da ne zaboravimo koliko smo lomljivi
slabi,krhki,nježni....
i da su upravo takvi
i drugi
Kad je telefon zazvonio nije bilo iznenađenja.Vijest je bila očekivana.
Idemo..? Idemo...dan je bio neodređen,početak ožujka.Umjesto prema Istoku pogrešno skretanje na Zapad.Podsvijesno ili samo zbunjeno odbijamo putovati.U nestvarnom gradu našeg djetinjstva prolazimo pokraj nepoznatih osoba.Svaka kuća ovdje posjeduje po jednu moju priču.Nikada neispričanu.Zauvijek zaboravljenu.
Ljude koje poznajem odbijam prepoznati.34 ruže,šaka školjki za doviđenja...do ponovnog susreta.Može li ovdje biti kraj?Završetak ? Danas?Nepoznati me ljudi grle,ljubimo se pokušavajući fizičkim kontaktom dokazati da smo još ovdje.Jedni drugima govorimo neistine,pokazujemo fotografije.
Ja osjećam da još moram nešto napisati...
< | travanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
postoje cvjetići
i dragoljubi
ili o različitosti...
Ovdje sam upoznala i ruže...
rusalka
maslackica
vitae
pozegana
necutako
lionqueen
uranova pikula
morska zvijezda
odmor za umorna srca
jezic bodljica
skladateljica snova
Z.OKI
Blog.hr