|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
- Ivana.. JA sam..
.. upravo to što jesam..
- sretna, zanimljiva, čudna..
- sramežljiva..
- iskrena, nasmijana..
- onakva kakva želim biti..
.. takva si pašem i NE
mijenjam se ako to sama
NE želim..
VOLIM..
- obitelj, prijatelje, muziku..
- hrvatski jezik..
- čitat, pisat, pričat, skakat..
- starke, šoseke, haljinice..
- čokoladu, kebab, sladoled..
- krevet, stol, livadu, vodu..
- plišane igračke, palestinku..
- svoj mobitel, slike, svijeće..
- crtiće, vunene kapice..
- simpatične, drage, otvorene,
pristupačne ljude..
- more, ljeto, šetnje..
- klupice, parkiće..
.. još svašta nešta zanimljivo..
NE VOLIM..
- rano buđenje, primitivne ljude..
- umišljenost i bahatost..
- narodnjake i seljačine..
- one koji se prave prepametni..
- gužve, mjesta s velikom
količinom ljudi..
- ŠKOLU, profesore..
- kad ljudi bulje u mene..
- kad me krivo shvaćaju..
- kad me se ne razumije..
.. i još gro toga..
IRON MAIDEN – Dance of death
Let me tell you a story to chill the bones
about a things that I saw
One night wandering in the everglades
I'd one drink but no more
I was rambling, enjoying the bright moonlight
Gazing up at the stars
Not aware of a presence so near to me
Watching my every move
Feeling scared and I fell to my knees
As something rushed me from the trees
Took me to an unholy place
And that is where I fell from grace
Then they summoned me over to join in with them
To the dance of the dead
In to the circle of fire I followed them
In to the middle I was led
As if time had stopped still I was numb with fear
But still I wanted to go
And the blaze of the fire did no hurt upon me
As I walked onto the coals
And I felt I was in a trance
And my spirit was lifted from me
And if only someone had the chance
To witness what happened to me
And I danced and I pranced and I sang with them
All had death in their eyes
Lifeless figures they were undead all of them
They had ascended from hell
As I danced with the dead
my free spirit was laughing and howling down at me
Below my undead body just danced the circle of dead
Until the time came to reunite us both
My spirit came back down to me
I didn't know if I was alive or dead
As the others all joined in with me
By luck then a skirmish started
And took the attention away from me
When they took their gaze from me
Was the moment that I fled
I ran like hell faster than the wind
But behind I did not glance
One thing that I did not dare
Was to look just straight ahead
When you know that your time has come around
You know you'll be prepared for it
Say your last goodbyes to everyone
Drink and say a prayer for it
When you're lying in your sleep, when you're lying in your bed
And you wake from your dreams to go dancing with the dead
When you're lying in your sleep, when you're lying in your bed
And you wake from your dreams to go dancing with the dead
To this day I guess I'll never know
Just why they let me go
But I'll never go dancing no more
'Til I dance with the dead...
PRLJAVO KAZALIŠTE – Na badnje veče
Na badnje veče dok su zvona,
zvona zvonila.
Pred crkvom svetog Blaža
ti si, dušo, stajala
I nekim starim šalom
kosu si malo pokrila,
da je ne bi neka pahulja
valjda smočila.
Pričaju mi da se sramiš
kada čuješ za mene,
al' nisam ja ni pola tol'ko loš
ko što kruže glasine.
Ja imam samo jednu nesreću
uništim sve što dotaknem,
al' svu svoju ljubav čuvam
samo za tebe.
Ref.
Zbog mene ne plači
suza nisam vrijedan
kasno je da se sada mijenjam.
Milijun puta prošao sam
ispod tvoga prozora,
da si rekla samo riječ
došao bih krilima divljih gusaka.
Jer nisam ja ni pola tol'ko loš
ko sto kruše glasine,
ja imam samo jednu nesreću
uništim sve što dotaknem.
Ref.
Jer ti, ti si meni nešto poput
korijena, neka stara navika
Ref.
Zbog mene ne plači
suza nisam vrijedan
kasno je da se sada mijenjam.
RIBLJA ČORBA - Amsterdam
Neko mi je ukrao biciklo
jer ga nisam dobro vez'o lancom,
na biciklo ovde sam naviklo
da se ne bi osećalo strancom.
Kučići po ulicama kaku,
cipelu sam umaz'o govancom
'oće da me grizaju u mraku
da se ne bi osećalo strancom.
Ref.
U kafanu pušu marihuanu
ili neku drogu piju s nogu,
te sam noći spavalo pod šankom
da se ne bi osećalo strankom.
Ovde vopšte nema Holandezi,
sve Arapi, crnci, i Kinezi,
tu ljudovi vopšte ne spavaju
samo viču i zajebavaju.
Tu kurave u izlozi sedu
čutu, pušu, prolaznike gledu,
sedu gole ili u dekliže
mušterije da im priđu bliže.
Ref.
Joj, joj, joj
Moju malu tražim po kanalu,
gde se vodom šetaju sa brodom,
ceo dan sam plivalo za čamcom
da se ne bi osećalo strancom.
Svuda gužva, frka i krkljanac,
nemas pojma ko je ovde stranac,
postalo sam jedan Amsterdamac
da se ne bi osećalo stranac.
Ref.
Joj, joj, joj
In the city of Amsterdam
you can find a lot of fun
The Dam square and Laitce plain
this is something I can't explain
There's a croud crazy in love
in the distance I hear the drum
calling me to come to Amsterdam
Amsterdam, Amsterdam
Amsterdam
RIBLJA ČORBA - Celu noć te sanjam
Ako neko hoće skroz da me zajebe,
onda me samo upita za tebe,
i ja počnem da se prenemažem
i da lažem, besomučno lažem, i kažem.
Nikad te nisam mario
da sam te više puta prevario,
pa zar zbog jedne takve da ginem
i lažem, lažem kako zinem.
Ref.
Onda se sklanjam u svoju sobu
i lepo mi je kao u grobu,
onda se sklanjam u sobu svoju
i pravim se da su mi sve ovce na broju,
onda se u svoju sobu sklanjam
i celu noć, celu noć te sanjam.
Nikad te nisam mario
da sam te više puta prevario,
da mi nije stalo
do tebe ni malo.
RIBLJA ČORBA - Kad sam bio mlad
Sa trine'st sam popušio prvu pljugu,
a posle prve odmah i drugu,
jer tad, tad sam bio mlad.
S četrne'st sam popio prvo pivo,
a posle piva sam pio sve živo,
jer tad, tad sam bio mlad.
Kad dobijem batine nisam kukao,
bio sam tučen i ja sam tukao,
jer tad, tad sam bio mlad.
Ja samo petne'st, ona ofucana
fala joj, ali bila je tucana,
jer tad, tad sam bio mlad.
Sa šesne'st sam prvi put ponavljao,
pobeg'o od kuće i nisam se javljao,
jer tad, tad sam bio mlad.
Malo sam lagao, bio sam nagao,
nikome račun nisam polagao,
jer tad, tad sam bio mlad
U 8. razredu doselila sam se u Špansko. Odlučila sam se čak preseliti i tamo u školu jer mi se nije dalo putovati do Zapruđa. Upoznala sam ju. Na prvi pogled simpatična, draga i zanimljiva osoba. Ali nisam se puno družila s njom, zapravo nisam se uopće družila. Tu i tamo smo progovorile koju riječ kad smo išle prema doma iz škole ili pod odmorom kad nas je nešto zanimalo jednu o drugoj, ali to je sve bilo ono.. Upisale smo se u istu srednju školu, počele malo više komunicirati, tražile smo čak da nas stave u isti razred. Prvi dan škole bile smo si baš cool.. hehe.. Onako, dolaze ljudi u razred, mi im se smijemo, pravimo se jaaako važne,a nismo uopće bile.. 
I pjevamo mi pjesmu neku, svi nas gledju ko da nismo normalne. Bile smo si tad dosta dobre.. Tada je došao period kad su mene svi počeli živcirat, pa čak i ona. Nije mi se dalo previše pričat s njom, doživljavala sam ju malo umišljenom curom i nisam voljela to što je ona mislila da je uvijek u pravu. Malo smo se udaljile. Ona se jako sprijateljila s jednom drugom curom iz razreda.. Tada me prestala živcirat, počela sam malo više komunicirati s njom. Shvatila sam da nije umišljena, da sam stekla krivi dojam, da ne pametuje previše i da sam pogriješila. Shvatila sam da je jedna od rijetkih osoba s kojom se mogu šaliti, a isto tako pričati o ozbiljnim temama.. Shvatila sam da je ona osoba koja će ti uvijek pomoći i nikad te neće odbiti, da će te slušati kad ćeš joj se jadati i da će ti dati savjet ako će ga imati.. Sada sam svjesna da je i ona jedna od osoba kojoj se mogu povjeriti.. I drago mi je da sam to na vrijeme shvatila..
Eto.. To bi bilo to za danas.. Pozdravljam sve ljude dobre volje.. haha.. šala.. Pusa svima, a posebno Jovi danas..
¤ TKO SAM JA?
¤ ZAŠTO POSTOJIM?
¤ KAKO JE NASTAO SVIJET?
Svemir. Ogromno prostranstvo. Ljudima je oduvijek bilo velika zagonetka, nepoznanica koja ulijeva strahopoštovanje. Učili smo da je veliki znanstvenik Einstein rekao da je svemir beskonačan. E, pa ako je tako, onda postoji beskonačno mnogo mogućnosti da postoje životni uvjeti kakvi su na zemlji. To bi značilo da postoji mogućnost da su nas stvorili vanzemaljci. Ako nisu, život je nastao spontano spajanjem molekula u velike lance, kao što je tvrdi Darwin. A ako svemir nije beskonačan, u čemu je? Usvakom slučaju ni za jednu od ovih pretpostavki nema dokaza, a niti protudokaza. Tko sam ja i što radim na zemlji? Ne znam. Netko mi je nekad rekao da je nagon za samoodržavanjemnajjači od svih, što znači da u čovjeku i svim drugim živim bićima postoji neka sila koja nas tjera da volim život i da se bojimo za život. Ja se manje pitam tko sam ja, a više što ću postati. Muče me pitanja hoću li u daljnjem životu imati uspjeha i što ću raditi. U svakom slučaju želim biti dobar i pošten čovjek. Često se pitam kao i moji prijatelji jeli ovaj moj život jedinstven ili Indijci govore istinu kad tvrde da se živa bića reinkarniraju. Ponekad poželim da je to istina, pa zamišljam kako je bilo kad nisam bila Ivana iz Španskog nego netko drugi iz neke druge zemlje. Netko tko je imao neke druge roditelje, druge prijatelje i išao u neku drugu školu. Ali, ako se ljudi ponovo rađaju, zašto bi onda imali djecu kad na ovaj način produžuju sami sebe?! Isto tako se pitam da li je moguće da su živa bića na svijetu stvorena u tolikim bojama, oblicima, s različitim sposobnostima? Zašto su bića na zemlji prisiljena biti okrutna i jesti jedni druge da bi se održali na životu, a s druge strane tako brižna i nježna sa svojim potomcima? Često mi izgleda da smo plod nečije mašte, odnosno još gore, grube šale.. Zašto se čovjek muči dok je živ? Prvo kad je još mala beba boli ga dok mu rastu prvi zubi, ima grčeve, kada krene u školu stalno se mora brinuti i truditi oko ocjena, kad odraste mora se truditi i paziti da zadrži radno mjesto i na kraju se sve više muči, a onda umire. Kakvog to ima smisla? Čovjeku život olakšava ljubav i pažnja koju posvećujemo jedni drugima, šale i zabave. Smatram da se svi trebamo truditi biti dobri i ljubazni jedni prema drugima kako bi nam životi bili što kvalitetniji i kako bi širili pozitivnu energiju te davali jedni drugima samopouzdanje i osjećaj da svi nešto vrijedimo i da možemo doprinijeti da nam svima bude bolje..
Evo malo za one koji vole filozofiju.. i mene malo puklo pa eto.. inspirirao me jedan "doktror".. hehe.. šaljem veliku pusu svima..
Strah, strah, strah.. Okružuje te samoća, nepravda, razni stereotipi.. Jasno je da svatko ima svoj životni stav i zato nije čudno što su ljudi različiti. Različitost je pozitivna, ljudi se po mnogočemu razlikuju. Stoga treba postojati tolerancija.. Moramo znati odlučivati o svojim postupcima, ponašanju, moramo ispravno djelovati na sve kako se drugi nebi osjećali ugroženi..
RAZLIČITOST.. Što je to? Kako utječe na okolinu?
U današnje vrijeme ljudi su jako čudni, totalno zastarjeli. Nitko ne razumije da je svaka različitost pozitivna, da je svaka promjena dobro došla. Zato će te danas ako si drugačiji od drugih gledati drugim očima, odmjeravati i dobacivati razne ispade. Ne obaziri se na to, time se samo vidi koliko ljudi loše razmišljaju, tj. ne razmišljaju. Pusti, shvatit će s vremenom, shvatit će da su bili u krivu, ali bit će prekasno.
"Bacanjem" stereotipa gube se drage osobe, stoga prilagodite se promjenama jer ne moraju svi ljudi biti isti..
Eto, boraveći u društvu u kojem različitost ne podnose, dobih inspiraciju za jedan kratak post. I želim poručiti svima koji su se prepoznali u tom postu da malo razmisle o svemu i prošire svoje vidike u nekom drugom smislu, a ne u "pljuvanju" po ljudima koji nisu isti kao oni.
I za kraj.. Šaljem veliku pusu svima koji su normalno prihvatili moju promjenu.. I nadam se da su shvatili da sam ista po svemu osim po stilu oblačenja.. Uživajte.. 
Idem vam ja jedan dan u parkić s Vekijem zujat. I baš žestoko bilo, onak lijep dan i sve, al počela škola pa onda malo bla, bla.. I dobro, nije to baš previše bitno. Nego, sjednemo mi na klupu neku tamo i vidiš prolazi neki lik i pita jel imamo cigaretu ili nešto para, kao on je gladan. Kažemo mi da nemamo. I ode on malo dalje, sjedne na klupu, izvadi pivu i sendvič, i jede on i pije. Nakon 2 minute kad je pojeo, izvadi si on cigaretu i krene pušit. Rekoh dobro.. 
I ono, mi sjedimo tamo, nešto se mazimo, ovo ono.. Čuješ dolazi neka baba i govori: " Sad se više nećete ljubit jer ću ja tu sjest. " I sjedne ona tamo, mi se dignemo i preselimo na drugu klupu. Vidiš nju za 3 minute govori meni: " Sad ćeš mi stavit ruksak na leđa. " I krene ona opet prema našoj klupi. 
Ja ju ne fermam 5%.. Kad je skužila da ju ne doživljavam počela se derat: " Čuješ ti, stavi mi ruksak jer ja uvijek nešto krivo napravim. " I naravno, ja nisam htjela nego sam rekla da si pokupi stvari i da se makne. Ona nije htjela nego je počela prijetit kao da neću više doć u taj park jer ću imat problema i tako. Ja luđakinja se svađam s njom i onda ju gurnem i ona malo zatetura i onda je otišla.. Luđakinja.. Eto tako.. Svašta nešta se kod mene događa.. A kaj ću kad nisam normalna..
Bila je mala, brojala je svega 6 godina starosti. Znate da su djeca u toj dobi jako sramežljiva, ali ona nije bila. Roditelji su je upisali u dječji vrtić. Upoznala je gro djece. Jednog dana poslije ručka sva su djeca izašla igrati se u vrtičko dvorište. Igrala se s djecom iz svoje grupe, ali u jednom trenutku ugledala je djevojčicu koja je sama sjedila na deblu slomljenog drveta. Prišla joj je, upoznala se s njom. Počele su razgovarati. Nakon nekog vremena shvatile su da stanuju u istom neboderu. Počele su se intenzivno družiti i izvan vrtića. Družile su se tako godinu dana kada je došlo vrijeme za upis u osnovnu školu. Budući da su im se i roditelji poznavali, igrom slučaja upale su u isti razred. Obje su od prvog do četvrtog razreda išle u boravak. Sjedile su zajedno u klupi, družile se pod odmorima, dolazile i odlazile zajedno u školu i iz škole. Naprosto su postale nerazdvojne, postale su nabolje prijateljice. Družile su se tako do 8. razreda, zajedno boravile skoro cijeli dan, a onda se ona odselila. 
Preselila se na drugi kraj grada, promjenila školu, promjenila sve, osim sebe. Malo su se udaljile, ali ne previše. Viđale su se jednom tjedno, ali nije ih ni to uspjelo razdvojiti, jer čule su se redovito. Krenule su u srednju školu, također je jedna upisala različito od druge, ali i dalje su nerazdvojne. Ljetuju na različitim mjestima, ali ni to ih ne razdvaja. Dobre su si i dalje i dobre će si ostati, a znaju da će se i jedna i druga oko toga potruditi... Jer to se zove prijateljstvo, to je ono što mnogi žele, a rijetko tko ima..
Nadam se da će osoba o kojoj se radi shvatit ovo, da neće biti smotana.. I zato joj šaljem veliku pusu i zahvaljujem joj što je uvijek uz mene i kad mi treba i kad ne treba..
Ah, što reći.. čini mi se da je sve jasno..
3. 9. - početak nove školske godine..
Sve je tako brzo prošlo, uopće nemam osjećaj da je već završilo ljeto i prošlo 2 i pol mjeseca od zvršetka prošle školske godine..
Vratila sam se u školu, u onu staru, ofucanu, jadnu, ružnu, neurednu školu. Vratila sam se u onaj jadni razred, s jadnim ljudima (čast izuzecima)..
Ono, ulazim u razred, svi se kao pozdravljaju i sretni su što vide druge, a ono u sebi misle, Bože, daj mi da odem. Ljudi razgovaraju jedni s drugima preko k****. Čini mi se da mene sad onako pola razreda mrzi jer sam kako bi oni rekli "sotona, metalka" ili kako već. Al dobro, ne zabrinjava mene to puno, naviknut ću se.. I tako uglavnom sve se vratilo na staro, svi smo u istom broju, neki su samo promjenili konfekcijski.. 
U cijeloj ovoj priči o školi, veseli me samo što ću opet prisustvovat onim prepiranjima, pričama i smijanjima između nas pet cura..
Stoga, ovom prilikom pozdravljam Jovu, Tonku, Martinu, Mateju i Denija (iako nije cura) i šaljem im pusu jer bez njih ovaj razred nebi bio razred..
Nekolicina mladića i djevojaka usudila se napraviti veeeliku rođendansku proslavu. Okupiše se u tzv. rupi, kupuše sve potrebno za zabavu, a onda udariše po alkoholu. Ma nebi to ni bilo tako loše kad bi postojale granice nego, granica nije bilo. Proslava je tako za jednog mladića završila kobno. Umjesto proslave doživio je mučenje; povraćanje, bacanje, spavanje na cesti, a kasnije i dolazak hitne pomoći te završetak proslave u bolnici. 
Ukoliko nije želio da drugima pokvari proslavu, rekao je da otiđu van kako je i bilo planirano. Dogovorili su se da idu u jedan disko klub u Velikoj Gorici. Bez obzira na ranije probleme sretno stigoše do tamo. Vrijeme je letilo, sati prolazili, a tako je došlo i jutro. Nekoliko mladih, njih petero, krenulo je u 4 sata kući, a ostatak je ostao do samoga jutra. Samo što sjedoše u autobus, on se ugasi. Pomisliše da je slučajno. Došavši na drugu stanicu isto se dogodilo, ali vozač ga opet uspije upaliti. No, to je ipak bio posljednji put za to jutro. Autobus je zakuhao i vozač je morao stati. Rekao je da ne ide dalje i ostavio putnike na benzinskoj postaji u Mlaci. 
Zbunjeni mladi ne znajući što će krenuše pješke do prve autobusne postaje. Tamo vidješe da idući autobus kreće tek u 5.15 iz Velike Gorice. Budući da je vani bilo nekih 10-ak stupnjeva Celzijusa ne mogaše stajati toliko dugo na jednom mjestu pa nastaviše dalje pješke. Hodali su uz cestu i hodali,a nikako doći do kuće. Sledili su se, više ništa nisu osjećali, ali su neumorno i dalje hodali. Napokon nakon sat i pol hodanja vidješe svoje kvartove. Bilo im je lakše jer je sve dobro završilo, izuzevši ono što se prije događalo. Sada su samo jedva čekali doći u krevet i leći te se malo ugrijati i zaspati...
Vidjela ga je u kafiću, pušio je cigaretu i pričao o njoj.
Srela ga je kasnije, pušio je iste cigarete i pričao o njoj.
Sreli su se poslije godinu dana...
Drogirao se, oči su mu bile mutne, kažu da neće dugo.
Čula je da opet priča o njoj i nije vjerovala da ta djevojka postoji...
Voljela ga je, to nitko nije znao, i na grob mu je odnijela ružu.
Među njegovim stvarima pronašla je njenu sliku, njen lik se smiješio,
a na slici je pisalo: " VOLIM JE OD SVEGA VIŠE."
Suza joj je iz oka krenula, u srcu nastala je duboka rana jer
ta djevojka bila je ona...
