...DragonFly...

Puding škola

Jeste li ikada u ljubavi zapravo bili pravi Puding..? Što je Puding pitate se? E pa to je moja nova definicija ljubavi u kojima, kako je moj jako dobar prijatelj koji je ušao u 28-u pa se valjda osjeća kao čovjek „u godinama kad se hoće smiriti“ (što god:) nekidan rekao: - Dosta mi je tih veza u kojima poludim, u kojima mi se sve vrti u glavi od osjećaja, dosta mi je tih veza u kojima postanem puding od kojeg druga strana može miješati kako želi i oblikovati kako joj se prohtje!..
To mi je bilo tako smiješno, smijala sam se jedno desetak minuta, no onda sam se uozbiljila i ozbiljno se sjetila svojih prvih „puding“ veza..

Puding 1# Olovke i gumice (ili moj prvi dečko, osnovna škola, 4 razred)
O da, ako ste zaboravili, i u 4 osnovne je moguće strašno se zaljubiti. Imao je kestenjaste oči, bio je zbunjen, raščupana kosa i uvijek je nosio neke mamine sendviče zamotane u posebnu foliju u ružičastoj vrećici (kako gay u biti:). Sjedili smo zajedno u trećoj klupi u sredini i komunicirali samo kad mu je trebala olovka ili gumica.
Tri tjedna sam razmišljala da ga nazovem.

-Halo?
-Halo, mogu dobiti xx?
-Ja sam.
-Bok.. yy je.. Znaš, sjedimo skupa u klupi. Ta yy.
-Znam.
-E pa, mislila sam, ovaj, nisam dobro zapisala sa glazbenog note. Znaš da se ljuti učiteljica i da će nas to pitati. Pa sam mislila ako sutra to mogu prepisati od tebe.
-Možeš.
-Dobro, hvala. Bok.
-Bok.

Dobro, možda ne izgleda da sam ga impresionirala, no slijedeći dan me je pitao i gumicu, olovku, a za 2 dana mi je dao sendvič i od tada ga je svaki dan nosio i za mene.
Baš se spremao izlet u Staru Sušicu i svi su znali da će me pitati da mu budem tu večer partnerica. U ženskoj sobi je bila prava panika, sve smo trčale, vrištale, preoblačile, svlačile, Ivana mi je dala svoju ružičastu (fuj) vestu, Dunja neki jarki plavi šal, uglavnom izgledala sam kao semafor u PMS-u. Kad je pokucao na vrata zavladao je totalni muk, on je ušao u nekim starinskim hlačama na crtu koje su mu preočito bile tri broja prevelike, naslonio se na ovratnik frajerski dok je iza njega virilo desetak prijatelja i pitao hoću li biti njegova partnerica cijelu večer. Nisam šutjela samo jer sam bila izbezumljena (kakva očito inače jesam kad se zaljubim) već mi se pogled fokusirao na njegovu ruku na ovratniku i podvijenu košulju da bi se jasno isticao tatin sat, naravno preglomazan i prevelik (dokaz da i dječaci već odmalena pokušavaju stvarima impresionirati djevojke:) Bio je to san,njegova ruka oko mog struka, miris nekog prejakog parfema.. Kad sam došla doma svima sam objavila da se xy i ja ženimo. I stvarno vam kažem da sam to i onda mislila. Stvarno. I onda sam postala puding..
Slijedeće čega se sjećam je da me ostavio preko prijatelja u čekaonici kod doktora dok smo svi čekali cijepljenje i to zato jer mu nisam dala da prepiše zadaću iz matematike od mene, no svi smo znali da je to radi moje najbolje prijateljice plavuše, one Dunje koja mi je dala plavi šal.. Svi su znali osim moje mame i doktorice koje su me tek nakon tjedan dana tobožnje trbuhobolje prokužile..

Puding 2# Ljeto 199..(moj prvi izlazak s dečkom, 8 razred)
Kad sam ga prvi put ugledala dlanovi su mi se oznojili, zavrtilo mi se u glavi i odjednom sam osjetila strašnu žed i vrtoglavicu.. Toliko mi je pozlilo da sam morala otići doma..
Bilo je ljeto kod bake u Gorskom kotru, sparno i mirno, kada ljudi popodnevna provode u miru hlada, a mi smo ga proveli vozeći se biciklom po šumi, na planinarenju, u smijehu, trčanju, pentranju po drvećima.. I onaj miris šume.. I sad kad zatvorim oči osjetim taj miris.. I njegov miris.. Jeste li primijetili kako nekiput ako se dobro potrudite možete osjetiti nečiji miris i možete ponovno proživjeti neki davno zaboravljeni osjećaj…
Kad su praznici završili čuti smo se svaki dan, satima i tako mjesecima... Sjećam se kako sam žicu telefona vukla preko cijele kuće u sobu i kako je mama vikala iz kuhinje da prekinem, pa sam šaptala skvrčena u kutu sobe..I onda me pozvao u kino. Moj prvi odlazak bez roditelja u grad, ruke su mi se tresle čitav dan. Sjedili smo u kinu kao kipovi i šutjeli cijelo vrijeme, bila sam tako izbezumljena da nisam mogla pričati.. Uvijek kad se zaljubim se izbezumim, to je nešto u meni jače od mene same.. Toliko sam bila izbezumljena da sam nakon kina samo promucala da moram doma i sjela u pogrešan bus i završila na sasvim krivom kraju grada, a da to nisam uopće primjetila do zadnje stanice..I što je najgore, uopće mi nije to bilo važno, čak ni da sam u Kini završila, sve je bilo manje bitno.. U pameti je bio samo miris šume, njegov bicikl, ona noć kad smo igrali skivača i kad smo se skupa sakrili u jedno grmlje i kad me je držao u naručju da ne ispadnem iz grmlja i pokazivao mi zvijezde, sve im je znao ime.. Uopće nije bio svjestan da sam pola vremena imala poluzatvorene oči.. Mogla sam umrijeti u tom trenu, ništa ne bi bilo važno..
Nakon kina pozivi su se prorijedili, a na slijedećim praznicima moja draga prijateljica koja nije ništa znala je priznala kako ga voli i da ga pitati van, a ja sam naravno rekla – Samo naprijed.. Naravno, ne morate pogadjati i ona je bila plavuša (imam neki peh tu priznajem:)

Puding 3# Kožna jakna (Moj prvi pravi dečko)
Ja sam bila 1 srednje, a on 3. Kožna jakna, izlizane traperice, smeđa razbarušena kosa do uha, gitara u ruci, svirao je Gunse… Upoznali smo se preko – klupe. S tim klupama inače sam i dan danas posvađana, jer neke zaboravljene klupe iz prošlosti me još uvijek progone.. Bili smo različita smjena i sjedili smo u istoj učionici na istom mjestu. Sve moje najdraže pjesme od Balaševića, Gunsa.. je pisao na klupu i ja sam ih pisala njemu.. Uskoro su ispod klupe počeli ostajati papirići s porukama, pjesme napisane na zidu, klupi, stolici.. Osvojio me i prije nego sam ga upoznala, prije nego sam ga vidjela znala sam da sam luda za njim.
Naravno, ubrzo sam postala puding, što god je htio mogao je napraviti od mene, ništa mi nije bilo važno, samo onaj trenutak kad me nazove i odsvira na telefon „One in a million..“
Za par tjedana više se nije javljao i jedino što sam čula je da sam premlada za njega i da je gotovo. – U redu, možemo onda ostati prijatelji i ići van nekiput..? promucala sam. – Ne. Kratko i jasno, moram mu odati tu počast. Barem ovaj put nije bila uključena neka najbolja prijateljica plavuša:-)
No još uvijek ponekad kad čujem Gunse na radiu kako sviraju, ponekad, ali sad samo ponekad neka jeza me prođe i osjetim opet onaj zagrljaj u hladnu večer i njegove ledene ruke u mojima, tamo negdje pored rječine..

Moje prve puding veze i puding škole.. Od onda sve je krenulo nekim drugacijim tokom.. O tome, u nekom drugom postu, kad budem pisala o drugacijim skolama..

11.01.2006. u 22:05 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

...DragonFly...

Puding škola

Naranče

Jeste li ikad..?

Prije svitanja