Nesto juznije je Dunsborough
Klikni me za offline pregled ovog bloga - sa svim slikama do 2011. 51Mb! Unzip i klikni na index.htm.
Nakon 30 km pjescane plaze oko Busseltona, konacno prvo kamenje na plazi! Napokon! Podsjetnik na domovinu i rucnike na kamenju, te obaveznom rezerviranju kamena cak prije dorucka oko 7 ujutro! Nekad davno.
Vec se ponavljam. Atrakcija za ronioce je najveca olupina na juznoj hemisferi, potopljen ratni brod od 120 metara. Potopljen je prije svega par godina na dno zaljeva. Odsluzio je svoje u obuci mornara i postao olupina na dnu.
Samo prije tjedan dana, u blizini obale oko Pertha potopili su jos jedan brod.
Nisam siguran da li je to bio moderan ribolovni brod kojeg su zaplijenili prosle godine sa zabranjenim ulovom Patagonijskog zubatca. Nakon sto su ih natjeravali oko 6000 milja skoro do obale Cilea.
Nedavno su porinuli jos jedan naoruzani brod za patrolu po vodama oko Au i ovo je bila sluzbena poruka:
"This patrol to Heard Island and McDonald Island, 4000km south-west of Perth, by the AURORA AUSTRALIS will send a strong message to poachers that it is just not worth taking the risk of stealing fish from Australian waters."
Toliko kako to rade ovdje a kako se mi u Hr nosimo sa susjedima.
Ako je Busselton izletiste za Perth, kao sto je Crikvenica za Zagreb, onda bi Dunsborough bio Opatija. Po cijenama nekretnina, naravno.
Ogroman Cape Naturaliste poluotok stiti Geografski Zaljev i gradic u njemu od juznih vjetrova. Vile i nesto hotela nalaze sa prema unutarnjem dijelu zaljeva. Cijena gradilista od cca 700 kvadrata, sa pogledom prema zaljevu je 250 tisuca dolara!
Hello? 250 tisuca za komad zemlje. Oko koje nema niceg. Ama bas niceg. Nedavno nisu imali ni veci ducan.
Krasne uvale sa kamenjem i pogledima namamile su nas do svetionika na najizbocenijem dijelu poluotoka. Jurimo kao sumanuti po cesti na kojoj vam sigurno nece doci nitko ususret. Osim mozda klokana. Zelimo biti tamo prije otvaranja svetionika tako da stignemo dalje za ovih tri dana spojenog vikenda na Dan Australije. Stigli smo prerano, taman za Nescafe koji mozete dobiti od gazdarice svetionika.
Svetionik je zgradjen pradavne 1903 godine i jos radi. Kristali iz Engleske, kao i svaki kamen, tovarima su dopremani sa broda najmanje 30 km odavde.
Tu sam saznao nesto novo! Prvi svjetionicari patili su od tzv. svetionicarske bolesti ili ludila!
Zasto? Radi zive koja je ugradjivana u rotor svetionika.
To je tada bio jedini nacin da rotor bude pokretan dovoljno brzo i da se okrece u pravilnom ritmu koji je diktirao sustav uzadi, utega, opruga i nekakvih mehanickih naprava.
Svetionicar nije smio napustati svetionik, tako da je udisao isparavanja zive non-stop. Morao je paziti i da se plamen ne ugasi, koji je tada bio na loj (kitova?). To je postizao otvorima oko cijelog ruba ispod ogledala koji morali su biti otvoreni suprotno od smjera vjetra.
No, ovdje je toliko potopljenih brodova da je na karti sve nacickano. Sve se to da vidjeti u muzeju u sklopu kuce svetionicara koji tu zive. Tako cete saznati da je prvi Evropljanin uplovio u Geografski Zaljev davne 1622 godine. Nije lose za "letece Holandeze". Iduci posjet je bio od strane Francuza 1801godine i po imenu francuskih brodova, dobili su zaljev i rt ime.
Prvi kapetan se zvao Leeuwin a drugi Baudin. Boze, koliko su ti ljudi oplovili.
|