subota, 29.04.2006.

Invisible...transparent...

Neznam da li se to samo meni dogadja i zasto bas meni??? U zadnje vrijeme imam nekakav kolebljiv osjecaj da sam prozirna, tj nevidljiva; kao da svi ljudi kroz mene gledaju a mene i ne primjecuju. Kada sam s nekim on/a samo radi nesto svojevoljno kao da mene nema, kao da nisam u istoj prostoriji. Uopce se ne obazire na mene ili se samo tako pravi. Tek nekada progovori koju rijec, uputi mi koju recenicu tek toliko iz pristojnosti iako se i to rijetko dogadja. Kada pricam na mobitel s druge strane linije kao da nikoga nema, samo se cuje tisina. Gledam se u ogledalo i vidim se, a zasto me drugi onda ne vide???? Jos uvijek postojim i cvrsto stojim na zemlji s obadvije noge. Znam da se sve stvari dogadjaju s nekim odredjenim razlogom koji je meni i ovoga puta ne shvatljiv. Nadam se da je to samo neka prolazna faza "ignoriraj ninu"...koja ce uskoro proci.
Ali isto tako znam da je samo jedno zivo bice uvijek uz mene a to je moj Armani. On ce uvijek ostati tu kad ce mi biti najteze i tad cu znati da jedno malo srceko kuca samo zbog mene. On je uvijek dobar prema meni, lize me i mase svojim repicem. Iako kad spava kraj mene, grije me svojim malim tjelescem ja znam da me voli vise od svih ljudi koje poznajem. On je jedini koji ce me uvijek voljeti bez obzira na sve stvarno dok nas smrt ne rastavi.
Jer znam " dok volis, postojis "


- 14:20 - Gukni, ne grizem... (2) - Ispljuni van... - #

<< Arhiva >>