatio život kao u neki tornado, pa me baca lijevo, desno i nikako da ulovim malo vremena za sebe... ali cijelo vrijeme pratim tu neke simpatične blogere sa lijepim pričama (a ima i nekih koji pišu samo komentare, ali urnebesno zanimljive komentare... prepoznati će se :-)) i baš me to iznenađuje kako su me nabrzinu zainteresirali i kako tu zapravo ima baš zanimljivih ljudi... baš je to ludo kako nam neki ljudi uđu u život na najčudnije načine i ostave u njemu neizbrisiv trag... u mom životu, bilo je dosta takvih ljudi, neki su još tu, a neki više nisu... ali ostavili su trag...
...i čudni su ti putovi života... upoznaješ ljude... gubiš ljude... da, takav je život, čudan... i svaki taj naš put je pun nekih čudnih skretanja, nekih raskršća, strmih padina koje moramo savladati... i uvijek moramo izabrati neki put, unatoč tome što ćemo možda nekog suputnika i izgubiti... i čudni su ti putovi, stvarno jesu... svaka nas obična odluka može odvesti u neslućene priče... butterfly effect ako se ne varam (i vjerujem u njega, ali o tome neki drugi put)... i fale mi ponekad ti koje sam izgubio putem, ali svejedno moram nastaviti dalje... i uvijek se nadam da ću opet susresti neke nove vrijedne ljude čiji će se put barem na trenutak preklopiti s mojim... ponekad znam razmišljati o tim svojim "skretanjima", mučiti se tmurnim mislima o tome jesam li negdje pogriješio... možda bi neki drugi put bio bolji... ali nema veze, ovaj je moj, i samo moj, i baš mi je dobar... da sve mogu ponovo, sigurno bi odabrao isti... i uopće ni ne želim onaj ravni, asfaltirani, sterilni sa 5 traka... želim ovaj u kojem nikad ne znaš što je iza zavoja, a što sa strane... put u kojem te može iznenaditi ovako lijepa stvar kao što je blog... i trudim se nekako stvarati taj svoj put, učiniti ga što boljim i zanimljivijim...i jesam li negdje pogriješio?... pa naravno da sam pogriješio... neizbrojivo koliko puta... svi griješimo... ne znam... možda je samo bitno, kada se i pogriješi put... ne zalutati...

...i na kraju, za jednu dobru dušu čiji se put na jedan mali trenutak preklopio sa mojim. Sretan ti rođendan draga... znam da je bio sad već prekjučer i da kasnim, ali znaš da je "komplicirano" uvijek bio moj stil... kao i uvijek, želim ti puno sreće... uvijek da si sretna... :-)

The four letter word got stuck in my head
the dirtiest word that I've ever said.
It's making me feel alright.
For what it's worth I love you
and what is worse I really do.
For what it's worth I'm gonna run, run, run,
'till the sweetness gets to you.
And what is worse I love you!