deep down in the land called Oz...
Noćas nisam usnula prije jutra
Ako se utopim u tvojoj crnoj kosi iznenada,
hoćeš li me se prestati bojati?
Željela bih da me uzmeš za ruku i da ti budem
prijateljica.
Nemoćna sam u ovim danima
koji dolaze,
koji nadilaze,
moju snagu i sposobnost maštanja,
osjetilo primjećivanja
i bezbojnu tišinu sobe.
Večeras se bojim ugasiti televizor,
da ne ostanem sama.
Kad bih se barem okupala,
ponovo,
u zlatnim kapljicama bezbrižnosti.
