downunder -

Dolazak

Ako ste uspjesno dobili vizu morate poceti traziti opcije avionskih prijevoznika.
Malaysia Airlines u Praskoj ulici u Zagrebu ima paket za migrante u jednom smjeru koji vam omogucava 40kg prtljage.
Druga je opcija IOM kod kojih cete ionako morati na zadravsteveni pregled prilikom procesa za vizu. IOM je skuplji od Maležana i morate platiti gotovinom. Nalazi se u Amruševoj.
Planirajte dobro u koje godisnje doba namjeravate doci u Australiju. Ako vas netko ovdje docekuje, to mozda onda nije toliko bitno. Svakako izbjegavajte doci u sredinu ovdasnjeg ljeta jer su strasne vrucine. Takodjer, dolazak u Zapadnu Australiju i Tasmaniju nije isto. Tasmanija je znatno juznije i klima svakako nije mediteranaska kao u Perthu.
Perth ima dobru klimu i ako ste odlucili doci po ovdasnjoj zimi, necete pogrijesiti. Temperatura je do 20 stupnjeva po danu a nocu se zna spustiti do 5 ili nize.
Pretpostavljam da cete odmah poceti traziti posao. Po vrucinama dobro cete se preznojiti do samog dolaska na odredjeno mjesto, a kamoli onda razgovor sa potencijalnim poslodavcem. Pogotovo ako nemate auto odmah po dolasku ovde, osudjeni ste na javni prijevoz i hodanje. A udaljenosti su jako velike. Po zimi, barem izbjegavate dehidraciju trazeci posao kao dobra radna pcelica.
Ako ste odlucili doci po ljetu, spremite se na ubijajuce sunce i rijetke oblake dobrih par mjeseci.

Internacionalni aerodrom u Perthu nije velik i osobno sam se razocarao nakon prolaska kroz Frankfurt, Kuala Lumpur ili Amsterdam. Prvo sto sam zapazio je kao i na ulasku u EU, poseban red u liniji za prtljagu za Australske gradjane, poseban za ostale. To ostale, znaci maltene sve koje izadju iz aviona. Let iz EU do ovdasnjih "hubova" kao KL ili Singapur je protekao u relativno praznom avionu, no iz KL-a do Pertha avion je bio krcatiji od autobusa. Sve vecinom ljudi azijskog porijekla. Vecina njih nema Australski pasos jer ne mogu imati dvojno drzavljanstvo.

Prije samog slijetanja, stjuardese su posprejale cijeli avion sa par pakiranja aerosoli. Protiv muha i gamadi. Tako bar kazu. Upozorile su nas da moramo baciti sve boce sa vodom, hranu, kostice itd itd. Grozno. Kako prezivjeti bez vode? Takodjer, formulare za ispuniti gdje si bio zadnjh cca. godina, sto si radio, jeo....

Dakle red za pregled dugacak 100 metara! Ja si mislim sto ako ce mi sad prekopati svu prtljagu, otprilike 40 kila? Naime, kada sam vidi sto carinici sve rade, stvarno sam se zabrinuo. Otvaraju cak i vrecice od cipsa, juhe ili drugog. Pregledavali su i cipele da ne bi mozda na sebi imale blata. Koliko sam cuo kasnije, cak ce ih i sami oprati. Jako ozbiljno shvacaju unos svega sto nije dozvoljeno. A lista je duga. A nema vode....

Dosao sam zadnji na red. Imamo sam ogromnu torbu od cca. 30 kila. Dvoje ljudi trebalo je da to digne. Oni ne dizu sami nista teze od par kila. Sindikat im brani. Isto je za utovarivace prtljage u avion. Zgodno.

Prtljaga je prosla bez problema. Sluzbenik za imigraciju me pita za adresu na kojoj cu boraviti. Odgovaram da ne znam i da me nitko ne docekuje na aerodromu.