subota, 02.09.2006.

No one knows what it's like to be the bad man, to be the sad man...behind blue eyes...

Ahhhh. Opet ta moja luda plava glava. Sto i jedno pitanje me muci. Opet. I opet. Zasto sam ja uopce poslana na ovaj svijet? Zasto sam stvorena? Naravno, mora biti neki razlog => DA POVRIJEDJUJEM DRUGE. Da, takva sam i to je moj razlog zivljenja. Nazalost istina je to. I ja si ne mogu pomoci. Ja sam samo jedno malo zrno prasine na ovome svijetu koje vjetar otpuhuje kamo god se sjeti,,,i kako god on to htio. Ja sam inace vrlo radoznalo nadasve znatizeljno malo bice koje svoj nos gura svugdje a najvise tamo di nebi trebalo. Ja sam jako tvrdoglava, radim sve onako kako si ja to zamislim i tocno kad pozelim. Nema tu kod mene dogovora,,,ili je onako kako ja hocu ili nema nicega. Ja sam povrsna osoba, napravim nesto samo zato sto moram i to ne svojom voljom i jos i ne kako spada.... Ja sam spontana, to mi svi govore, kada mi se pruzi neka prilika bez imalo oklijevanja ju prihvatim i bez ikakvih pitanja, glavno da se iskoristi. Evo da vam priznam,,,,to su mi isto mnogi rekli,,,da kada me prvi puta vide i upoznaju misle da sam neki andjeo zbog moje plave blago kovrcave kose, misle da sam vrlo povucena i sutljiva ali kada se druze samnom kroz nekih dva tjedna priznaju mi da su zapravo sve njihove predrasude i nagadjanja o mom ponasanju pala u vodu i da su stekli sasvim novo misljenje o meni. Naravno to drugo misljenje je posve tocno. Zla sam osoba i jako podmukla. Zapravo mi moras biti dobar frend/ica da bi te podnosila ili bila dobra prema tebi. To manjini uspjeva,,al ima ih. Duboko u dusi sam zla i nemogu se toga oslobodit. Volim pakostit drugim ljudima, smjestat im svasta...uzivam u tudjoj nesreci. Iskreno ja sam zla. Jesam priznajem.


- 16:20 - Gukni, ne grizem... (157) - Ispljuni van... - #

<< Arhiva >>