Od tisuću cvjetova do pet sorti korova
U današnjem Večernjem listu Mladenka Šarić dijeli opće nezadovoljstvo rezultatima lokalnih izbora, odnosno postizbornim prostituiranjem volje birača na foru post-izborna koalicija koje nemaju veze s vezom.
I, dakako, kao i cijeli niz naših vrlih političkih i medijskih komentatora, daje pogrešnu dijagnozu i još goru terapiju.
Po Mladenki Šarić je problem u onome što predstavlja mantru hrvatske političko-medijske elite – prevelikom broju stranaka za ovako jadnu i bijednu zemljicu kao što je Hrvatska. Zbog prevelikog broja stranaka birači su "zbunjeni" i "ne znaju što birati", pa tako u predstavnička tijela ulazi preveliki broj stranaka zbog kojih se ne može se sastaviti solidna i stabilna većina.
Naravno, nudi se rješenje tog problema koje, kao u razdoblju 1941-45, dolazi iz Njemačke. Broj stranaka bi se trebao smanjiti "na prihvatljivu mjeru", i to uvođenjem striktne zabrane "koaliranja na listama". Tako bi, po Mladenki Šarić, samo pet stranaka bilo u stanju ulaziti u predstavnička tijela – HDZ, SDP, HSP, HNS i HSS – a na lokalnim razinama bi se mogla dozvoliti pokoja regionalna ili etnička stranka.
Naravno, nikome ne pada na pamet da je problem ne u velikom broju stranaka nego u proporcionalnom izbornom sustavu, koji, barem u svom čistom obliku kakav se primjenjuje u Hrvatskoj, uopće nije primjeren za lokalne i regionalne razine vlasti. Na tim razinama čak ni klauzula od 5 % - u Njemačkoj svojevremeno uvedena s ciljem spriječavanja komunista i neonacista da uđu u Bundestag – ne zaustavlja kojekakve marginalce da postanu bitan faktor.
Za lokalne i regionalne razine je daleko primjereniji većinski sustav, jer na lokalnoj i regionalnoj razini se rješavaju problemi koji se teško mogu staviti pod nekakav ideološki predznak. Dakle, ljudi bi trebali glasati za ljude, a ne za nekakve kvaziideološke opcije koje u današnjoj Hrvatskoj - kada navodno socijaldemokratski SDP kopira ekonomsku politiku Margaret Thatcher, a navodno desničarski HDZ gura državni socijalizam – nemaju nikakvog smisla.
Naravno, na to se odmah stavlja protuargument da većinski sustav izaziva nadzastupljenost jedne političke opcije, odnosno pogoduje "lokalnim šerifima", "jeftinim demagozima" i "političkim pustolovima" poput Vladimira Bebića, Branimira Glavaša i Borisa Mikšića. Takvu "opasnost" valja zatrti u samom začetku tako da se hrvatska politika svede na blaženo petostranačje koje bi, kao, trebalo biti u skladu s nekakvim evropskim kriterijima.
A pravi je razlog svega toga što HDZ, SDP, HSP, HNS i HSS žele istu onakvu trgovinu kakvu danas postoji, ali bez sitnih riba koje im oduzimaju komad kolača.
O demokraciji i o tome da bi predstavnička tijela morala nekoga i nešto predstavljati tu nema govora.
|