downunder -

Prirodni most

Nakon prespavane noci u kampu, na otprilike 8 stupnjeva usred ljeta, odlucili smo se jos malo prosetati po znamenitostima gradica Albanya. Naime zaista mi se svidio gradic! Kako i ne bi, pa ovo je drugi grad po velicini u WA i jedan od prvo nastanjenih prostora. Tradiciju ima dugu otprilike 180 godina, sto seze u prapovijest :)

Okruglog kamenja ima posvuda po gradu i jedan se nasao kao spomenik prvoj Katolickoj misi.



U dnu kamena je spomen ploca.



Uputili smo se opet prema poluotoku koji stiti uvalu ispred grada. Prolazimo pored nekoliko ducana gdje prodaju kitove kljove iliti zube, izrezbarene rukom razno-raznim morskim prizorima. Cijena je cca. 250$ po manjem komadu.

Naime, kako je lov kitova odavno zabranjen u Au, ove suvenire je tesko nabaviti.


Malo podalje skretanja za vjetrenjace, nalazi se jadna od glavnih atrakcija grada Albanya. Prvo smo se zaletili do Cable beach ( na karti oznaceno kao Cabie Beach, o umanjenicama cu kasnije).






Dolazimo do parkinga gdje se pruza krasan pogled prema plazi koja je dugacka oko kilometar i okrenuta potpuno prema Juznom oceanu. Cvrste drvene stepenice vode dolje nize i do njih je odmah znak koji nas upozorava da smo na granici sigurne zone.

Ovo ovdje su vece slike da biste mogli procitiati sto pise!



Uglavnom kaze da je ovaj kamen na sredini plaze "dokoturan" snagom oceana na plazu i da tezi 100 tona, kao nekadasnja dizel lokomotiva, tzv. kenedijevka!





Boja oceana je ovdje prekrasna. Valovi dolaze takvom snagom da je to nevjerovatno.



Da ne zaboravim, ovo je plaza na kojoj je neki klinac ulovio lososa dobre velicine.



Pogled na desno je manje zasticeni dio plaze.






Znak kaze jos nesto.

A to je da su kontinenti Antartik i Australija bili spojeni na ovome dijelu prije cca milijardu godina.
Valjda je zato bilo tak zima!
Gdje je pra-kontinent "pucao" moze se vidjeti jos dan-danas. Desilo se to prije cca 45 miliona godina i stijena po kojoj smo hodali tocno se uklapa na stijenu obale Antartike.

Stijena kao i cijeli Australski kontinent, pomice se godisnje 5 centimetara sjeverno.

Znaci li to da ce ovdje po noci za godinu dana biti toplije?



Zaobilazimo greben autom po cesti The Gap te nakon svega par sto metara ogromne stijene se pojavljuju pred nama. Parkiram brzo auto. Ne mogu odoljeti da se ne sjurim do ruba stijene pred oceanom. Preda mnom se otvara provalija od cca 30 metara.
Boja mora se pretvara u duboko plavetnilo koje zasjenjuje sve boje mora koje sam do sada vidio.
Stavljam zoom do daske na fotkacu koji stoji na tronoscu. Naime tako je puhalo da nisam mogao drzati fotkac u ruci.

Val koji se razbio na stijenu otprilike je visok 10 metra. Udaljenost od mene je cca 70 metara.





Mala ptica svako toliko bjezi pred tim valovima u nastojanju da pokupi neku ribicu izbacenu na stijene.



Supljina izmedju stijena ispunjava se vodom do kraja i nestaje duboko pod vodom. Velika je cca 5 metara.



Zaobilazimo te prve stijene.

A tada prizor!

The Natural Gap.

Barem 60 metara duboka pukotina pravokutnog oblika, kao isklesana motornom pilom, otvara se pred nama.



Tocno preko puta je mali otok Eclipse.

Ono sto cesto spominjem je snaga Juznog oceana!

Kako to izgleda kada ocean podivlja, kada valovi dokoturaju kamen od 100 tona na plazu, izgleda ovako.
Ne nisam ja to snimio, vec Andrew iz Fast Photos, Albany od strane Discovery by the Sea Guesthouse.

Vrh ovog vala je 15 metara iznad ruba stijene na kojoj smo stajali. Otprilike, val se popeo na kojih 75 metara!






Ne mozemo se odvojiti od prizora, no tada slijedi prizor broj dva.

Par desetaka metara od ove pukotine nalazi se:


The Natural Bridge.





Ono sto ne mozete primjetiti na kod prvog pogleda na ovu sliku je velicina ovog prirodnog mosta.
No pokusajte otvoriti veliku sliku i u sredini kadra potraziti moju dragu.

Ovaj most spaja stijene koje su oko mosta a ispred mosta je pukotina. No most ne mozete zaobici sa obje strane, osim ako se ne bavite slobodnim penjanjem.

Nije li ova stijena desno kao ogromna faca?