music.blog.hr
30.01.2006., ponedjeljak
John Densmore: "Riders On The Storm, moj život s Jimom Morrisonom i grupom..."
Oni su još jedna grupa koja zauzima posebno mjesto u mom životu. A on je još jedan čovjek, umjetnik, pjesnik koji je privukao moju ogromnu pažnju i zanimanje. I to kad sam bio mali, kad se još uvijek nije znalo hoće li ili neće biti rata u našoj zemlji, kad u Zagrebu nisu postojale 'ludnice' i slična narodnjačka malograđanska seljačija (ili barem nisu bile toliko eksponirane i popularne). Više nisam klinac, ali moje zanimanje za Jimom i The Doorsima nije prestalo jenjavati ni danas.Baš suprotno - intenziviralo se! Tako bi ukratko započeo moj osvrt na bestseler "Riders On The Storm", knjigu koja je prvi put objavljena 1990., prije filma Olivera Stonea. U njoj autor John Densmore, koji je od početka do kraja bio bubnjar The Doorsa, piše o svom životu sa grupom, te iznosi mnogo stvari iz svog privatnog i ljubavnog života, tako da je to i neka vrsta njegove autobiografije. Piše potpuno iskreno, otvoreno i bez uljepšavanja, ne srameći se spomenuti baš ništa što bi mnogi drugi ljudi prešutili. Ponekad to djeluje nepotrebno i pretjerano, ali daje određenu čar knjizi i autoru, koji vam postaje kao prijatelj kojeg odavno znate i koji vam povjerava privatne sitnice, sviđale se one vama ili ne. Obuhvatio je cijelo razdoblje karijere The Doorsa, od početaka 1965. pa do 1971. i Jimove smrti u Parizu. U stvari išao je i dalje od toga, pišući i o pokušajima trija, koji je ostao bez svoje glavne ikone, da snimi instrumentalne albume. O vezi Jima s njegovom 'kozmičkom dušom' Pamelom Courson ili novinarkom Patriciom Kennealy morat ćete tražiti u drugim knjigama i biografijama. Ovdje je u prvom planu komplicirano prijateljstvo Densmorea i Morrisona, predstavljeno preko prisjećanja na turneje, studijska snimanja i obično druženje dvojice prijatelja. Autor je dao, iz svoje perspektive, i vrlo dobar uvid u način na koji su The Doorsi funkcionirali, pokušao dočarati karakter svakog od četiriju članova i objasniti kako i zašto se tko s kim slagao (ili neslagao). Objasnio je zašto je ispočetka on doživljavao Morrisona drugačije i veselije od onoga u što se pretvorilo kasnije (s čime su se slagali i Ray Manzarek i Robbie Krieger). Oduvijek je Jim imao mračnu stranu svoje osobnosti koju je volio istraživati, ali ona je pojačala njegovu karizmu. Tjerala ga je da stalno živi na rubu, i na koncu dovela do toga da otvori vrata i prijeđe na drugu stranu. Takav život na rubu i alkohol često su znali zasjeniti ono što je, u stvari, pokušavao reći. A sigurno je prouzročila i mnogo bijesa u Densmoreu, Manzareku i Kriegeru. Koliko god je Morrison znao biti problematičan i težak, svi članovi benda bili su svjesni činjenice da je jedinstven pjesnik i pjevač, da je on taj koji svojim stihovima cijelu grupu inspirira da rade muziku s malo drugačijim 'osjećajem' od svih ostalih iz tog doba. Voljeli su ga i teško su preboljeli njegov gubitak. Iz njihovih života nestao je čovjek s kojim su proveli šest uzbudljivih godina sviranja i druženja. Densmore je imao još jedan težak gubitak, rastanak. S još jednim Jimom. S Jimom koji je također život izgubio sa 27 godina, kao i Morrison. Bio je to njegov brat Jim Densmore koji si je oduzeo život, većim dijelom proveden u mentalnim institucijama. I on je bio kreativan, slikao je i pisao pjesme. Bila su to dva Jima u životu autora ove knjige, koje je neizmjerno volio i na kraju izgubio. Morrisona zbog autodestruktivnosti, a brata očigledno zato što nije bio zadovoljan životom pa ga je odlučio sam okončati. Jedan od načina kako da se suoči sa tim gubitcima Densmore je pronašao, kako i sam kaže, u pisanju ove knjige. Trebao je kanalizirati tugu van iz sebe, a pisanje mu je barem malo olakšalo kamen sa srca. Ako želite saznati njegovu stranu priče, svakako dodajte ovu knjigu u vašu muzičku biblioteku. |
29.01.2006., nedjelja
Za reggae spremni!
Veliki reggae-događaj kojim se obilježava 61. rođendan legendarnog Boba Marleyja dogodit će se u klubu Boogaloo 4. veljače uz svirku jedinog hrvatskog reggae roots benda Brain Holidaysa. Uz koncert će se održati promocija knjige Rite Marley No woman no cry, a bit će i dva DJ floora, DJ Boško (Kset) i Brain Holidays Sound System (DJ Marcus G. & DJ Mandragora). Brain Holidaysi u raznim zagrebačkim klupskim prostorima već pet godina održavaju koncerte Tribute to Bob Marley, koji su uvijek rasprodani i puni dobre atmosfere. Tako će nastupom u Boogaloou i oni obilježiti jednu malu obljetnicu. Brain Holidaysi imaju još razloga za veselje jer im samo dva dana kasnije (točno na Marleyjev rođendan) u izdanju Dallas recordsa izlazi i prvi album Stereo roots, koji je ujedno i prvi autorski roots reggae album u Hrvatskoj. Ulaznice se u pretprodaji mogu naći po cijeni od 35 kuna, dok će na blagajni kluba ulaz biti 10 kuna skuplji. |
25.01.2006., srijeda
Kreativna nekreativnost 'starog mačka'
Umjesto novog autorskog, Ozzy nam se eto, oglasio albumom covera. U trenucima kada veću popularnost uživa kao showman u superpopularnoj MTV-jevskoj reality sapunici "The Osbourne Family", legendarni pjevač Black Sabbatha odlučio je podsjetiti javnost da je nekad bio, i još uvijek je, jedan od najvećih vokalnih solista u povijesti heavy metala.Uz Black Sabbathovu baladu "Changes", objavljenu na legendarnoj 'četvorki', koju je otpjevao sa kćerkom Kelly (bolje da je opet sam), za ovaj je album Ozzy odabrao još trinaest pjesama od dvanaest izvođača; jedino je John Lennon, ne računamo li The Beatlese, zastupljen sa dvije kompozicije. Pjesama svojih osobnih heroja, od kojih su neki njegovi suvremenici, a od nekih je učio kada je kretao u glazbene vode. Svakoj od njih Ozzy je udahnuo dio sebe, zadržavši ipak dobar dio njihove originalnosti, a posebno je zanimljivo da se on dosta dobro snalazi u intonaciji raznih stilskih podžanrova rocka; classica, bluesa, glama, countrya, harda i ostalog. Tako je bez problema otpjevao The Beatlese, The Animalse, Stonese, King Crimsone, Joe Walsha, Mountaine, ali i Creamovce i David Bowiea. Sve su pjesme očekivano, napravljene sa dosta čvrščim soundom, a glazbenici koji su mu ih pomogli snimiti, također su jako poznate face; gitarista Jerry Cantrell (ex-Alice In Chains), basista Chris Wyse (ex-The Cult) i bubnjar Mike Bordin (ex -Faith No More). Teško je reći je li se Ozzy umorio od glazbe, više nema inspiracije za stvaranje nove, bolje se osjeća kao movie star, ili je ovo jednostavno odavanje počasti idolima, kako je i najavio. Svi su ti, ali i još neki razlozi objavljivanja ovog albuma u mnogo navrata pomno analizirani, i konačan se zaključak nije donio. Zato ja razmišljam o ovome kao o solidnom albumu obrada, koji zbog Ozzyjeve karizme može, štoviše čak i mora, dobiti bar malo veću ocjenu nego objektivno zaslužuje. Ipak je Ozzy samo jedan. |
19.01.2006., četvrtak
THE CLASH - Kada vrijeme ništa ne mijenja
Ovo je priča o jednom od najutjecajnijih rock bendova svih vremena... ladies and gentlemans... The Clash.Joe Strummer je bio dijete iz dobrostojeće obitelji i većinu je djetinjstva proveo po internatima i privatnim školama, no te su mu se godine izgleda jako zgadile jer je kasnije stalno pjevao o revoluciji i borbi radničke klase za bolje sutra. Roditeljskih se okova oslobodio tek u ranim 20-ima kada se počeo povlačiti po londonskim ulicama i svirati u vlastitom pub rock bandu 101'ers. Jones je, s druge strane, došao iz radničke obitelji i svoje je tinejdžersko doba proveo slušajući sve vrste rock glazbe do koje je mogao doći. Na kraju je osnovao hard rock bend London SS u kojem su svirali i njegov prijatelj iz djetinjstva, basist Paul Simonon, kao i bubnjar Topper Headon, kojeg je ubrzo zamijenio Terry Chimes. Možda bi i sve tako ostalo da Strummer nije vidio Sex Pistolse na koncertu. Njihov ga je nastup oborio s nogu, nakon čega je odmah ostavio 101'ers i s gitaristom Keithom Leveneom krenuo u potragu za novim, žešćim zvukom. Dvojac se pridružio trojci iz London SS-a, a novu su postavu počastili i novim imenom - The Clash. Prvi su nastup imali u ljeto 1976. u Londonu, i to kao predgrupa Sex Pistolsima. Ubrzo nakon tog nastupa The Clash su izgubili Levenea, ali su zato dobili menadžera Bernarda Rhodesa koji im je počeo organizirati nastupe na sve strane. Nije trebalo puno da se za njih pročuje i ekipa se našla u studiju gdje je za tri radna vikenda snimila svoj prvijenac 'The Clash'. Album je pobrao hvalospjeve kritičara i u Britaniji se prodavao stravično dobro, dospjevši na 12. mjesto top ljestvica, ali od uspjeha u Americi nije bilo ništa. Štoviše, američki ogranak CBS-a je album ocijenio nedovoljno prihvatljiv za emitiranje na radiju i nije ga uopće izdao za tamošnje tržište. To se pokazalo kao pogodak prstom u oko jer je 'The Clash' postao najbolje prodavani uvozni album svih vremena u Americi. Odmah po snimanju albuma, Chimes i Headon su se opet zamijenili na mjestu bubnjara i došli smo do četvorke koja je zajedno odgulila većinu karijere. Četvorka je to koja je 1977. provela radeći na svom imidžu buntovnika, i to tako da su Strummer i Jones u zatvoru završavali zbog stvari kao što su vandalizam i krađa jastučnica, a Simonon i Headon zbog pucanja zračnicom u golube pismonoše. Da sada ne bi ispalo kako imamo posla s četiri priglupa idiota, u isto su vrijeme pokazali i izuzetnu socijalnu svijest, predvodeći pokret Rock Against Racism i izdajući stvari poput '(White Man) In Hammersmith Palais'. Ljenčarenja je bilo dosta i Clashevci su prionuli na snimanje drugog albuma 'Give 'Em Enough Rope' kojim su se pokušali probiti i na američko tržište, nažalost opet neuspješno. U Britaniji je album postao veliki hit, startajući na drugom mjestu top ljestvice, dok je u Americi došao samo do 128. mjesta. Taj ih relativni neuspjeh nije obeshrabrio i početkom 1979. godine odlaze na turneju po Americi, odlučni da osvoje i taj teritorij. Po Americi su svirali zajedno sa soul i R&B legendama kao što su Bo Didley, Sam & Dave i Screamin' Jay Hawkins, country rockerom Joe Elyjem i rockabily bendom Cramps. Izbor gostiju pokazao je da su Clash postali fascinirani starijim rockom, a sve je to izašlo na vidjelo kada je krajem 1979. izdan dvostruki album 'London Calling'. |
16.01.2006., ponedjeljak
New Order - Waiting For The Sirens' Calls
Nakon planetarnog uspjeha 2001. godine s albumom Get Ready njabolji mančesterski bend ikad, New Order, vraćaju se s novim, dugo očekivanim albumom Waiting for the Siren's Call!!! Album je tipičan primjer sposobnosti New Ordera da napravi glazbu koja će prohujati plesnim podijima ali se i zadržati na njima dugi niz godina kao i većina njihovih stvari. Jedanaest pjesama koje sadrže electro, rock, dancehall i punk elemente povezane u jedno dijamantno - tvrdo moderno i divlje, neparalelno muziciranje, što Waiting for the Siren's Call čini jednom jedinstvenom cjelinom - album za sve. Odbijanje standardnog je uvijek bila njihova tehnika: u svojoj dvadesetosmogodišnjoj karijeri mijenjali su lice pop glazbe više nego jednom. Njihovo muzičko nasljeđe je definitivno neosporivo no opet nas stalno iznenađuju, a zadnji uradak tako je dobro upakiran s pop melodijom da zvuči kao greatest hits. Ovaj energični upbeat album je pažljivo sniman tijekom sedam mjeseci, a u produkciju su bili uključeni Stephen Street, John Leckie, Stuart Price i sami 'New Order'. Nitko drugi od bandova nije tako pokretljiv, inovativan i inspirativan. Niti jedan band ne može izvući toliko emocija iz stroja ili natjerati gitaru da zvuči tako svježe. Niti jedan band ne stvara pop glazbu za pametne ljude koja isto udara u srce i glavu. U 2005. godini kada većina nadolazećih glazbenika koristi New Order kao inspiraciju, fantastično je što imamo original u ovako blistavoj formi. |
Najbolje pjesme iz posljednjih 25 godina
Pop-kulturni site PopMatters.com sastavio je listu najboljih pjesama iz posljednjih 25 godina, odnosno od 1977. godine kada je Johnny Rotten zakreštao pa do dana današnjega i na prvo mjesto je, sad već standardno i očekivano, zasjela `Smells Like Teen Spirit`, veliki Nirvanin hit iz 1991. godime. Ovo je ujedno i najmlađa pjesma na listi deset najboljih unazad četvrt stoljeća, dok ostatak desetke popunjavaju Britanci New Order, Joy Division, The Smiths, The Sex Pistols i The Clash, tu su američki rockeri REM, bend Sugarhill Gang, odgovonar za prvu hip-hop pjesmu u povijeti, društveno osvješteni reperi Public Enemy te nekadašnji kralj popa Micheal Jackson. Među sto naj-naj pjesama dospio je niz glazbenika – Beastie Boys, XTC, Oasis, Blur, The Jam, Sleater-Kinney, Metallica, Queen, My Bloody Valentine, Elvis Costello, Madonna, The Pixies, Bruce Springsteen, Fugazi, Neil Young, Guns `N Roses, Public Enemy, Dr. Dre, Underworld, R.E.M., Blondie, The Verve, Beck, Eurythmics, U2, Violent Femmes, The Police, Marvin Gaye, N.W.A., Radiohead, The Stone Roses, The Ramones, Pavement, Pulp, Sonic Youth, Grandmaster Flash... Lista 10 najboljih pjesama od 1977. naovamo izleda ovako: 10. The Smiths: `How Soon Is Now?`, 9. REM: `Radio Free Europe`, 8. Public Enemy: `Fight The Power`; 7. Joy Division: `Love Will Tear us Apart`, 6. New Order: `Blue Monday`, 5. Michael Jackson: `Billy Jean`, 4. The Sugarhill Gang: `Rapper`s Delight`, 3. The Sex Pistols: `Anarchy In The UK`, 2. The Clash: `London Calling` i 1. Nirvana: `Smells Like Teen Spirit`. |
13.01.2006., petak
Pink Floyd
Priča o slavnoj londonskoj 'psihodeličnoj' četvorci započinje 1965. kada su se u prvotnom sastavu okupili Syd Barrett (Roger Keith Barrett) na gitari, Roger Waters (Georg Roger Waters) na basu, Nick Mason (Nicholas Berkeley Mason) za bubnjevima te Rick Wright (Rihard William Wright) za klavijaturama.Syd Barret rođen je u Cambridgeu 1946. godine gdje je pohađao Cambridge High School For Boys zajedno s Watersom i Gilmourom. Nakon 'sudbonosnog' odlaska Roger Watersa na studij arhitekture u London i upoznavanja s rođenim Londončanima, Nick Masonom i Rick Wrightom, dolazi do formiranja benda Sigma 6. Bend nije polučio nikakav uspjeh, a uspjeha nije bilo ni nakon što su nekoliko puta mijenjali ime do konačnog, u tom sastavu, naziva Abadasi. U grupi Abadasi je uz Writea, Watersa i Masona bila i Juliette Gale, vokal, kasnije životna družica Rihard Writea. Naravno da se ni u tom sastavu nisu održali, te su u tko zna kojem pokušaju formiranja benda, a uz pomoć Watersovog starog kolege Syd Barretta koji se na njegov poziv pridružio bendu, formirali The Pink Floyd Sound. Ime bendu je nadjenuo Syd Barret prema ploči dva bluesera Pink Andersona i Floyd Councila. Kao i znatan broj bendova '60-ih godina i Floydi su svoje prve nastupe imali u poznatom Marquee klubu. Prvi koncert održali su početkom 1966. godine i nakon vrlo kratkog vremena stekli su znatan broj obožavatelja zahvaljujući svom specifičnom zvuku. Jedni su od pionira londonske underground scene čiji su i bili najznačajniji predstavnici, te su također jedan od prvih bendova koji se koristio light showom na svojim koncertima. Nakon početnih nastupa u Marquee klubu zaredali su koncerti diljem Londona, od kojih treba svakako izdvojiti nastup u Roundhouseu pred 2000 ljudi na promociji prvog underground časopisa u Europi te koncert u londonskom Royal Albert Hallu. U siječnju 1966. izlazi njihov prvi singl "Arnold Layne" nakon kojega je karijera sastava krenula uzlaznom putanjom. Slijedilo je potpisivanje ugovora za EMI koncerti na festivalu u Alexander Palaceu i Queen Elizabeth Hallu, nastup u showu Top Of The Pops te izlazak drugog singla "See Emily Play" (prvotnog naziva "Games For May") koji je izbio na peto mjesto britanske top ljestvice. Prvi album Pink Floyda izlazi u ljeto 1967. godine i do dan danas smatra se jednim od najboljih britanskih psihodeličnih albuma. Riječ je, naravno, o albumu "Piper At The Gates Of Dawn", na kojem je gotovo sve pjesme (njih 10 od 11) napisao Syd Barrett. Riječ je o vrlo osebujnom i originalnom albumu, sa mnoštvom zagonetnih zvukova, melodija i solo dionica ("Astronomy Domine", "Interstellar Overdrive") te vrlo interesantnih tekstova ("Bike"). Nakon izlaska prvog albuma uslijedila je američka turneja koja je završila ranije nego je to bilo planirano zbog Sydovih problema s LSD-em. Barett više nije bio u stanju nastupati u živo, a čak se znalo događati da većinu koncerta provede buljeći u jednu točku lupajući nekoliko istih akorda. Kao rješenje ovakve situacije vidjeli su u David Gilmouru, mladom gitaristi, Barretovom prijatelju koji ga je još u školskim danima poučavao prvim riffovima Stonesa, koji bi nastupao s bandom u živo dok bi Syd i dalje pisao tekstove i pridonosio daljnjem stvaranju novih materijala. Na žalost ni to nije bilo ostvarivo te je Barrett, svega nekoliko mjeseci nakon dolaska Gilmoura, i službeno napustio bend. Godine 1967. izlazi album "A Saucerful Of Secrets" na kojem je Waters preuzeo ulogu glavnog stvaratelja. Kasnije su albumi "Piper At The Gates Of Dawn" i "A Saucerful Of Secrets" izašli u jedinstvenom omotu pod nazvanom "A Nice Pair". Nakon odlaska Barretta godina je bila ispunjena turnejama po Europi i SAD-u, a snimili su album za film "More". Godine 1969. izlazi njihov treći studijski album pod naslovom0 "Ummagumma". Riječ je o dvostrukom albumu od kojeg prvi disc ili prva playjka sadržava koncertni nastup u Mothers Clubu, dok se na drugom nalaze autorski, 'eksperimentalni', uradci svakog od članova benda. Što se Syda Barreta tiče, on je nastavio samostalnu glazbenu karijeru i snimio dva albuma od kojih je prvi "The Madcap Laugs" izašao početkom 1970., a drugi, jednostavno nazvan, "Barret" u studenom iste godine. Na prvom albumu surađivao je s Gilmourom i Watersom dok su mu na drugom albumu pomogli Gilmour i Wright (Gilmour je čak i gostovao na koncertu Syd Barreta u Olimpiji). Oba albuma izdana su na EMI-jevoj podetiketi Harvest. Pink Floyd su 1970. godine izdali "Atom Heart Mother", album s kravom na omotu na kojem se nalazi pet vrlo osebujnih pjesama od kojih posebno ističem "Alan's Psychededlic Breakfast", skladbu u kojoj pratimo glavnog junaka u pripremanju i konzumiranju jutarnjeg obroka. Pjesma je podijeljena u tri djela (Rise And Shine; Sunny Side Up; Morning Glory). Album "Atom Heart Mother" prvi je 'broj jedan' Pink Floyda na glazbenim top ljestvicama, no to je bio samo njihov početak jer najbolje je tek dolazilo. To 'najbolje' se svakako nije moglo reći za albume "Meddle" (inače, meni vrlo drag album s dvije izvan serijske skladbe: "One Of These Days" i "Echoes") i "Obscured By Clouds" na koje je kritika ostala ravnodušna, a ni kod šire publike nisu postigli značajniji uspjeh. No, sve je to bilo samo zatišje pred buru. Godine 1973. izlazi mega popularni album "The Dark Side Of The Moon" koji se prodao u nevjerojatnoj tiraži te je postao i prvi američki broj jedan Pink Floyda. Ukupno se na Billboardovoj top ljestvici zadržao 741 tjedan, a 1993. ponovno je došao na top ljestvice u Britaniji i to na njihovo četvrto mjesto. Riječ je o konceptualnom albumu na kojem se nalaze dva velika hita "Money" i "Time" čiji se uvodi i danas koriste u raznim jingleovima za reklame i emisije. Vrlo specifičan omot koji ima ovaj album djelo je George Hardiea. Na omotu se nalazi prizma koja lomi svjetlost i pretvara ju u spektar duginih boja koje se protežu preko omota cijelog albuma i vraćaju u prizmu koja ih ponovno pretvara u bijelu svijetlost. Autoru su kao nadahnuće za prizme bile egipatske piramide, vječni simbol pohlepe, megalomanije i neutaživ ambicije. Neke od tih tema su i obrađene na samom albumu, a osobito u pjesmi "Money". "The Dark Side Of The Moon" ponovno je re-izdan 2003. godine povodom 30 godina od izlaska izvornika i to u novoj SACD tehnologiji s modernije izvedenim omotom. Nakon toga ih više ništa nije moglo zaustaviti. Redali su se spektakularni nastupi u Americi i Europi sa zapanjujućim efektima. Turneju su zaključili u londonskom Earl's Courtu gdje su nastupili pred 18 000 ljudi. Godine 1975. izlazi "Wish You Were Here". Članovi benda ga i danas ističu kao njima najdraži i najbolji album, dok ga je kritika onoga vremena dočekala vrlo hladno. Neki su rekli da je to i bilo za očekivati s obzirom na standard koji su si postavili albumom "The Dark Side Of The Moon". Bilo kako bilo, album je izbacio dva hita, planetarno popularnu baladu "Wish You Were Here", te maratonsku "Shine On You Crazy Diamond" kojom album započinje i završava. Prilikom snimanja albuma u studiju se pojavio i Syd Barrett s izjavom da je došao snimiti svoj dio, no svoju dionicu nije dobio. Tijekom sedam godina koliko se nije vidio s momcima iz benda Syd se toliko fizički promijenio (nekoliko desetaka kilograma viška, obrijane glave i izrazito blijede puti) da ga gotovo nisu prepoznali. Iako nije bio osnivač Pink Floyda, njegova zasluga i doprinos su neupitni stoga je i pjesma "Shine On You Crazy Diamond" napisana je upravo za njega. Izrada omota albuma ponovno je bila povjerena George Hardieu koji se i ovaj put potrudio da album ne bude zapamćen 'samo' po njegovom glazbenom sadržaju. Slika koja svakako odskače od cjeline prikazuje dva čovjeka kako se rukuju od koji je jedan u plamenu. Na ovom potonjem nije se rabila fotomontaža niti bilo koji dugi fotografski trik već je riječ o autentičnoj snimci na kojoj je kaskader Ronnie Rondel uistinu gorio. Ipak je prilikom snimanja 'vatrene' scene nosio zaštitu u vidu azbestnog odjela te perike na glavi. Nakon izlaska albuma "Animals" (1977.) sve više dolazi do trzavica unutar benda. Osobito se to vidjelo na turnejama na kojima je Waters postao sve nervozniji pa nisu izostajali ni verbalni sukobi s publikom. Kao rezultat toga Waters je napravio djelo "The Wall", koji upravo i simbolizira 'zid' između njega i publike. Ovaj album bio je gotovo u potpunosti Watersovo djelo. Na albumu se nalazi i vjerojatno najveći hit Pink Floyda "Another Brick In The Wall" koji je dosegao prvo mjesto britanske top ljestvice singlova. Prema albumu snimljen je i istoimeni film s Bob Geldofom u naslovnoj ulozi. Na ovom albumu Pink Floyd su posljednji put djelovali u sastavu Waters, Gilmour, Wright, Mason. Izlaskom "The Final Cut" 1983. godine došlo je do razlaza unutar benda. Richard Wright je napustio grupu, a i David Gilmour i Nick Mason su jedva sudjelovali u stvaranju ovog albuma. Mnogi su ovaj album proglasili najslabijim i najnemaštovitijim djelom Pink Floyda. Ponovno su se vratili na scenu 1987. s "A Momentary Laps Of Reason", Richard Wright je na njemu sudjelovao kao pridruženi glazbenik u bendu. Album je bio jedan od 5 najprodavanijih albuma te godine u Britaniji. Waters im je tužbom pokušao uskratiti korištenje imena Pink Floyd, no nije uspio. Nakon izlaska "A Momentary Laps Of Reason" uslijedila je turneja "Delicated Sound Of Tunder". Godine 1994. izlazi i posljednji album "Division Bell" nakon kojega je održana spektakularna svjetska mega turneja "Pulse" koja je uključivala i koncertnu izvedbu cijelog albuma "The Dark Side Of The Moon". Do danas Pink Floydi nisu objavili novi studijski album već su izdali dvostruki album hitova "Echoes" te dvostruki live album "Is There Anybody Out There, The Wall Live 1981" u dva izdanja, jednom luksuzno opremljenom limitiranom i drugom, normalnom izdanju. |
Francis Albert Sinatra
(Hoboken, 12. prosinca 1915. - Los Angeles, 14. svibnja 1998.), američki pjevač i glumacFrank Sinatra, 1973.Sinatra je bio živuće utjelovljenje američkog "Showmana", ali i prilično kontroverzna ličnost izvan pozornice. Sin talijanskog emigranta, rođen je u radničkoj obitelji. Kao mladić počinje se baviti glazbom, prvo u maloj skupini, a zatim samostalno. Postepeno niže uspjehe i privlači milijune djevojaka. No, procvat rocka zadaje ozbiljan udarac njegovoj karijeri. Sinatra tada kreće u filmske vode i dobiva ulogu u filmu "Odavde do vječnosti", za koju osvaja Oscara za najbolju sporednu ulogu 1953. Od tada se paralelno bavi glumačkim i pjevačkim poslom. Autor je stotinjak albuma, a nastupio je u 58 filmova. Poput prave "zvijezde" čitavog je života punio stranice žutog tiska svojim brakovima, avanturama, navodnim vezama s mafijom i svojom sklonošću piću. Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Frank_Sinatra" |
Nirvana skinula Michaela Jacksona s broja jedan
Do 1992. Michael Jackson je već desetljeće suvereno vladao svijetom pop-glazbe i top-ljestvicama, pa je jedno od većih glazbenih iznenađenja iz toga doba bilo kad je alternativni bend Nirvana skinuo s broja jedan ljestvica albuma Jacskonov dugoočekivani album Dangerous. Alternativa je dotad bila mješavina raznih čudnih stilova, osuđena na izoliranost, male etikete, širenje iz ruke u ruku te potpuno nepoznata i nedostupna širim masama, a kamoli top-ljestvicama popularnosti. Nirvana je kao alternativni bend predstavljala potpunu suprotnost svijetu Michaela Jacksona i kad je s broja jedan skinula kralja popa to je označilo početak potpuno drugačijeg svijeta glazbe i zauvijek promijenilo opće shvaćanje mainstreama. |
12.01.2006., četvrtak
Slijedi dvostruki album Peppersa
"Stadium Arcadium" naslov je devetog studijskog albuma kalifornijske skupine Red Hot Chili Peppers, koji će biti objavljen kao dvostruki album, a na CD policama, a zatim i u vašim CD playerima trebao bi se naći krajem travnja ili početkom svibnja. Album je producirao legendarni Rick Rubin. Ubrzo nakon objavljivanja albuma uslijedit će i velika svjetska turneja Peppersa |
Frank "The Voice" Sinatra (1915. – 1998.)
Glazba, filmovi, hit za hitom, prijateljstvo sa predsjednikom Kennedyjem, 'petljanja' s Mafijom, brojne veze i afere sa holivudskim damama, kontroverzan život. Sve ovo možemo vezati uz glazbenika, glumca, producenta, pravog showmena - Franka Sinatru.Glas Francisa Alberta Sinatre prvi put se začuo 12. prosinca 1915. godine, u Hobokenu, New York. S obzirom da je bio jedino dijete u talijanskoj imigrantskoj obitelji, njegovi roditelji, otac Martin Anthony i majka Natalie, imali su za njega 'velike' planove - da postane inžinjer. Otac, podrijetlom sa Sicilije, je bio vatrogasac, a profesionalno se bavio i boksom, što je utjecalo i na Franka, koji je isto trenirao taj sport. Od malih nogu Frank je sve radio 'na svoj način'. Sa prijateljima je često zapadao u nevolje, imavši nekoliko puta i posla s lokalnom policijom. U srednjoj školi je bio aktivan sportaš, a za lokalne novine je pisao sportske članke, jer mu je 'prvi san' bio postati sportski novinar. No, u zvijezdama je očito bilo drugačije zapisano. Glazbu je zavolio slušavši pjesme Bing Crosbyja, kojeg je idolizirao, te je pjevanje 'učio' slušajući i oponašajući njega. Skupio je hrabrosti i prijavio se na lokalno natjecanje mladih talenata, na kojemu je pobijedio. To mu je donijelo i prvi posao u glazbenom svijetu; zaposlen je kao glavni konobar, ujedno i pjevač, u malom klubu u New Jerseyju, The Rustic Cabin. U svoje slobodno vrijeme pjevao je i na lokalnim radio stanicama, te polako opravdavao svoj nadimak "The Voice". Jednog lijepog sunčanog dana, u lipnju ljeta 1939.-og, glazbenik Harry James je došao popiti piće u The Rustic Cabin. Da li je bio u društvu prijatelja, ljubavnice ili nekog trećeg, ne zna se, ali ono što se sa sigurnošću zna je da je tada čuo Franka Sinatru kako pjeva, te mu odmah ponudio mjesto u svom bendu, Harry James Orchestra. Naravno, Frank je tu ponudu bez oklijevanja prihvatio i započeo turneju sa spomenutim bendom. Suradnja je trajala nešto manje od 6 mjeseci i Sinatra je u tom razdoblju snimio i prvi singl "All Or Nothing At All". Nova ponuda mu je stigla od poznatog trombonista Tommyja Dorseyja, koji ga je pozvao da se pridruži njegovom orkestru, što Sinatra jednostavno nije mogao odbiti. S Tommy Dorsey Orchestra, "The Voice" je snimio nekoliko hitova koji su dospjeli i do Top 10 Singles. Dorseyjev bend je ubrzo postao jednim od najpopularnijih bendova 40-ih godina 20.stoljeća. U ovom razdoblju Sinatra se počeo baviti i glumom, a njegov prvi film bio je "Las Vegas Nights", snimljen 1940. U međuvremenu se Frank oženio svojom ljubavi iz djetinjstva, Nancy Barbato, točnije 4. veljače 1939. godine, s kojom je imao troje djece, kćeri Nancy i Christinu, te sina Franka. 1943.godine Frank je krenuo u solo karijeru i radio kao MC na popularnom radijskom showu - The Lucky Strike Hit Parade. Njegovi koncerti postajali su sve posjećeniji, prepunih vrištećih tinejdžerica, koje nisu mogle odoljeti talijanskom šarmu i plavim očima svoga idola. Do 1946. godine, Sinatra je postao najboljim američkim izvođačem, prodavajući po 10-ak milijuna singlova godišnje i punivši sve klubove i koncertne dvorane od Istočne do Zapadne Obale. Postavio je i vlastiti rekord, kad je tijekom 1947. godine snimio ukupno 72 nove pjesme. No, te iste godine postao je i glavna tema u trač-rubrikama, zbog prijave da je na Kubi viđen u društvu mafijaškog šefa Luckyja Luciana, te je optužen od strane holivudskog trač-novinara da se pridružio komunističkoj partiji. Sinatra je sve te vijesti opovrgnuo, a navodno je spomenutog novinara opalio šakom u glavu, no to nije zaustavilo brojne tračeve, koji su doveli i do polaganog opadanja njegove popularnosti. Svemu tome još je više doprinjela njegova afera sa glumicom Avom Gardner, te je uslijedio razvod braka sa prvom suprugom Nancy. Pred sam kraj 1940.-ih Sinatra je doživio totalni potop - napustila ga je njegova diskografska kuća, njegov radijski show je ukinut, a ugovor s filmskom agencijom MGM je prekinut. Frank se u trenutku našao napušten od cijele glazbene i filmske industrije. Rame za plakanje mu je bila već spomenuta holivudska glumica Ava Gardner, s kojom se i oženio u studenom 1951. godine, samo 10-ak dana nakon što se službeno razveo od Nancy. No, Frank nije dugo očajavao. Već se početkom 1950.-ih vratio u velikom stilu. Naime, kad je pročitao scenarij za film "Here To Eternity", odlučio je pod svaku cijenu dobiti ulogu u tom filmu i odigrati lik talijanskog vojnika Angela Maggija. Pristao je i na honorar od 8 000$, za razliku od uobičajenog, koji je iznosio 150 000$. I zaista je to bio njegov veliki povratak, jer je lik kojeg je Sinatra tumačio osvojio publiku, a njemu je donio i prvog Oscara, i to u kategoriji 'Best Supporting Actor'. Dalje je sve išlo polagano, ali uspješno. Potpisao je novi ugovor s diskografskom kućom i albumi i filmovi samo su se nizali. Album iz 1956. godine "Songs For Swinging Lovers" vratio je Sinatru ponovno na vrh glazbenog svijeta, ali sada kao ikonu koju su voljele i odrasli, a ne samo zaluđene tinejdžerice. Godine 1958. dobio je i prvog Grammyja, za album "Only The Lonely", u kategoriji 'Best Album Cover', a godinu dana kasnije uslijedila je još jedna od brojnih Grammy nagrada, i to za najbolji album godine "Come Dance With Me". Poznata je njegova družina The Rat Pack, čiji su članovi bili Dean Martin, Sammy Davis Jr., Peter Lawford te Joey Bishop. S ovom skupinom Sinatra se pojavljivao u filmovima (poput "Ocean's Eleven", iz 1960.), radio turneje, snimao albume, i naravno tulumario. Kada se J.F.Kennedy odlučio kandidirati za predsjednika, Sinatra mu je dao potporu, s obzirom da se od ranih dana svoje glazbene karijere počeo petljati i u politiku. No prijateljstvo između njih dvojice puklo je zbog Frankovog druženja s mafijašima, što je za Kennedyja, koji se svim snagama borio protiv zločina, postalo previše sramotno i politički opasno. Ni na ljubavnom planu, Sinatra se nije promjenio. Drugi brak ovog poznatog ženskaroša, s Avom Gardner, trajao je 2 godine, a službeno su se razveli 1957. godine. Sinatru su povezivali sa brojnim imenima iz holivudskog svijeta, posebice mladim glumicama. Najkontroverzniji njegov potez bila je ženidba sa glumicom Miom Farrow, koja je imala 21 godinu, a Frank 51. Danas to i ne zvuči previše kontroverzno, ali probajte tu situaciju zamisliti u 1966. godini. Brak nije potrajao niti pune 2 godine. Nakon svog velikog hita, iz 1966. - "Strangers In The Night", Sinatra, koji je bio poznat i kao 'Old Blue Eyes', počeo je sve više eksperimentirati s jazzom i ostalim glazbenim formama, da bi u ožujku 1971. objavio svoje povlačenje iz glazbenog svijeta, i odlazak u 'mirovinu'. Kao glavni razlog naveo je želju da provodi više vremena s obitelji, posebice svoje troje djece, iz prvog braka. No nije dugo izdržao i već se 1973.godine odlučio ponovno vratiti, izdajući album "Ol' Blue Eyes Is Back". 1976. oženio se po četvrti put, ovoga puta sa Barbarom Marx. Tijekom ludih 80.-ih godina, Sinatra se više koncetrirao na svoje nastupe uživo, nego na snimanja albuma. Godine 1993. izdao je album "Duets", na kojem su gostovali Tony Bennett, Aretha Franklin, Bono (U2), i dr. Iako vrlo popularan među publikom, album nije dobro prošao kod kritike, zbog činjenice da niti jedan od dueta nije snimljen 'zajednički' s gostima, već je snimano u različitim studijima, u različito vrijeme. No, to nije spriječilo da postane jednim od njegovih najprodavanijih albuma, a ubrzo je uslijedio i njegov posljednji snimljeni album "Duets II". Povodom njegove velike proslave 80-og rođendana (1995.), na pozornici, njemu u čast su se okupili Peggy Lee, Tony Bennett, Bob Dylan, te također i Bruce Springsteen, kako bi mu uputili najljepše želje. Ujedno je Frank Sinatra na ovoj proslavi posljednji puta i nastupao uživo, nakon čega se za stalno povukao iz svijeta glazbe. Preminuo je od posljedica srčanog udara, 14. svibnja 1998. godine. Imao je zaista buran i zanimljiv život, te pri svakom 'padu', vratio bi se u veliku stilu, te postao sve popularniji i omiljeniji. Svojim velikim hitovima, poput "My Way", "Come Dance With Me", "Only The Lonely", obilježio je više od polovice 20. stoljeća, i uvijek se uspio održati na vrhu, unatoč popularnim erama rock'n'rolla, disco groznice, glam-rocka. A sve to je učinio jedinstveno - na svoj način |
10.01.2006., utorak
BOB MARLEY - 60 godina s njim bez njega
Mrtav je samo dvadesetak godina, ali se čini kao da je umro mnogo godina prije upravo zbog snage kulta koja se izdigla iz lijesa odmah nakon pokopa. Taj kult izlazi iz njegovog životnog duha, vjerojatno najvažnijeg sastojka njegove glazbe. Glazba = tekst + muzika. To njegoveglazbe se može shvatiti i doslovno jer je on držao roots reggae živim, baš kao što je i roots reggae njega održavao na životu, čak i 1977. kada su mu dijagnosticirali rak. Dijagnoza kao i da nije dijagnozirana jer je iste te godine izdao album "Exodus" sa istoimenim singlom koji je u Velikoj Britaniji zasjeo na osmo mjesto. Doduše album je bio malo smireniji jer je te godine pretrpio i oružani napad u kojem je lakše ozlijeđen. No, da se vratimo malo unatrag. Rodio se u veljači 1945. godine pod imenom Nesta Robert Marley, a u putovnici mu piše da ga je mama iznijela u svibnju iste godine. Šesnaest godina poslije prva ploča prenosila je preko igle njegov glas onima sa Jamajke kroz zvučnike. Godinu nakon osnovao je grupu The Wailing Wailers koje je dvije godine poslije prodala nevjerojatnih 80 000 kopija albuma "Simmer Down". Godine 1966. oženio je Alpharitu Constantia Anderson poznatiju pod imenom Rita. Nakon Nove godine došlo je vrijeme da se potpuno obaveže na Rasta lifestyle. Taj životni stil (pušenje droga) ga je bacio u zatvor na mjesec dana, a njegovog kolegu iz banda Bunny-a jednogodišnje. Nakon izlaska pa sve 1974. radio je sa Lee 'Scratch' Perry-em i izdao dva albuma "Catch A Fire" i "Burnin'", a 1974. sa originalnom postavom Wailersa podržava Marvin Gaye-a na Jamajci. Zatim su izdali album "Natty Dread" koji se po Bob-ovoj viziji trebao zvati "Knotty Dread" ali su ga na izdavačevo (Tuff Gong/Island) zahtijevanje preimenovali. Taj je album ušao u US Top 100. Popularnost mu je rasla, novinari New York Times-a nazvali ga Crnim Princom reggae-a, za show CBS televizije snima vječno zelene "Kinky Reggae" i "Get Up Stand Up", snima "Live!" sa Londonskog koncerta, umro Haile Selassie, tj. nije po Marley-evom rasta shvaćanju, zadnji put svira sa Tosh-om i Bunny-em kao Wailer. Dakle, bogata i burna 1975. godina. Sljedeće godine izdaje "Rastaman Vibrations", a godinu nakon toga ozljeđuje nogu u prijateljskom nogometnom susretu u kojem je igrao protiv novinara. Rak kao dijagnoza sporog zacjeljivanja rane. Godine 1979. izdaje album "Survival" koji je fokusiran na emancipaciju crnaca i koji dospijeva među UK Top 20. Naredne godine izdaje album "Uprising" sa hitom "Could You Be Loved" koji zasjeda na peto mjesto singlova u Velikoj Britaniji. Kolabira trčeći po Centralnom Parku jer rak se vratio. Konvertira se na kršćansko rastafarijanstvo i mijenja ime u Berhane Selassie. To je i zadnja značajnija stvar iz njegove biografije jer je 1981. umro od raka pluća i tumora mozga, te je pohranjen sa svim počasnim državnim pravima. Prvi posthumni album kompilacijskog karaktera "Legend" dospijeva na prvo mjesto mnogih ljestvica. Otada njegova slava ne jenjava. Dužan sam napomenuti kako su ovo samo crtice iz njegovog životopisa koji u potpunosti ne bi stao ni u uncut verziju Biblije. |
08.01.2006., nedjelja
NO WOMAN NO CRY
No woman no cryNo woman no cry No woman no cry No woman no cry Cause I remember when we used to sit In a government yard in trenchtown Observing the hypocrites Mingle with the good people we meet Good friends we have, oh, good friends we have lost Along the way In this great future, you can't forget your past So dry your tears, I seh No woman no cry No woman no cry Little darlin, don't shed no tears No woman no cry Said I remember when we used to sit In the government yard in trenchtown And then Georgie would make the fire lights I seh, log would burnin' thru the nights Then we would cook cornmeal porridge Of which I'll share with you My feet is my only carriage And so I've got to push on thru, Oh, while I'm gone, Everything's gonna be alright Everyihing's gonna be alright No woman no cry No woman no cry I seh little darlin' don't shed no tears No woman no cry |
04.01.2006., srijeda
Pearl Jam pobjedili pravno virtualnu bitku
Pearl Jam su nedavno dobili pravnu bitku u sporu sa stranicom www.pearljams.com za čiji naziv su tvrdili da je 'zbunjujuće sličan' njihov imenu koje je mnogo prije registrirano kao zaštitni znak nego ime sporne domene. Na dotičnoj stranici prodavale su se razne stvari vezane uz Pearl Jam uključujući majice, melodije za mobitele i druge download sadržaje.Registriranje domene imena sličnog nazivu nekog benda čest je trik lukavih biznismena koji na taj način privlače fanove benda da kupuju materijale vezane uz omiljeni im bend bez znanja da se u stvari radi o stvarima koje nisu službeno odobrene od strane benda i njihovog menagementa. |
03.01.2006., utorak
Stonesi pretekli sami sebe
Aktualna turneja Rolling Stonesa A Bigger Bang proglašena je, prema zaradi i broju posjetitelja, najuspješnijom turnejom u američkoj koncertnoj povijesti. S vrha su Stonesi skinuli – sebe. Osim činjenice da su svi koncerti bili rasprodani u rekordnom roku, The Rolling Stonese je samo na sjevernoameričkom kontinentu vidjelo 1,2 milijuna posjetitelja, dok je zarada iznosila 162 milijuna dolara. Na drugom su mjestu ostavili konkurente U2 sa 138 utrženih milijuna dolara, dok je kanadska pjevačica Celine Dion treća s 81 milijunom dolara. S tim su rekordom Jagger, Richards, Watts i Woods svrgnuli s vrha same sebe, s obzirom da je dosadašnje rekorde držala njihova turneja Voodoo Lounge. Nije ni čudo budući da mnogi glazbeni analitičari i poznavatelji prilika u bendu smatraju da se radi o posljednjoj prilici da se legendarni rock-sastav čuje uživo. U okviru turneje A Bigger Bang Rolling Stonesi bi ove godine trebali svirati i u Hrvatskoj. |
02.01.2006., ponedjeljak
SOMEDAY (Nickleback)
How the hell did we wind up like thisWhy weren't we able To see the signs that we missed And try to turn the tables I wish you'd unclench your fists And unpack your suitcase Lately there's been too much of this Dont think its too late Nothin's wrong just as long as you know that someday I will Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when Well i hoped that since we're here anyway We could end up saying Things we've always needed to say So we could end up stringing Now the story's played out like this Just like a paperback novel Lets rewrite an ending that fits Instead of a hollywood horror Nothin's wrong just as long as you know that someday I will Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) Now the story's played out like this Just like a paperback novel Lets rewrite an ending that fits Instead of a hollywood horror Nothin's wrong just as long as you know that someday I will Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) I know you're wondering when (You're the only one who knows that) I know you're wondering when |
Pink Floyd najbolji rock bend svih vremena
Engleski rock inženjerci Pink Floyd odabrani su za najbolji rock bend svih vremena u anketi 60.000 britanskih glazboljubaca na digitalnoj radijskoj postaji Planet Rock. Drugi su Led Zeppelin, treći Rolling Stones, četvrti The Who, a najviše pozicionirani bend koji nije iz Britanije su AC/DC koji su na poziciji pet. Do desetog mjesta slijede U2, Guns N' Roses, Nirvana, Bon Jovi i Jimi Hendrix. Iscrpnije... |
BLINK 182: 'GREATEST HITS'
Glazbena industrija i njen pop odjeljak dao je unazad 10-ak godina neke od najvećih i u kliše najviše utopljenih Amerikanaca. Ono, baš pravi ameri. Britney, Fred Durst, momci iz Blink 182. Poslušaš glazbu, čitaš intervju, vidiš kako izgledaju, ama baš sve. Naravno da će artizmom i kvazi-intelektom opterećeni Hrvat sada pomisliti da je to loše, al' evo ti kita za zube Hrvatino! Baš suprotno.Blink kopaju nos, prde, drkaju na mamu od najboljeg frenda, nekad drkaju i na svoju mamu, jedu fini fast food, papaju šmrklje, pričaju najgluplje viceve u galaksiji. Ukratko, rade sve što i 99 posto svojih vršnjaka. Odnosno, tada su radili. Sada su odrasli pa su se i raspali. Zaradili su nevjerojatne količine novaca, malo se posramili svojih šala koje su im taj novac donijele i pošli svako svojih putem. Presjek karijere donosi nam nedavno objavljena 'Greatest Hits' kompilacija, a na njoj neki su od najljepših i najjednostavnijih troakordnih dragulja moderne pop povijesti. Kao nekakav uvod, i zadovoljavanje onih kvazi pametnjakovića koji tvrde da jedino vole materijale banda iz faze dok se nisu masovno probili, postavljene su 4 skladbe iz ranih dana s dva albuma prije mega prodavanog 'Enema Of The State'. Skladbe su simpa, nekakav polu-Epitaph đir, ali nema tu još šuške mirisnih novčanica i beskrajnog singalonga. A onda kada lavina singlusina krene teško je vjerovati da tri kripla ovakvog formata mogu napisati nešto tako ljepljivo, pjevno, plesno, pozitivno i u isto vrijeme kretenski jednostavno. No, mogu. Nema smisla nabrajati redom 'All The Small Things', 'Whats My Age Again', 'The Rock Show', 'I Miss You', 'Feeling This'... Sada, kada ih nema biti će tužno vidjeti da na vrhu TRL-a više nema tko parirati Jessici Simpson, O Town i Nicku Carteru. Blink 182 su mogli jer su svirali isti takav teenage pop, samo s mudima i iskrenom i poštenom zaigranošću što je ono što danas fali vrhovima teenage pop ljestivca. Dječica koja odrastu na Jessici Simpson i njenoj seki mogu eventualno završiti kako gutaju spermu nekom diskografskom mogulu u WC-u nekog bara u Tennesseeju. Dječica koja krenu s Blink-182 bar će si s vremenom istetovirati najgluplje tetovaže, uhvatiti gitaru u ruke, otkriti, ako bog da, jednog dana The Clash, Korn, Ramones, Motorhead, Slipknot. Krenut će dalje… Jedan za pop svijet i njegovu ravnotežu kod najmlađe publike izuzetno bitan bend. S gomilom izvrsnih singlova. |
"Man On The Moon" (REM)
Mott the Hoople and the game of Life. Yeah, yeah, yeah, yeah.Andy Kaufman in the wrestling match. Yeah, yeah, yeah, yeah. Monopoly, Twenty one, checkers, and chess. Yeah, yeah, yeah, yeah. Mister Fred Blassie in a breakfast mess. Yeah, yeah, yeah, yeah. Let's play Twister, let's play Risk. Yeah, yeah, yeah, yeah. See you heaven if you make the list. Yeah, yeah, yeah, yeah. Hey, Andy did you hear about this one? Tell me, are you locked in the punch? Hey Andy are you goofing on Elvis? Hey, baby. Are we losing touch? If you believed they put a man on the moon, man on the moon. If you believe there's nothing up my sleeve, then nothing is cool. Moses went walking with the staff of wood. Yeah, yeah, yeah, yeah. Newton got beaned by the apple good. Yeah, yeah, yeah, yeah. Egypt was troubled by the horrible asp. Yeah, yeah, yeah, yeah. Mister Charles Darwin had the gall to ask. Yeah, yeah, yeah, yeah. Hey Andy did you hear about this one? Tell me, are you locked in the punch? Hey, Andy are you goofing on Elvis? Hey, baby. Are you having fun? If you believed they put a man on the moon, man on the moon. If you believe there's nothing up my sleeve, then nothing is cool. Here's a little agit for the never-believer. Yeah, yeah, yeah, yeah. Here's a little ghost for the offering. Yeah, yeah, yeah, yeah. Here's a truck stop instead of Saint Peter's. Yeah, yeah, yeah, yeah. Mister Andy Kaufman's gone wrestling [wrestling bears]. Yeah, yeah, yeah, yeah. Hey Andy did you hear about this one? Tell me, are you locked in the punch? Hey Andy are you goofing on Elvis, hey baby, are we losing touch? If you believed they put a man on the moon, man on the moon. If you believe there's nothing up my sleeve, then nothing is cool. |
01.01.2006., nedjelja
NEW YEAR
WISHING YOU A WARM HOLIDAY SEASON AND A WONDERFUL NEW YEAR!!!!!!! |
