dream hero

29.04.2017., subota

Mora biti jedan o njoj, o nama...

Nije se dogodilo preko noći... Kao i sve lijepo, bitno i dobro što se ne događa...
Zajedno smo sagradili i još uvijek gradimo naš mali svijet...
Njezin osmijeh svaki, svakim danom sve mi više znači i sve sam ovisniji... On mi je inspiracija i motiv.

Makar je sve zapravo krenilo puno ranije...
Prosloga ljeta opet sam ju vidio. Nemogu vjerovati da se tako vividno mogu sjećati toga trenutka ( koji je, na moju sreću, trajao bas dugo) kada je izasla na terasu obasjanu onim jarkim predvečernjim suncem u onim namjerno izderanim trapericama koje joj tako dobro stoje.
Smiješila se.
Oči su joj se caklile.
Mirišala je čarobno. ( Tada još nisam znao da cu saznati koji su to parfemi)
Kao pričao sam s njenim bratom... Ali samo kao... U glavi taj razgovor ne postoji. Taj razgovor je bio samo izgovor da ih zadržim jos koji trenutak. Da ju jos makar malo mogu gledati. Nisam znao što reći i kako se ponašati.
Priča je bila završena kada se osjetilo da nisam tu... Krenuli su svojim putem ali uspio sam iskoristiti svaki centimetar tog prostora da ju pogledom ispratim... Bilo je moćno... Kratko ali moćno...Promatrao sam samo nju i njezin svaki pokret, o ničem drugom nisam mogao razmišljati. Sva moja pažnja je otišla prema njoj.

...

I od tada, moram priznati, ni ne razmisljam o ničemu drugom...


Nekad bih volio da sam Đole pa da su mi riječi igračke i da mi se cakle kao oni staklići kaleidoskopa, da mogu reči sto mislim o njoj, o nama.
Ali iskopam poneku riječ koja opisuje stanje.

Između puno bitnih stvari spomeniti cu poštovanje...
Uzajamno poštovanje... Bez toga bi ovo sve bilo besmisleno. Nikada ju nisam zelio povrijediti, napasti njezin ego ili njeno mišljenje o nečemu... Ima taj stav ... Ispravan stav... Zna kad su ljudi u krivu i to smeta moju malenu... Zeljna je pravde...

Postovanje je tu... Ima li zapravo icega bitnijeg id toga? Pa nema bitnijeg... Ali ima jednako vaznog... Trud da održimo NAS.
U svakoj svojoj odluci trazim i zelim njeno mišljenje... A isto tako i ona... Uzajamno podrzavanje da rastemo i budemo jaci ponaosob... Time podrzavamo nas.
Nismo tu da jedno drugome bude teret koje mora nositi preko najtezeg uspona... Bas suprotno... Da ga podijelimo i zajedno sve pregulimo

I zato sam konj



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.