svi govore da vrijeme lijeci sve rane... sada sam se definitivno uvjerila da nije u vremenu kljuc... patnja i bol trajat ce sve do onog trenutka kada sjednes i sam sa sobom porazgovaras, objasnis si neke stvari i cvrsto sama sebi obecas da si spremna pokusati zaboraviti... ovaj put sam krenula takvim razmisljanjem, prije sam bivala takodjer povrijedjena, doduse nikad u ovoj mjeri, ali se nisam znala postaviti prema problemu, no nesto sam naucila iz svega toga i zato sam ovaj put u ovih 5 dana, mozda 5 najtezih dana dosada u mome zivotu dopustila samoj sebi primjeniti sve ono spoznato iz prijasnjih gresaka i reci cu vam iskreno... Bivseg decka sam voljela vise od svega na svijetu, voljela sam ga kao nikog do sad i on je idalje u mome srcu, iako je zaborav djelovao nemoguc malo po malo ja sam pocela zaboravljat, taj proces nije jos u potpunosti gotov, ali mogu reci da sam se daleko odmakla od one tocke ocaja, tuge i depresije... i to na savsim jedan razuman nacin... sada se polako mogu prisjecati nasih trenutaka a da mi suze ne teku licem i da sva drhtim... istinski sam sretna sto sam upoznala takvu divnu osobu koju sam zavoljela u toj mjeri, svjesna sam da je definitivno sve prerano zavrsilo i da nas je mnogo toga jos cekalo ali bitno je da sam se pomirila s tim krajem i da sada polako osjecam da je sve to iza mene... moj smijesak se vraca na lice, uzivam u nekim drugim stvarima i zahvalna sam svima oko sebe sto su mi pomogli, da sam se prepustila vremenu tko zna kada bi bilo gotovo... ali ovaj put sam krenula snazno i puna volje i mogu reci da sam uspjela... Ostala su samo lijepa sjecanja...
|
