Linkovi
Blog.hr
Fernando Torres
Drugi blog...
kabarovskydizajn






























Većina mladih igrača napreduju kroz mlađe kategorije, nadajući se ulasku u seniorsku ekipu. Dražen je imao drugačiji plan. Pridružio se prvoj ekipi Šibenke već sa petnaest godina. Igrači u ekipi su bili 10-15 godina stariji od Dražena, ali nije bio zaplašen njihovih iskustvom niti košarkaškim znanjem.








Vođa u sedamnaestoj godini, Aleksandar govori, vjerojatno i nije bio svjestan svoga toga... nikada nije forsirao liderstvo... jednostavno mu je dodijeljeno i on ga je prihvatio.








Četiri godine u Ciboni dalo je Draženu dovoljno vremena da pokaže sav svoj talent u europskoj premijernoj ligi. Konačno dva brata, rame uz rame, najbolji bekovski par u Europi. Kako je bilo igrati sa Draženom? Rekao bih, najbolje i najlakše godine moje karijere, rekao je njegov brat Aleksandar.








Prvo što je Dražen učinio u dresu Cibone, možete li pogoditi, postigao je Šibenci 56 koševa. I dok su navijači njegovog matičnog kluba skandirali Dražene ti si naš! Nemoj više Dražene! on je zabijao. Ne, nije mi bilo teško. Uspomene su uspomene, ljubav je ljubav, ali na terenu ne poznajem nikoga. I ne priznajem. Dat ću im opet 56, ako ću moći, govorio je Dražen nakon utakmice.









Dražen i Cibona su osvojili sve što jedna europska ekipa može osvojiti u četiri godine. Dvostruki europski prvaci, europski kup prvaci, nacionalni prvaci, nacionalni kup prvaci, prvaci kupa Koraća, te nekoliko finala koji se neočekivano iskliznula.








"Što je Dražen donio Zagrebu? Spektakl za pune četiri godine! Svaki njegov pokret bio je vrhunsko djelo. Njegovo i njegovih suigrača. Draženova najveća kvaliteta?
Za velika finala i utakmice svi smo živili, ali za te male utakmice koje si morao dobiti jednostavno nije bilo dovoljno motivacije. Dražen je igrao te utakmice za njegove navijače."

Aleksandar Petrović








"Ovo je posao u kojem nemaš pravo na slab dan. Više od svega, osjećao sam obavezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. I zato nikada nisam uzeo slobodan dan kad sam bio na parketu. Igrao sam za njih, istodobno za klub i za sebe."

Dražen Petrović









Igrači Cibone su doživjeli renesansu Draženovim dolaskom. Osjećali su da nište nije nemoguće dok god je Dražen bio sa njima na parketu.
Nikada neću zaboraviti utakmicu protiv Partizana iz Beograda, tjedan dana nakon što smo osvojili naše prvo Europsko finale u Ateni protiv Reala iz Madrida. Slavili smo naš uspjeh danima i nitko nije trenirao za to vrijeme. Međutim, domaće prvenstvo još nije bilo gotovo.
Partizan je došao u Zagreb da iznenadi... očekivali su nas umorne... zabili smo im 72 koša u prvom poluvremenu. U trenucima kada nismo trenirali danima, nakon slavlja. Prva promašena trica nakon 18 minuta igra. Nezaboravno! prisjeća se Aleksandar..








Dražen je donio spektakl u Zagreb, i ne jednom je postigao 40, 50, 60 koševa u dresu Cibone. Talijanske novine uspoređivale su ga sa Mozartom, jer za njih Dražen je predstavljao - košarkaškog Mozarta.






Osim spektakla, Dražen je donio Zagrebu i njegove radne navike. Draženovi standardi treniranje prenijeli su treneri na mlađe igrače u Ciboni i po Europi. Jutarnji treninzi postali su obavezni za sve igrače, a individualni radovi su sve učestaliji sa mlađim igračima. Ako Dražen može, možeš i ti, govorili su treneri mlađim igračima.







"Što se čudiš. Ne mogu prestati živjeti. Ja sam svoje učinio. Lopta? Čovječe, stalno imam loptu u autu. I kad mi dođe, odem u dvoranu, šutnem 100,200 ili 500. Koliko ću danas? Ne znam. Ali znam da ću nakon našeg razgovora u dvoranu. Idem trenirati, isprazniti se. Ovo nije kraj svijeta."

Dražen Petrović


Dražen se zaljubio u Zagreb, i nebrojeno puta je govorio o povratku, o životu u Zagrebu. Planirao je odigrati zadnje dvije godine u Ciboni. Za sve te odlične godine provedene zajedno. Dražen i Cibona. Cibona i Dražen. Nakon 4 godine shvatio je da neke stvari jednostavno su neponovljive... znali smo: Dražen je morao otići. Europa je njegov slijedeći korak.







Jedini klub koji je zaslužio imati igrača kao što je Dražen Petrović je bio Real Madrid. Najtrofejniji klub u europskoj košarkaškoj povijesti. Klub koji je mrzio Dražena zbog učestalih poraza protiv Cibone, konačno je dohvatio najsjajniju hrvatsku zvijezdu.





Dražen je donio njegove profesionalne navike i entuzijazam u Madrid i preko noći postao najveća zvijezda Madrida.
Kao i u Ciboni, Dražen je donio spektakl u Real Madrid i dva pehara, Aleksandar se prisjeća, i nezaboravno Europsko Kup finale protiv Caserte kome je Dražen utrpao 62 koša



Zašto sam otišao preko noći? Europa više nije mogla ponuditi ono što sam želio. Zapravo, svaka večer je bila ista. Da, volim pobjeđivati, ali što sam još u Europi mogao ostvariti? Bio sam prvak, osvojio toliko trofeja. Ponoviti Kup prvaka? Pa što, ionako bi svi rekli - dobro, opet je osvojio, ne, nije li već to nekoliko puto osvojio. Ovo je izazov koji nisam imao pravo propustiti. Ne znam što me čeka, ali znam da ovdje mogu igrati... ako će biti dovoljno minuta, Dražen je rekao nakon potpisanog ugovora sa Portlandom.









Adelman mi nikad nije prigovarao, no nikada mi nije objasnio zašto ne igram. Iako je znao, morao je znati koliko mogu, koliko vrijedim, Dražen je pokušavao objasniti tu nemoguću situaciju samome sebi.




Prvo što je Dražen rekao kada je došao u New Jersey je bilo
Sada je sve gotovo, dobio sam ovdje što sam htio. Nitko me sada neće zaustaviti..
I nitko i nije. Draženov učinak se popeo na 20.5 minuta i 10 koševa po utakmici, što ga je činilo jednim od najboljih u ligi u odnosu minuta i koševa.
Slijedeće godine Dražen je naprosto eksplodirao. Postao je jedan od najopasnijih napadača u NBA. Sa prosjekom od 20.6 koševa po utakmici, te sa postotkom šuta od 51 posto, Draženu je dodijeljena titula najboljeg šutera u NBA.







"Ponekad mi je bilo neugodno koliko su mi pljeskali. A to znači da su me voljeli. I vjerovali."

Dražen Petrović









Kada je Dražen prvi puta doputovao u Chicago, za vrijeme rata, prišao je oficialnom spikeru utakmice i tražio za javnu ispravku: Ja nisam Jugoslaven, ja sam Hrvat.Od tada nitko ga više nije zvao Jugoslavenom u NBA. Mislim da trud koji je Dražen uložio u Hrvatsku je neprocjenjiv i vječan.- njegov brat Aleksandar je rekao Hrvatskim Sportskim Novostima.









Dražen je odigrao svoju zadnju utakmicu protiv Slovenije u Wroclawu, Poljskoj 6. lipnja 1993. Dan kasnije, kada se zajedno sa reprezentacijom vraćao kući, odlučio je prihvatiti prijateljevu ponudu te autom krenuo iz Frankfurta, Njemačka.
Na putu prema Zagrebu, malo izvan Denkendorfa (Njemačka), mlada dama koja je vozila Dražena, pri velikoj brzini, izgubila je kontrolu nad vozilom za vrijeme nevremena te se sudarila sa kamionom. Udar je bio strahovit... Dražen je poginuo na licu mjesta... (7. lipanj 1993. u 17.20)








NBA finale, 1993. godine, između Chicaga i Phoenixa započelo je sa šutnjom. Draženova slika na velikom ekranu... pisalo je Sjećanja na Petra. A onda zvuk službenog spikera:
Sudjelovao je na turniru u Njemačkoj sa Hrvatskom nacionalnom selekcijom. Dražen je uistinu bio istinski pionir košarke. NBA i njezini igrači izražavanju svoje saučešće njegovoj obitelji i prijateljima. Molimo Vas da ustanete te odajte počast minutom šutnje Draženu Petroviću.
Možda u tom trenutku, mnogi igrači u dvorani i cijela publika širom svijeta je osjetila nesigurnost naših života. Možda, tu je bio odgovor značenja Draženovog života. Zašto je toliko radio, pomičući još nama neznane granice. Kao da je znao...







"Dražen i ja smo bili dobri prijatelji. Bio sam jedan od onih ljudi koji su mu pružili dobrodošlicu u Portlandu kada je došao iz Europe. Razgovarali smo puno o njegovoj obitelji u njegovom restoranu. Uživao je u njegovim prijateljima i uživao je u košarci. Uistinu ga poštujem jer je strahovito radio. Svaki dan pojavio bi se prvi na treningu i zadnji bi otišao iz dvorane. Svatko sa takovim načinom rada i upornosti... jednostavno ga morate poštivati."

Clyde Dexter



"Znate, postoji uzrečica o JFK-u, John F. Kennediju, "Znaš Johnny, nikada te nismo niti upoznali." I upravo tako se i osjećam o Draženu. Nekako ta godina je prebrzo projurila dok smo bili zajedno u Netsima i nisam ga uistinu upoznao onako kako bih želio."

Chuck Daly



"Htio bih vas zamoliti, sve vas koji ste voljeli Dražena, jednu stvar. Volio bih da vam Dražen ostane u sjećanju kao čovjek koji je uvijek pružao ruke prema vama nakon svakog koša... jer je uvijek tražio vas.
Volio bih da se sjećate Dražena po zadovoljstvu koje vam je pružio, po njegovom osmjehu... čuvajte te uspomene o Draženu, zauvijek. Sudbina ga je uzela, vjerojatno na vrhu njegove karijere, da postane legenda, da nam pokaže put... "

Aleksandar Petrović

Opis bloga
''Ako je istina da se prva ljubav nikada ne zaboravlja, onda je Šibenik ostao u meni od prvih dana. Tamo je sve počelo - premda sam emocije često gurao u stranu, nikada zapravo nisam imao dovoljno vremena, teško je, nemoguće zaboraviti te prve dane. Acine treninge, dan kad sam prvi put ušao u dvoranu, sve one sati koje sam proveo sam na parketu. Lopta, koš i ja. Šibenik je odredio moju karijeru i pokazao put. I to je priča koja nema kraja. Nadam se, međutim, da će razumjeti, za ono što želim od košarke moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan, da bih otvorio drugi krug.'' Dražen Petrović

Život leti kapetane.mp3




ŽIVOT LETI KAPETANE

To što fali riči
što nas manje ima
šibenska će pisma
vraćati te svima
Sve je manje suza
a ti se ne ljuti
slomljena nam duša
u prsima ćuti
Život leti, kapetane
mladost biži,
a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela
i sad bude od Boga batude
Svoju si dobrotu ostavija svima
nekoj novoj dici igru s Baldekina
Kad nediljon klapa
skupi se u kali
svi se tebe situ
kapetan im fali
a dani se vrte ka basket,
ka srića
najlipšu si priču
o mladosti priča...










ŠIBENSKA PISMA

Dobra večer pismo moja
Kao vino plemenita
Prija zore bilog dana
Dobra večer uzorita

Nosila si rodnoj grudi
Ovo tilo željno lada
Budila si moju dragu
Da donese ključe grada

O šibenska pismo tiha
Sve si rekla u dvi riči
Napila si žedne usne
Mogu na kraja svita ići

O šibenska pismo mila
Sve si bila i sve jesi
Lanterna mi noćas budi
Put mi kaži i ponesi

Rasulo se svud po svitu
To šibensko staro sime
Da se negdi u samoći
Spomene i tvoje ime

Pala si ka zlatna kiša
Natopila zemlju suvu
Da nam opet rodi pisma
O jubavi i o kruvu









"Dražen Petrović je bio izuzetan mladi čovjek i istinski pionir košarke kao svjetskog pokreta. Otvorio je put ostalim neameričkim igračima kako bi mogli uspješno igrati u NBA i to će biti vječni dio njegove sportske baštine. Ljubitelji košarke zauvijek će se sjećati trenutka kada su Dražen i njegovi suigrači u hrvatskoj reprezentaciji, prebrodivši velike prepreke, na pobjedničkom postolju primali srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Barceloni. Uspomene na Dražena trajno su urezane u nas. Njegov doprinos košarci je ogroman. Svi smo ponosni što smo ga imali čast poznavati i naše misli uvijek će biti uz Draženovu obitelj i prijatelje..."

David J. Stern











I to smo dočekali. U trećem pokušaju Dražen je, samo dva dana prije devete godišnjice smrti, izabran u Kuću slavnih. Osim Dražena, od svih nominiranih igrača, ove je godine tu počast dobio samo još Magic Johnson, jedan od najboljih igrača koji su ikada igrali košarku. Dražen i Magic 2002, bolje nije moglo…Krešo Ćosić i Dražen Petrović ponovo su zajedno.











"Nikada neću zaboraviti Diega Maradonu. Na Mirogoju, vidjela sam suze u očima. Kada je poljubio sliku i položio cvijeće, rekao mi je - Nemojte biti tužni, on je bio fenomen, vječno će živjeti. "

Biserka Petrović











Kada su upitali Chuck Dalya, prije svjetskog prvenstva u Torontu, zašto napušta trenerski posao u Netsima, rekao je - Trebao sam to učiniti lanjske godine kada je kapetan (Dražen) napustio brod.
Na svima je Dražen ostavio traga.











Kada je odlazio u Cibonu, nitko u Šibenku nije shvaćao kako mu je bilo teško. Prvi odlazak od kuće, puno je patio. Kasnije su ljudi shvatili, uvidjeli da je njemu i Europa mala, ali to je išlo postupno. Shvatili su da je Dražen prezentirao svoj grad, svoju državu. Jedan novinar vrlo je lijepo rekao - Mi smo sada manji, kada Dražena nema.













Dražen je odrastao u malom primorskom gradu, Šibeniku. Većinu svojih dječačkih dana proveo je kao i većina djece iz grada. Čak i tada je bio poprilično očito da je Dražen bio poseban, govori Neven Spahija, Draženov najbliži prijatelj. Gdje god da smo išli Dražen je imao privilegirani status.
U mladosti, stariji dečki su nas uvijek tukli, onako iz čistog mira. Ali nikada nisu dirali Dražena. Ustvari, čak su ga i štitili. Dražen je bio izuzetno mudar i pametan te je bio itekako svjestan svoga statusa.













Uzeo bi loptu, koja je bila veća od njega i mlatio po drvenim koševima, sjeća se Aleksandar, stalno je bio u pokretu. Morao sam ga maksimalno kontrolirati da ne izleti na teren, da ga netko ne pokupi. Toliko je volio loptu.













Porazi, porazi... nije ih podnosio. Mrzio je poraze. Kada bi izgubio na haklu protiv lokalnih dečki, satima nakon toga nije sa nikim htio pričati. Mrzio je gubiti čak i na kartama. Nakon svake izgubljene utakmice u dresu Šibenke, ostajao bi u dvorani i vježbao šut.- Neven Spahija













Pet stotina ubačaja svako jutro, u 7 sati prije škole, bio bi uobičajen trening za Dražena. A onda navečer - ekipni trening. Bio bi prvi u dvorani, šutirajući prije svih, i zadnji bi odlazio. Trening i samo trening. Svako jutro, popodne, uvečer. U to vrijeme Draženova je upornost već polako pokazivala rezultate igrajući u juniorskoj ligi sa igračima 2 do 3 godine starijim od njega.



"Draženu je košarka bila i ostala najveća ljubav. Kada sam vidjela da je osvojio sve, uspio u NBA, rekla sam - Dražene, dosta je više rada, treba nešto ostaviti i za život. Rekao je - Sve ti to dobro kažeš, ali ima nešto što je jače od mene. Ja sam najsretniji kada radim. Kada stojim propadam. Ti ne možeš osjetiti zvuk lopte, kada sam u dvorani sam s loptom."

Biserka Petrović











"Vrlo je poštovao ostale igrače, Mnogo je radio na svojoj obrani i dosegnuo NBA razinu obrane. Za sve europske igrače obrana je najveći problem, ali je Dražen to riješio napornim radom. Zaista je volio igrati, imao je jaku želju za pobjedom. Njegova kombinacija obrane, koju je neprestano popravljao, i ubojitog napada postala je pravi problem za protivnike. Mogao je biti među najvećima. "

Phil Jackson, Chicago Bulls 1990-1998.




Riječi Chuck Daly-a:
Hvala vam puno na večerašnjoj posjeti. Nisam siguran ukoliko se riječima može izraziti što je Dražen značio za ovaj klub, emotivno i fizički u svako smislu. Mislim da ćemo svi zauvijek pamtiti što smo upravo vidjeli na ekranu. Taj osmjeh, tu emociju, borbenost, i iznad svega, košarkaški gledano - taj šut! Nikada nećemo zaboraviti.






"Dražen je po mome mišljenju, bio jedan od najboljih šutera u NBA. Izrazito dobro je igrao protiv Hustona Rocketsa. U jednoj utakmici, sa odličnim čuvarom na sebi, postigao je 44 koša. Mislim da je imao veliko srce, izrazitu želju za košarkom, te je igrao kao netko tko obožava košarku."

Rudy Tomjanovich, Houston Rockets






"Mislim da nikada nisam vidio igrača koji je htio biti toliko dobar kao Dražen, ili netko tko je intenzivnije radio. Prije svega, njegov utjecaj u košarci, pa i u NBA, je ogroman. Dražen je bio prvi igrač koji je došao iz Europe te došao do velikog priznanja kao što je treće ekipa NBA."

Willis Reed, New Jersey Nets Generalni Manager






"Imao je nevjerojatan šut sa trice, mogao je prodirati do koša i asistirati. Bio je odličan igrač na putu do All-star momčadi. Svima nam iskreno nedostaje, bio je izniman mladić. Bilo mi je zadovoljstvo poznavati Dražena. "

Clyde Drexler, Houston Rockets





"Nikada nisam vidio amaterskog ili profesionalnog igrača koji je trenirao intenzivnije od Dražena. On je potpuni profesionalac u predanosti rada. "

Tom Newell, pomoćni trener Netsa





"Nije više sa nama, ali uistinu mislim da je... zato što se sjećamo svaki dan. Ja se sjetim Dražena svaki put kada gledam košarkašku utakmicu... kakav je primjer bio za sve mlade igrače u Europi. Za mene, bio je najbolji igrač Europe svih vremena."

Huan Antonio Samaranch, predsjednik Olimpijskog odbora





"Mislim da su svi u NBA prepoznali Dražena kao fenomenalnog igrača, a pogotovo šutera. Njegov šut je bio dramatičan i obično bi šutirao sa udaljenosti sa koje ostali igrači normalno i ne pomišljaju na šut... pa čak i dalje. Bio bi jedan od top 10 strijelaca u ligi i olako najbolji šuter u NBA sa dalekih distanca."

Chuck Daly, Detroit Pistons, NJ Nets