music.blog.hr
11.08.2007., subota
...Nightwish.........
|
Priča o Nightwishu započinje 1996. kada Tuomas Holopainen (tada je bio u bendu Nattvindens Grat) pokušava sa akustičim projektom. To je bilo skroz drugačije nego ono što je do tada svirao, a prve tri pjesme bile su samo za klavijature, akustičnu gitaru i ženski vokal (snimljene u periodu listopad-studeni ’96). Akustičnu gitaru je svirao njegov prijatelj Emppu, a upravo njegova ideja je bila da im ženski vokal bude prijateljica Tarja Turunen, inače studentica na Sibelius akademiji. To se pokazalo kao odličan potez, Tarja je upravo savršeno odgovarala muzici koji su svirali, a njen školovani operni glas postao je zaštitni znak benda. Vjerojatno nisu imali pojma kako će relativno brzo postići svjetsku slavu dok su te srpanjske noći, oko logorske vatre, faktički započinjali s Nightwishom. Da bi upotpunili muziku ubacili su i bubnjeve za kojima je bio i još je uvijek Jukka. Također su i akustičnu gitaru zamijenili električnom. U studenom 1997. izlazi njihov prvi album “Angels Fall First”. Prije izaska albuma izdali su single “The Carpenter” koji se uspio popeti do 8 mjesta finske single top liste, dok je album završio na 31. Prvi koncert koji su održali bio je u Kitee 31.12.1997. Slijedeće godine, 1998, u mjesecu svibnju izdaju prvi video “The Carpenter”. U proljeću te godine pridružuje im se i basist Sami?. U studenom opet sviraju u Kitee i tu su snimili “Sacrament Of Wilderness” kao predzalogaj za dolazeći album “Oceanborn” koji je izašao u prosincu 1998. Uspjeh koji je ovaj album postigao logički je slijed događaja i rasta popularnosti ovog benda. 1999 izdaju drugi single s Oceanborna, “Sleeping Sun”, a spot za spomenuti single je sniman za vrijeme pomračenja Sunca i izuzetno je efektan. U Njemačkoj se prodao u 15 000 primjeraka u samo jednom mjesecu. Već u kolovozu Oceanborn i Sacrament Of Wilderness uspjeli su doći do golda. U 2000-oj su prisustovali u kvalifikacijama za finskog predstavnika za Pjesmu Eurovizije s pjesmom Sleepwalker. Bili su apsolutni pobjednici po glasovima publike (televoting), ali zbog glasova žirija završili su na drugoj poziciji i time se oprostili od daljnjeg natjecanja. Još jednom je svijet pokazao svoju pokvarenu stranu i još jednom smo se svi mogli uvjeriti u nepoštenost čitave organizacije Eurosonga, jer pobogu kako može jedan metal bend otići na natjecanje za Eurosong. Ali Nightwishu to nije teško palo, jer još iste godine izdaju treći album “Wishmaster”. Album je izašao u ožujku i odmah je uslijedila velika turneja koja je počela iz Kitee, gdje inače svi i žive. Tamo su nakon koncerta primili gold diskove za album “Oceanborn” i za singlove "Sacrament Of Wilderness”, “Walking In The Air” i “Sleeping Sun”. Njemački magazin Rock Hard proglasio je “Wishmaster” albumom mjeseca, a bio je ispred dugo očekivanih izdanja Iron Maidena i Bon Jovija. Bend je za vrijeme Wishmaster World Toura sudjelovao u velikim festivalima u Finskoj, a zatim su turneju nastavili po Južnoj Americi. Koncerti u Brazilu, Chileu, Argentini, Panami i Meksiku bili su posebno iskustvo za čitav bend. Također su sudjelovali i u Wacken Open Air, Biepop Metal Festu, a imali su i zajedničku europsku turneju sa Sinergy i Eternal Tears Of Sorrow. Koncert koji se dogodio za Novu 2001. godinu Tampereu (Finska) snimili su i taj materijal je prebačen na DVD i VHS. Samo za finske fanove u sklopu ovoga izasao je i live CD. Sve ovo je izašlo pod nazivom “From Wishes To Eternity – Live” i opet je Nightwish imao ogromnog uspjeha. Na kraju ovoga koncerta uručeni su im platinasti diskovi za “Wishmaster” i zlatni za single “Deep Silent Complete”. Nešto kasnije ove godine izdaju i mini-CD “Over The Hills And Far Away”. Ovaj mini-Cd sadrži istoimenu obradu pjesme koju u originalu izvodi Gary Moore, reizdanje “Astral Romance” s prvog albuma, te jos dvije nove pjesme. Drakkarova verzija ovog CD-a sadrži i par pjesama s finskog live CD-a kao bonus. 2002 izlazi njihov četvrti službeni album “Century Child”. Prvi single s ovog albuma bio je “Bless Child” koji je ponovo bio na samom vrhu top lista. To bi bila biografija finskog fenomena zvanog Nightwish. Njihova muzika je neka mješavina power-operskog metala, a pored karakterističnog sounda njihove muzike još jedna stvar koji ih krasi je dragulj metal scene, prelijepa pjevačica izvanserijskih glasovnih sposobnosti – Tarja Turunen. Sumnjam da još itko na metal sceni postoji, a kome se neće zamjeriti što kao omiljenu pjevačicu navodi Celine Dion i što usporedo s karijerom u Nightwishu nastoji i završiti studij te postati operna pjevačica. Međutim mozak benda bio je i ostat će klavijaturista Tuomas. Nakon ovog zadnjeg albuma najavili su malu pauzu, Tarja planira završiti studij, tako da možda ne bude ništa od njih slijedeće godine. Kružile su i informacije po netu da je možda i ovo zadnji album Nightwisha s Tarjom, ali ona osobno to opovrgava. Nadam se da će ostati još dugo u bendu, iako je izrazila želju da nakon nekog vremena se sasvim posveti operi. Na zadnjem albumu došlo je do male izmjene u sastavu benda, naime došao je novi basista Marco koji obavlja dužnosti i muških vokala. Postava sa aktualnog albuma izgleda ovako: Tarja (vokal), Tuomas (klavijature), Marco (bas/vokal), Emppu (gitara) i Jukka (bubnjevi). Zaista, ovo je jedan od rijetkih bendova koji su se izuzetno brzo probili i stekli planetarnu popularnost u metal sceni. Tome je uveliko pored njihovog velikog talenta pomogla i njihova originalna muzika koja je ušla u srca mnogima širom svijeta. Siguran sam da ima dosta fanova Tarje (među koje i ja spadam) koji bi željeli još par zanimljivih podataka o njoj. Pa za sve ljubitelje prelijepe Tarje: Zove se kao što znate Tarja Turunen i rođena je 17.8.1977. u Helsinkiju (Finska). Pored toga što joj je muzika posao, navodi je i kao hobi. Počela je s pjevanjem uz pomoć učitelja i uzimala je privatne sate i za klavir kada je bila u nižim razredima osnovne škole. Kada je bila u višim razredima osnovne škole počela je svirati flautu u glazbenom koledžu. Nakon toga je nastavila svoje glazbeno obrazovanje u srednjoj glazbenoj školi u Savonlinni s klasičnim pjevanjem i glazbenim teatrom kao glavnim izborom. Nakon toga je otišla na Sibelius akademiju studirati crkvenu glazbu. Trenutno specijalizira klasično pjevanje. Omiljeno jelo joj je piletina, a piće suho crno vino. Sluša sve vrste muzike, od klasične pa do hard rocka. Najbolja pjesma joj je “Von ewiger Liebe” od Brahmsa. Omiljeno godišnje doba: proljeće. Mjesto na koje bi voljela otići je neki egzotični otočić negdje jako daleko, bez turista, Finaca, samo tišina. Životna filozofija joj je: smile :) |
16.03.2007., petak
Napokon počelo snimanje nove Metallice
|
Uvodna faza je prošla, stanje u Metallici je mirno i 12. ožujka službeno je otpočelo snimanje novog albuma. Na njihovoj službenoj stranici postavljeno je par fotografija iz studija, gdje piše i: "Metallica je krenula u Los Angeles na snimanje i tako prvi puta napustila Bay Area nakon snimanja 'Black' albuma 1990. Zadnjih nekoliko dana bilo je posvećeno slaganju zvuka svakog od članova, što bi značilo da se Lars ovoga puta sjetio uključiti snare, a Kirk svira solo (dakle, puno drugačije nego na 'St. Anger', op.a.). Veliki crveni gumb napokon je stisnut i počinje razdoblje čekanja na novi album." Lars kaže da će na albumu bit 14 pjesama i da je turbulentna faza iz 2003. i albuma 'St. Anger' u potpunosti iza njih: "Nas četvorica smo se pojavili i počeli se super provoditi. Napokon nema nikakvih psihijatara u džemperima, nema kamera i sve je onako kako je običavalo biti u dobra stara vremena." Snimanje će trajati lipnja, nakon čega bend bježi iz studija na europsku turneju i onda slijedi završetak albuma u kolovozu. Izlazak se može očekivati do kraja godina, ili najkasnije početkom 2008. |
Peppersi definitvno stižu u Inđiju
|
Danas je u Beogradu i službeno potvrđeno gostovanje skupine Red Hot Chili Peppers u Inđiji. Kako smo već najavili Peppersi će svoj prvi nastup u Srbiji održati 26. lipnja, u sklopu jednodnevnog festivala Green Fest na kojem će još nastupiti britanska rock skupina Kasabian, makedonski glazbenik Kiril, srpska skupina Ritam nereda i naš Edo Maajka. Festival organiziraju zajedno State Of Exit (organizatori EXIT festivala), koncertna agencija Live Nation i pivovarna Carlsberg. Inđija se nalazi na pola puta između Beograda i Novog Sada. Za potrebe festivala na ledini uz autoput bit će 'uređen' koncertni prostor površine 98 hektara. Pošto je ovo jedini koncert RHCP-a u ovom dijelu Europe organizatori očekuju veliki broj posjetitelja iz susjednih država. Cijena ulaznice će u pretprodaji iznositi oko 190 kuna, ali ukoliko već imate ulaznicu za ovogodišnji EXIT onda ćete za svoj ulaz na Green Fest morati izdvojiti oko 150 kuna. Rezervacija ulaznica počinje 4. ožujka. Sve informacije o Green Festu, kao i rezervacije ulaznica možete naći na stranicama EXIT-a - www.exitfest.org. |
20.10.2006., petak
Drugi Jazzg ponovno dovodi velika imena mainstream jazza u Zagreb
Jučer je u zagrebačkom hotelu Astoria održana press konferencija na kojoj je predstavljen program ovogodišnjeg, drugog po redu, Zagreb Jazz Festivala. Prošlogodišnji, prvi po redu, Jazzg, privukao je pozornost zagrebačke publike koja je ispunila, pokazalo se premalu, dvoranu ZeKaeM-a. Ovogodišnji festival nastavlja započeto, pa uz još veću podršku sponzora, u Zagreb ponovno dovodi vrhunska imena mainstream jazza.Osnovno obilježje ovogodišnjeg Jazzg-a jest preseljenje u drugi, ujedno i veći prostor, obzirom da je dvorana Istra ZeKaeM-a, u kojoj se održao prošlogodišnji festival, zauzeta pripremom kazališne premijere. Tako je mjesto održavanja ovogodišnjeg Jazzg-a Kino SC u Savskoj 25, koje će moći ugostiti osjetno veći broj posjetitelja. Druga konotacija koju vuče ovakav potez veže se uz tradicionalni, ove godine sedmi po redu, No Jazz Festival koji se održava u prostorima Studentskog Centra (a čije su odvijanje Dražen Kokanović - organizator i Dražen Vrdoljak - PR festivala, na pressici uporno se trudili ingnorirati, i čije su se ime uporno trudili ne spomenuti, pa su čak i na pitanje kolegice novinarke postoji li i ove godine kolizija termina povlačili paralelu prema Međunarodnim danima jazza koji se odvijaju tjedan dana ranije). Prošlogodišnja kolizija termina, kad je Jazzg uletio u ustaljeni termin No Jazz festivala, zbog čega je publika bila prisiljena birati, primjerice između vremešnog velikana Ron Cartera ili suvremenog i aktualnog Dave Douglasa (a zbog čega su na ovoj pressici bili prozivani 'zločesti' novinari koji su u svojim napisima 'zločesto' isticali ovu činjenicu), ove godine je ipak riješena svojevrsnim vremenskim i prostornim kompromisom. Koncerti Jazzg-a početi će u 20:30 u Kinu SC, a koncerti No Jazz Festivala po završetku Jazzg-a u 23 sata, udaljeni tek nekoliko metara, u prostorima Teatra &TD. Ovakvo rješenje ipak je dobitak za ljubitelje jazza koji će uspjeti pogledati sav program koji ih zanima. Nakon koncerata, organizatori Jazzg-a su priredili popratni program koji će se održavati u foyeru i kafiću Teatra &TD., koji je zamišljen da funkcionira kao jazz klub, a ulaznica za koncert služit će i kao ulaznica za to neformalno druženje. U tom prostoru će biti postavljena izložba jazz fotografija nekoliko domaćih autora, uglavnom novinara, ali i mali jam session stage na kojem se očekuje da će zasvirati i glazbenici nakon 'službenog' nastupa. Program Zagreb Jazz Festivala: četvrtak, 2.11. Joe Lovano Nonet Joe Lovano - tenor saksofon Ralph Lalama - tenor saksofon Steve Slagle - alt saksofon Gary Smulyen - bariton saksofon Barry Ries - truba Larry Farrell - trombon James Weidman - klavir Dennis Irwin - bas Otis Brown III - bubnjevi petak, 3.11. James Blood Ulmer & Memphis Blood Blues Band, feat. Vernon Reid James Blood Ulmer - gitara i vokal Vernon Reid - gitara Charles Burnham - el. violina & slide mandolina Mark Peterson - bas Aubey Dayle - bubnjevi Lion Gruenbaum - klavijature David Barnes - harmonika subota, 4.11. The Pee Wee Ellis Assembly Pee Wee Ellis - saksofon Tony Remy - gitara Jonathan Taylor - klavijature Michael Mondesir - bas Winston Clifford - bubnjevi nedjelja, 5.11. Wayne Shorter Quartet Wayne Shorter - tenor i sopran saksofon Danilo Perez - klavir John Pattitucci - kontrabas Brian Blade - bubnjevi Pojedinačne najave koncerata s detaljnijim informacijama o glazbenicima koji nastupaju objavit ćemo uskoro, a linkovi na pojedinačne najave će biti postavljeni u ovoj vijesti uz program festivala. Cijene ulaznica su u odnosu na prošlu godinu nešto povoljnije. Za prva tri dana cijena je 150 kuna u pretprodaji, odnosno 175 kuna na dan koncerta, dok je za posljednji koncert Wayne Shortera cijena ulaznica 200 kuna u pretprodaji i 225 kuna na dan koncerta. Ulaznice se mogu kupiti u Aquarius CD shopu, Varšavska 13 i u SC agenciji, Savska 25. |
26.09.2006., utorak
Pearl Jam u Zagrebu
Šest godina nakon što su zadnji put posjetili Europu, Pearl Jam se vraća u velikom stilu 23. kolovoza u Dublin i prolaze kroz sve velike europske gradove tijekom rujna. Turneju završavaju koncertom u Ateni, 30. rujna, a u zagrebačkom Domu sportova nastupit će 26. rujna - službeno su potvrdili organizatori koncerta Lupa Promotions i Multumedia Concerts.Svjetsku turneju Pearl Jama prati izlazak novog istoimenog albuma, koji je u prodaji od 1. svibnja u Europi i 2. svibnja u SAD-u. Prvi singl s novog albuma - "World Wide Suicide", nalazi se u prvih pet najboljih singlova na SAD rock-radijskoj ljestvici već šesti tjedan zaredom, dok je album već je dobio odlične kritike u Rolling Stoneu u Kerrangu!. Za ovaj veliki rock-spektakl u Hrvatskoj prodaja ulaznica počnje 5. svibnja. Cijena ulaznice je 310 kuna za prvi kontingent od 2000 ulaznica te 360 kuna za ostatak. |
14.09.2006., četvrtak
R.E.M. ponovo s originalnim bubnjarem
Kako bi proslavili ulazak u Georgia Hall Of Fame, R.E.M. se udružuju sa svojim originalnim bubnjarem Bill Berryjem da odsviraju tri njihove pjesme. Još od razlaza benda i bubnjara 1997. zajedno su nastupili samo tri puta.Paralelno s ulaskom u tu kuću slavnih, bend planira napraviti i nekakav dobrotvorni projekt, a odmah nakon toga prekidaju svoj odmor kako bi ušli u studio i snimili nasljednika albuma "Around The Sun" iz 2004. godine. |
Che fest u Zagrebu
U petak 15. rujna s početkom u 22 sata u Boogaloo clubu održat će se Che Fest na kojem će nastupiti: Renegades - Rage Against The Machine tribute band iz Poreča; The Drinkers - drink'n'punk'n'roll iz Ljubljane; Popeye - rap-metal iz Pule.Uz koncert tu je i video projekcija DVD-a Audioslave "Live In Cuba", dok će svoj DJ set odraditi Sasha the Cult & Tomi Phantasma. Nagradne igra: Aquarius Records - Audioslave (DVD, CD play station igrica), Tele2 komplet - mobitel + kartica. Ulaznice u pretprodaji nabavite po 30 kuna: Boogaloo club - Vukovarska 68, Shou Be Do - Gajeva 7 i Importanne Centar, Planet Music - Ilica 37, Free Bird - Tratinska 50, Kovac & Millennium - Masarykova 14. Na ulazu će cijena biti 40 kuna. |
06.09.2006., srijeda
In memoriam - Nina Simone (1933 - 2006)
Iz knjige američkog dramskog pisca i glumca Sama Sheparda "Motelski zapisi/Mjesec jastreba" (Šareni dućan, Koprivnica, 2002.; prijevod: Ivan Matković):"Nosio sam led Nini Simone. Uvijek je bila ljubazna. Zvala me je "darling". Donosio bih joj čitava velika siva plastična hotelska kolica puna leda da si rashlađuje viski. Skinula bi svoju blond periku i bacila je na pod. Ispod, njezina prava kosa bila je kratka, kao da je ošišana crna ovca... Ogulila bi umjetne trepavice i prilijepila ih na ogledalo. Kapci su joj bili debeli i obojani u plavo. Uvijek bi me podsjetili na jednu od onih egipatskih kraljica kakve sam viđao u National Geographicu. Mokra koža joj se sjajila. Ogrnula bi plavi ručnik oko vrata i nagnula se naprijed nasloniviši oba lakta na koljena. Znoj bi se slijevao s lica i kapao na crveni betonski pod među nogama. Običavala bi završiti svoj nastup pjesmom "Pirate Jenny" Bertolta Brechta. Tu pjesmu je uvijek pjevala dubokom prodornom osvetoljubivošću kao da je ona napisala riječi. Izvedba joj je ciljala ravno u vrat bijele publike. Zatim bi ciljala u srce. U to doba bila je savršeni strijelac. Pjesma koja me stvarno obarala s nogu bila je "You''''d be so nice to come home to". Uvijek bih se smrznuo. Skupljao bih prazne čaše koktela Whiskey Sour sa stolova, a ona bi počela sa svojom grmljavinom lavine na klaviru dok bi joj sablasni glas vijugao kroz naviruće akorde. Pogled bi mi skrenuo prema podiju i zadržao se tamo dok su mi ruke nastavljale raditi. Jednom sam prevrnuo svijeću dok je pjevala tu pjesmu. Vrući vosak razlio se po čitavom odijelu nekog poslovnog čovjeka. Pozvali su me u šefov ured. Poslovni čovjek već je stajao tamo sa stvrdnutim voskom na hlačama. Izgledao je kao da je svršio po sebi. Te su me noći otpustili. Vani na ulici još sam uvijek čuo njezin glas koji se probijao kroz betonske zidove: "You'd be so nice to come home to ..." |
29.08.2006., utorak
Novi dokumentarac o Cobainu
Michel Azerrad je 1992. intervjuirao Kurta Cobaina za Rolling Stone, a uskoro je i izdao knjigu o Nirvani `Came As You Are`. Tijekom priprema za knjigu prikupio je 25 sati intervjua s Cobainom, a neobjavljeni dijelovi sad postaju film. 'Kurt Cobain: About A Son' je devedesetominutni film kojeg je iz tih intervjua sklopio Azerrad u suradnji s redateljem AJ Schnakom. Film će imati premijeru 10. rujna na Toronto Film Festivalu. Uglavnom sastavljen od Cobainova glasa, ambijenata u kojima je živio i popraćen pjesmama njemu dragih bendova kao što su Melvins i R. E. M. te soundtrackom kojeg su radili Ben Gibbard iz Death Cab For Cutie i poznati producent Steve Fisk, to neće biti lako gledanje, kažu autori. Kako je rekao Azerrad film je o osobi "za koju su mnogi mislili da je razumiju, ali vjerojatno nisu". |
Novi EP za pjevača Alice In Chains
Prije nego se William DuVall priključio ponovo oformljenim Alice In Chains, njegov bend Comes With The Fall svirao je s Jerry Cantrellom na njegovoj "Degradation Trip" turneji, a sada nastavljaju sa svojom glazbom.Comes With The Fall imaju pripremljen albuma "Beyond The Last Light", a prije toga odlučili su izdati EP "The Reckoning". Na njemu će se naći pet pjesama, a samo jedna će se naći i na nadolazećem albumu. Popis pjesama EP-a: 01. Rockslide 02. Escape The Crime 03. Evil Rising 04. The Reckoning 05. Chameleon Blues Pjevač i gitarist benda, također je na web stavio i svoje dojmove s Alice In Chains koncerata: "Mislim da je vrijeme da se napokon zahvalim svima što su nas podržali na nedavnim koncertima Alice In Chains u Europi i Japanu. Dvadeset dvije države u osam tjedana! Bila je ludnica, ali vaš vrisak, vaš zadovoljni pogled za vrijeme pjevanja s nama sve su učinili vrijednim. Bila mi je čast pjevati s vama, pričati s vama i cugati s vama. Sada Comes With The Fall nastavlja, a nove pjesme sa novog EP-ja i novog albuma su daleko najžešće koje smo ikada napravili. Inspirirali su nas događaji oko nas." Nove pjesme možete poslušati ovdje: www.myspace.com/comeswiththefall |
09.04.2006., nedjelja
Novi dvostruki album Red Hot Chili Peppersa
Stadium Arcadium, dvostruki album Red Hot Chili Peppersa, bit će objavljen u Hrvatskoj 5. svibnja, čak tri dana prije nego u Americi i dva dana prije Britanije. Bit će podijeljen na dva CD-a, Jupiter i Mars.Na njemu će biti 28 pjesama i očekuje se da će biti najveće i najambicioznije izdanje u 2006. godini. Stadium Arcadium je nastajao gotovo četiri godine tijekom kojih je napisano 38 pjesama. Sve pjesme su napisane, snimljene i producirane u kući na Hollywood Hillsu, u istoj onoj u kojoj je 1991. godine nastao multi-platinasti album BloodSugarSexMagik. Pjesme je producirao Rick Rubin. Dani California je najavni singl, koji će prvi puta biti pušten na radiopostajama 3. travnja. Videospot Dani California će biti emitiran 6. travnja. Spot koji je režirao Tony Kaye portretirat će povijest rock'n'rolla. Stadium Arcadium će se moći nabaviti i kao limitirana crna kutija u koju će biti spremljeno pravo malo blago za fanove RHCP-a: disk s 28 pjesama, DVD sa spotom Dani California, snimke iza scene, jednosatni intervju, brošura od 28 stranica, originalni umjetnički radovi grupe i još neka iznenađenja. |
16.02.2006., četvrtak
Guns 'n' Roses idući mjesec objavljuju album
Dugo čekani album Guns 'n' Roses 'Chinese Democracy' izaći će idući mjesec, rekao je bendov bivši gitarista Slash koji s vođom benda Axlom Roseom nije u najboljim odnosima. Prije nekoliko tjedana i Rose je rekao kako završava bendov novi materijal. Slash je rekao da je album gotov te da ga je netko vrlo služben već poslušao. Kaže Slash kako ga baš zanima kako će album zvučati, a navodno zvuči odlično, veli gitarist. Pojavila se i informacija kako je u njujorškom klubu već pušten cijeli bendov album. Axl Rose, njegovi bendovski kolege i nekolicina ljepotica slavilo je 12. veljače njegov 44. rođendan kad su se pojavili na vratima kluba u Chelseaju, vlasnika Barry Mullineauxa i Mike Satskyja. Pokucali se na vrata kluba u 5:30 ujutro, a Rose je toliko htio ući u klub da je ponudio kao mito preslušavanje novog albuma Guns N' Roses. U klubu su tada ostali Axl i društvo, konobar, DJ i vlasnici do 8 ujutro. |
13.02.2006., ponedjeljak
Tinejdžeri opet slušaju stari rock
Sve veći broj američkih tinejdžera pored ema, hip-hopa i punka sluša stari, klasični rock kao što su Led Zeppelin, Pink Floyd, Jimi Hendrix i the Beatles. Povećana je i prodaja gitara, najjeftiniji modeli se prodaju u gotovo dvostruko većem broju nego prije dvije-tri godine. Devet posto 12- do 17-godišnjaka slušalo je lani radijske postaje koje puštaju klasični rock, a tjedno ih stari rock na radiju osluškuje 2,3 milijuna. Tinejdžersko slušateljstvo radijske postaje New York's Q104.3, najvećeg američkog radija s klasičnim rockom, povećano je za 20% od 2002. godine. No, ne vlada interes za svim rockom. 13- do 17-godišnjaci kupili su 20% svih albuma Pink Floyd i Led Zeppelin prodanih od 2002. do 2005. te 17% albuma Jimi Hendrixa i Queen dok je interes za Creedence Clearwater Revival, Rolling Stones i Cat Stevensa iznimno mali. Zahvaljujući mladim kupcima albumi poput 'Dark Side of the Moon' Pink Floyd i 'Back in Black' AC/DC dan danas se prodaju u tisućama primjeraka. Objašnjenje za ovaj trend stručnjaci pronalaze u činjenici da se od grungea nije pojavio neki dominantan zvuk te nema pravih gitarskih heroja koji bi bili uzori tinejdžerima. Jenny Lewis iz Rilo Kiley kaže kako je ovo ciklička stvar – „kako muzika stari tako ponovno postaje cool“. |
12.02.2006., nedjelja
Rodna kuća Marleyja nacionalni spomenik
Vlada Jamajke odlučila je rodnu kuću najpoznatijeg Jamajčanina u svijetu - Boba Marleyja, proglasiti nacionalnim spomenikom, a time su kako je rekla Ministrica obrazovanja i kulture Maxine Henry Wilson odali počast jednoj od najvećih glazbenih zvijezda u povijesti, koja je kako kaže učinila puno za promociju svoje domovine Jamajke.Marleyjev rodni dom je sada glazbeni studio poznat pod imenom Tuff Gong International, ali i vodeća turistička atrakcija, koju godišnje posjeti 20 000 ljudi. Robert Nesta Marley rođen je 6. veljače 1945., a preminuo je 11. svibnja 1981. u bolnici u Miamiju. |
01.02.2006., srijeda
Bijelo Dugme by Alen Islamović u Zagrebu
Nakon nezapamćenog interesa i sveopće ludnice koja se dogodila prošlog ljeta oko ponovnog okupljanja Bijelog dugmeta u subotu 11. veljače u klubu Boogaloo koncert će održati Alen Islamović koji će sa svojim bendom izvesti sve velike hitove Dugmeta. Koncert je najavljen od 21 sat.Nakon rasprodanih stadiona u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu mnogi posjetitelji i kritičari rekli su kako se baš Alen Islamović pokazao najboljim pjevačem jednog od najpopularnijih bendova svih vremena na ovim prostorima. Ovih dana pojavio se i album sa snimkama zagrebačkog koncerta, a te iste pjesme moći ćete čuti u subotu Boogaloou u izvedbi Alena. Bijelo dugme ostat će zapamćeno i po mnogim hitovima poput: "Ružica si bila", "Đurđevdan", "Napile se ulice", "Hajdemo u planine", "Te noći", "Ako ima Boga", "Zaklet ću se", "I ti me iznevjeri"... u nezaboravnoj Alenovoj izvedbi. I kao što je Islamović rekao prije Dugmetovog koncerta na Dinamovom stadionu: "Zagreb je uvijek bio Zagreb", a činjenica da on stanuje već dugi niz godina u Zagrebu, a da tu tako rijetko održava koncerte samo daje veći značaj ovoj noći posvećenoj Bijelom dugmetu. |
30.01.2006., ponedjeljak
John Densmore: "Riders On The Storm, moj život s Jimom Morrisonom i grupom..."
Oni su još jedna grupa koja zauzima posebno mjesto u mom životu. A on je još jedan čovjek, umjetnik, pjesnik koji je privukao moju ogromnu pažnju i zanimanje. I to kad sam bio mali, kad se još uvijek nije znalo hoće li ili neće biti rata u našoj zemlji, kad u Zagrebu nisu postojale 'ludnice' i slična narodnjačka malograđanska seljačija (ili barem nisu bile toliko eksponirane i popularne). Više nisam klinac, ali moje zanimanje za Jimom i The Doorsima nije prestalo jenjavati ni danas.Baš suprotno - intenziviralo se! Tako bi ukratko započeo moj osvrt na bestseler "Riders On The Storm", knjigu koja je prvi put objavljena 1990., prije filma Olivera Stonea. U njoj autor John Densmore, koji je od početka do kraja bio bubnjar The Doorsa, piše o svom životu sa grupom, te iznosi mnogo stvari iz svog privatnog i ljubavnog života, tako da je to i neka vrsta njegove autobiografije. Piše potpuno iskreno, otvoreno i bez uljepšavanja, ne srameći se spomenuti baš ništa što bi mnogi drugi ljudi prešutili. Ponekad to djeluje nepotrebno i pretjerano, ali daje određenu čar knjizi i autoru, koji vam postaje kao prijatelj kojeg odavno znate i koji vam povjerava privatne sitnice, sviđale se one vama ili ne. Obuhvatio je cijelo razdoblje karijere The Doorsa, od početaka 1965. pa do 1971. i Jimove smrti u Parizu. U stvari išao je i dalje od toga, pišući i o pokušajima trija, koji je ostao bez svoje glavne ikone, da snimi instrumentalne albume. O vezi Jima s njegovom 'kozmičkom dušom' Pamelom Courson ili novinarkom Patriciom Kennealy morat ćete tražiti u drugim knjigama i biografijama. Ovdje je u prvom planu komplicirano prijateljstvo Densmorea i Morrisona, predstavljeno preko prisjećanja na turneje, studijska snimanja i obično druženje dvojice prijatelja. Autor je dao, iz svoje perspektive, i vrlo dobar uvid u način na koji su The Doorsi funkcionirali, pokušao dočarati karakter svakog od četiriju članova i objasniti kako i zašto se tko s kim slagao (ili neslagao). Objasnio je zašto je ispočetka on doživljavao Morrisona drugačije i veselije od onoga u što se pretvorilo kasnije (s čime su se slagali i Ray Manzarek i Robbie Krieger). Oduvijek je Jim imao mračnu stranu svoje osobnosti koju je volio istraživati, ali ona je pojačala njegovu karizmu. Tjerala ga je da stalno živi na rubu, i na koncu dovela do toga da otvori vrata i prijeđe na drugu stranu. Takav život na rubu i alkohol često su znali zasjeniti ono što je, u stvari, pokušavao reći. A sigurno je prouzročila i mnogo bijesa u Densmoreu, Manzareku i Kriegeru. Koliko god je Morrison znao biti problematičan i težak, svi članovi benda bili su svjesni činjenice da je jedinstven pjesnik i pjevač, da je on taj koji svojim stihovima cijelu grupu inspirira da rade muziku s malo drugačijim 'osjećajem' od svih ostalih iz tog doba. Voljeli su ga i teško su preboljeli njegov gubitak. Iz njihovih života nestao je čovjek s kojim su proveli šest uzbudljivih godina sviranja i druženja. Densmore je imao još jedan težak gubitak, rastanak. S još jednim Jimom. S Jimom koji je također život izgubio sa 27 godina, kao i Morrison. Bio je to njegov brat Jim Densmore koji si je oduzeo život, većim dijelom proveden u mentalnim institucijama. I on je bio kreativan, slikao je i pisao pjesme. Bila su to dva Jima u životu autora ove knjige, koje je neizmjerno volio i na kraju izgubio. Morrisona zbog autodestruktivnosti, a brata očigledno zato što nije bio zadovoljan životom pa ga je odlučio sam okončati. Jedan od načina kako da se suoči sa tim gubitcima Densmore je pronašao, kako i sam kaže, u pisanju ove knjige. Trebao je kanalizirati tugu van iz sebe, a pisanje mu je barem malo olakšalo kamen sa srca. Ako želite saznati njegovu stranu priče, svakako dodajte ovu knjigu u vašu muzičku biblioteku. |
29.01.2006., nedjelja
Za reggae spremni!
Veliki reggae-događaj kojim se obilježava 61. rođendan legendarnog Boba Marleyja dogodit će se u klubu Boogaloo 4. veljače uz svirku jedinog hrvatskog reggae roots benda Brain Holidaysa. Uz koncert će se održati promocija knjige Rite Marley No woman no cry, a bit će i dva DJ floora, DJ Boško (Kset) i Brain Holidays Sound System (DJ Marcus G. & DJ Mandragora). Brain Holidaysi u raznim zagrebačkim klupskim prostorima već pet godina održavaju koncerte Tribute to Bob Marley, koji su uvijek rasprodani i puni dobre atmosfere. Tako će nastupom u Boogaloou i oni obilježiti jednu malu obljetnicu. Brain Holidaysi imaju još razloga za veselje jer im samo dva dana kasnije (točno na Marleyjev rođendan) u izdanju Dallas recordsa izlazi i prvi album Stereo roots, koji je ujedno i prvi autorski roots reggae album u Hrvatskoj. Ulaznice se u pretprodaji mogu naći po cijeni od 35 kuna, dok će na blagajni kluba ulaz biti 10 kuna skuplji. |
25.01.2006., srijeda
Kreativna nekreativnost 'starog mačka'
Umjesto novog autorskog, Ozzy nam se eto, oglasio albumom covera. U trenucima kada veću popularnost uživa kao showman u superpopularnoj MTV-jevskoj reality sapunici "The Osbourne Family", legendarni pjevač Black Sabbatha odlučio je podsjetiti javnost da je nekad bio, i još uvijek je, jedan od najvećih vokalnih solista u povijesti heavy metala.Uz Black Sabbathovu baladu "Changes", objavljenu na legendarnoj 'četvorki', koju je otpjevao sa kćerkom Kelly (bolje da je opet sam), za ovaj je album Ozzy odabrao još trinaest pjesama od dvanaest izvođača; jedino je John Lennon, ne računamo li The Beatlese, zastupljen sa dvije kompozicije. Pjesama svojih osobnih heroja, od kojih su neki njegovi suvremenici, a od nekih je učio kada je kretao u glazbene vode. Svakoj od njih Ozzy je udahnuo dio sebe, zadržavši ipak dobar dio njihove originalnosti, a posebno je zanimljivo da se on dosta dobro snalazi u intonaciji raznih stilskih podžanrova rocka; classica, bluesa, glama, countrya, harda i ostalog. Tako je bez problema otpjevao The Beatlese, The Animalse, Stonese, King Crimsone, Joe Walsha, Mountaine, ali i Creamovce i David Bowiea. Sve su pjesme očekivano, napravljene sa dosta čvrščim soundom, a glazbenici koji su mu ih pomogli snimiti, također su jako poznate face; gitarista Jerry Cantrell (ex-Alice In Chains), basista Chris Wyse (ex-The Cult) i bubnjar Mike Bordin (ex -Faith No More). Teško je reći je li se Ozzy umorio od glazbe, više nema inspiracije za stvaranje nove, bolje se osjeća kao movie star, ili je ovo jednostavno odavanje počasti idolima, kako je i najavio. Svi su ti, ali i još neki razlozi objavljivanja ovog albuma u mnogo navrata pomno analizirani, i konačan se zaključak nije donio. Zato ja razmišljam o ovome kao o solidnom albumu obrada, koji zbog Ozzyjeve karizme može, štoviše čak i mora, dobiti bar malo veću ocjenu nego objektivno zaslužuje. Ipak je Ozzy samo jedan. |
19.01.2006., četvrtak
THE CLASH - Kada vrijeme ništa ne mijenja
Ovo je priča o jednom od najutjecajnijih rock bendova svih vremena... ladies and gentlemans... The Clash.Joe Strummer je bio dijete iz dobrostojeće obitelji i većinu je djetinjstva proveo po internatima i privatnim školama, no te su mu se godine izgleda jako zgadile jer je kasnije stalno pjevao o revoluciji i borbi radničke klase za bolje sutra. Roditeljskih se okova oslobodio tek u ranim 20-ima kada se počeo povlačiti po londonskim ulicama i svirati u vlastitom pub rock bandu 101'ers. Jones je, s druge strane, došao iz radničke obitelji i svoje je tinejdžersko doba proveo slušajući sve vrste rock glazbe do koje je mogao doći. Na kraju je osnovao hard rock bend London SS u kojem su svirali i njegov prijatelj iz djetinjstva, basist Paul Simonon, kao i bubnjar Topper Headon, kojeg je ubrzo zamijenio Terry Chimes. Možda bi i sve tako ostalo da Strummer nije vidio Sex Pistolse na koncertu. Njihov ga je nastup oborio s nogu, nakon čega je odmah ostavio 101'ers i s gitaristom Keithom Leveneom krenuo u potragu za novim, žešćim zvukom. Dvojac se pridružio trojci iz London SS-a, a novu su postavu počastili i novim imenom - The Clash. Prvi su nastup imali u ljeto 1976. u Londonu, i to kao predgrupa Sex Pistolsima. Ubrzo nakon tog nastupa The Clash su izgubili Levenea, ali su zato dobili menadžera Bernarda Rhodesa koji im je počeo organizirati nastupe na sve strane. Nije trebalo puno da se za njih pročuje i ekipa se našla u studiju gdje je za tri radna vikenda snimila svoj prvijenac 'The Clash'. Album je pobrao hvalospjeve kritičara i u Britaniji se prodavao stravično dobro, dospjevši na 12. mjesto top ljestvica, ali od uspjeha u Americi nije bilo ništa. Štoviše, američki ogranak CBS-a je album ocijenio nedovoljno prihvatljiv za emitiranje na radiju i nije ga uopće izdao za tamošnje tržište. To se pokazalo kao pogodak prstom u oko jer je 'The Clash' postao najbolje prodavani uvozni album svih vremena u Americi. Odmah po snimanju albuma, Chimes i Headon su se opet zamijenili na mjestu bubnjara i došli smo do četvorke koja je zajedno odgulila većinu karijere. Četvorka je to koja je 1977. provela radeći na svom imidžu buntovnika, i to tako da su Strummer i Jones u zatvoru završavali zbog stvari kao što su vandalizam i krađa jastučnica, a Simonon i Headon zbog pucanja zračnicom u golube pismonoše. Da sada ne bi ispalo kako imamo posla s četiri priglupa idiota, u isto su vrijeme pokazali i izuzetnu socijalnu svijest, predvodeći pokret Rock Against Racism i izdajući stvari poput '(White Man) In Hammersmith Palais'. Ljenčarenja je bilo dosta i Clashevci su prionuli na snimanje drugog albuma 'Give 'Em Enough Rope' kojim su se pokušali probiti i na američko tržište, nažalost opet neuspješno. U Britaniji je album postao veliki hit, startajući na drugom mjestu top ljestvice, dok je u Americi došao samo do 128. mjesta. Taj ih relativni neuspjeh nije obeshrabrio i početkom 1979. godine odlaze na turneju po Americi, odlučni da osvoje i taj teritorij. Po Americi su svirali zajedno sa soul i R&B legendama kao što su Bo Didley, Sam & Dave i Screamin' Jay Hawkins, country rockerom Joe Elyjem i rockabily bendom Cramps. Izbor gostiju pokazao je da su Clash postali fascinirani starijim rockom, a sve je to izašlo na vidjelo kada je krajem 1979. izdan dvostruki album 'London Calling'. |
16.01.2006., ponedjeljak
New Order - Waiting For The Sirens' Calls
Nakon planetarnog uspjeha 2001. godine s albumom Get Ready njabolji mančesterski bend ikad, New Order, vraćaju se s novim, dugo očekivanim albumom Waiting for the Siren's Call!!! Album je tipičan primjer sposobnosti New Ordera da napravi glazbu koja će prohujati plesnim podijima ali se i zadržati na njima dugi niz godina kao i većina njihovih stvari. Jedanaest pjesama koje sadrže electro, rock, dancehall i punk elemente povezane u jedno dijamantno - tvrdo moderno i divlje, neparalelno muziciranje, što Waiting for the Siren's Call čini jednom jedinstvenom cjelinom - album za sve. Odbijanje standardnog je uvijek bila njihova tehnika: u svojoj dvadesetosmogodišnjoj karijeri mijenjali su lice pop glazbe više nego jednom. Njihovo muzičko nasljeđe je definitivno neosporivo no opet nas stalno iznenađuju, a zadnji uradak tako je dobro upakiran s pop melodijom da zvuči kao greatest hits. Ovaj energični upbeat album je pažljivo sniman tijekom sedam mjeseci, a u produkciju su bili uključeni Stephen Street, John Leckie, Stuart Price i sami 'New Order'. Nitko drugi od bandova nije tako pokretljiv, inovativan i inspirativan. Niti jedan band ne može izvući toliko emocija iz stroja ili natjerati gitaru da zvuči tako svježe. Niti jedan band ne stvara pop glazbu za pametne ljude koja isto udara u srce i glavu. U 2005. godini kada većina nadolazećih glazbenika koristi New Order kao inspiraciju, fantastično je što imamo original u ovako blistavoj formi. |
Najbolje pjesme iz posljednjih 25 godina
Pop-kulturni site PopMatters.com sastavio je listu najboljih pjesama iz posljednjih 25 godina, odnosno od 1977. godine kada je Johnny Rotten zakreštao pa do dana današnjega i na prvo mjesto je, sad već standardno i očekivano, zasjela `Smells Like Teen Spirit`, veliki Nirvanin hit iz 1991. godime. Ovo je ujedno i najmlađa pjesma na listi deset najboljih unazad četvrt stoljeća, dok ostatak desetke popunjavaju Britanci New Order, Joy Division, The Smiths, The Sex Pistols i The Clash, tu su američki rockeri REM, bend Sugarhill Gang, odgovonar za prvu hip-hop pjesmu u povijeti, društveno osvješteni reperi Public Enemy te nekadašnji kralj popa Micheal Jackson. Među sto naj-naj pjesama dospio je niz glazbenika – Beastie Boys, XTC, Oasis, Blur, The Jam, Sleater-Kinney, Metallica, Queen, My Bloody Valentine, Elvis Costello, Madonna, The Pixies, Bruce Springsteen, Fugazi, Neil Young, Guns `N Roses, Public Enemy, Dr. Dre, Underworld, R.E.M., Blondie, The Verve, Beck, Eurythmics, U2, Violent Femmes, The Police, Marvin Gaye, N.W.A., Radiohead, The Stone Roses, The Ramones, Pavement, Pulp, Sonic Youth, Grandmaster Flash... Lista 10 najboljih pjesama od 1977. naovamo izleda ovako: 10. The Smiths: `How Soon Is Now?`, 9. REM: `Radio Free Europe`, 8. Public Enemy: `Fight The Power`; 7. Joy Division: `Love Will Tear us Apart`, 6. New Order: `Blue Monday`, 5. Michael Jackson: `Billy Jean`, 4. The Sugarhill Gang: `Rapper`s Delight`, 3. The Sex Pistols: `Anarchy In The UK`, 2. The Clash: `London Calling` i 1. Nirvana: `Smells Like Teen Spirit`. |
13.01.2006., petak
Pink Floyd
Priča o slavnoj londonskoj 'psihodeličnoj' četvorci započinje 1965. kada su se u prvotnom sastavu okupili Syd Barrett (Roger Keith Barrett) na gitari, Roger Waters (Georg Roger Waters) na basu, Nick Mason (Nicholas Berkeley Mason) za bubnjevima te Rick Wright (Rihard William Wright) za klavijaturama.Syd Barret rođen je u Cambridgeu 1946. godine gdje je pohađao Cambridge High School For Boys zajedno s Watersom i Gilmourom. Nakon 'sudbonosnog' odlaska Roger Watersa na studij arhitekture u London i upoznavanja s rođenim Londončanima, Nick Masonom i Rick Wrightom, dolazi do formiranja benda Sigma 6. Bend nije polučio nikakav uspjeh, a uspjeha nije bilo ni nakon što su nekoliko puta mijenjali ime do konačnog, u tom sastavu, naziva Abadasi. U grupi Abadasi je uz Writea, Watersa i Masona bila i Juliette Gale, vokal, kasnije životna družica Rihard Writea. Naravno da se ni u tom sastavu nisu održali, te su u tko zna kojem pokušaju formiranja benda, a uz pomoć Watersovog starog kolege Syd Barretta koji se na njegov poziv pridružio bendu, formirali The Pink Floyd Sound. Ime bendu je nadjenuo Syd Barret prema ploči dva bluesera Pink Andersona i Floyd Councila. Kao i znatan broj bendova '60-ih godina i Floydi su svoje prve nastupe imali u poznatom Marquee klubu. Prvi koncert održali su početkom 1966. godine i nakon vrlo kratkog vremena stekli su znatan broj obožavatelja zahvaljujući svom specifičnom zvuku. Jedni su od pionira londonske underground scene čiji su i bili najznačajniji predstavnici, te su također jedan od prvih bendova koji se koristio light showom na svojim koncertima. Nakon početnih nastupa u Marquee klubu zaredali su koncerti diljem Londona, od kojih treba svakako izdvojiti nastup u Roundhouseu pred 2000 ljudi na promociji prvog underground časopisa u Europi te koncert u londonskom Royal Albert Hallu. U siječnju 1966. izlazi njihov prvi singl "Arnold Layne" nakon kojega je karijera sastava krenula uzlaznom putanjom. Slijedilo je potpisivanje ugovora za EMI koncerti na festivalu u Alexander Palaceu i Queen Elizabeth Hallu, nastup u showu Top Of The Pops te izlazak drugog singla "See Emily Play" (prvotnog naziva "Games For May") koji je izbio na peto mjesto britanske top ljestvice. Prvi album Pink Floyda izlazi u ljeto 1967. godine i do dan danas smatra se jednim od najboljih britanskih psihodeličnih albuma. Riječ je, naravno, o albumu "Piper At The Gates Of Dawn", na kojem je gotovo sve pjesme (njih 10 od 11) napisao Syd Barrett. Riječ je o vrlo osebujnom i originalnom albumu, sa mnoštvom zagonetnih zvukova, melodija i solo dionica ("Astronomy Domine", "Interstellar Overdrive") te vrlo interesantnih tekstova ("Bike"). Nakon izlaska prvog albuma uslijedila je američka turneja koja je završila ranije nego je to bilo planirano zbog Sydovih problema s LSD-em. Barett više nije bio u stanju nastupati u živo, a čak se znalo događati da većinu koncerta provede buljeći u jednu točku lupajući nekoliko istih akorda. Kao rješenje ovakve situacije vidjeli su u David Gilmouru, mladom gitaristi, Barretovom prijatelju koji ga je još u školskim danima poučavao prvim riffovima Stonesa, koji bi nastupao s bandom u živo dok bi Syd i dalje pisao tekstove i pridonosio daljnjem stvaranju novih materijala. Na žalost ni to nije bilo ostvarivo te je Barrett, svega nekoliko mjeseci nakon dolaska Gilmoura, i službeno napustio bend. Godine 1967. izlazi album "A Saucerful Of Secrets" na kojem je Waters preuzeo ulogu glavnog stvaratelja. Kasnije su albumi "Piper At The Gates Of Dawn" i "A Saucerful Of Secrets" izašli u jedinstvenom omotu pod nazvanom "A Nice Pair". Nakon odlaska Barretta godina je bila ispunjena turnejama po Europi i SAD-u, a snimili su album za film "More". Godine 1969. izlazi njihov treći studijski album pod naslovom0 "Ummagumma". Riječ je o dvostrukom albumu od kojeg prvi disc ili prva playjka sadržava koncertni nastup u Mothers Clubu, dok se na drugom nalaze autorski, 'eksperimentalni', uradci svakog od članova benda. Što se Syda Barreta tiče, on je nastavio samostalnu glazbenu karijeru i snimio dva albuma od kojih je prvi "The Madcap Laugs" izašao početkom 1970., a drugi, jednostavno nazvan, "Barret" u studenom iste godine. Na prvom albumu surađivao je s Gilmourom i Watersom dok su mu na drugom albumu pomogli Gilmour i Wright (Gilmour je čak i gostovao na koncertu Syd Barreta u Olimpiji). Oba albuma izdana su na EMI-jevoj podetiketi Harvest. Pink Floyd su 1970. godine izdali "Atom Heart Mother", album s kravom na omotu na kojem se nalazi pet vrlo osebujnih pjesama od kojih posebno ističem "Alan's Psychededlic Breakfast", skladbu u kojoj pratimo glavnog junaka u pripremanju i konzumiranju jutarnjeg obroka. Pjesma je podijeljena u tri djela (Rise And Shine; Sunny Side Up; Morning Glory). Album "Atom Heart Mother" prvi je 'broj jedan' Pink Floyda na glazbenim top ljestvicama, no to je bio samo njihov početak jer najbolje je tek dolazilo. To 'najbolje' se svakako nije moglo reći za albume "Meddle" (inače, meni vrlo drag album s dvije izvan serijske skladbe: "One Of These Days" i "Echoes") i "Obscured By Clouds" na koje je kritika ostala ravnodušna, a ni kod šire publike nisu postigli značajniji uspjeh. No, sve je to bilo samo zatišje pred buru. Godine 1973. izlazi mega popularni album "The Dark Side Of The Moon" koji se prodao u nevjerojatnoj tiraži te je postao i prvi američki broj jedan Pink Floyda. Ukupno se na Billboardovoj top ljestvici zadržao 741 tjedan, a 1993. ponovno je došao na top ljestvice u Britaniji i to na njihovo četvrto mjesto. Riječ je o konceptualnom albumu na kojem se nalaze dva velika hita "Money" i "Time" čiji se uvodi i danas koriste u raznim jingleovima za reklame i emisije. Vrlo specifičan omot koji ima ovaj album djelo je George Hardiea. Na omotu se nalazi prizma koja lomi svjetlost i pretvara ju u spektar duginih boja koje se protežu preko omota cijelog albuma i vraćaju u prizmu koja ih ponovno pretvara u bijelu svijetlost. Autoru su kao nadahnuće za prizme bile egipatske piramide, vječni simbol pohlepe, megalomanije i neutaživ ambicije. Neke od tih tema su i obrađene na samom albumu, a osobito u pjesmi "Money". "The Dark Side Of The Moon" ponovno je re-izdan 2003. godine povodom 30 godina od izlaska izvornika i to u novoj SACD tehnologiji s modernije izvedenim omotom. Nakon toga ih više ništa nije moglo zaustaviti. Redali su se spektakularni nastupi u Americi i Europi sa zapanjujućim efektima. Turneju su zaključili u londonskom Earl's Courtu gdje su nastupili pred 18 000 ljudi. Godine 1975. izlazi "Wish You Were Here". Članovi benda ga i danas ističu kao njima najdraži i najbolji album, dok ga je kritika onoga vremena dočekala vrlo hladno. Neki su rekli da je to i bilo za očekivati s obzirom na standard koji su si postavili albumom "The Dark Side Of The Moon". Bilo kako bilo, album je izbacio dva hita, planetarno popularnu baladu "Wish You Were Here", te maratonsku "Shine On You Crazy Diamond" kojom album započinje i završava. Prilikom snimanja albuma u studiju se pojavio i Syd Barrett s izjavom da je došao snimiti svoj dio, no svoju dionicu nije dobio. Tijekom sedam godina koliko se nije vidio s momcima iz benda Syd se toliko fizički promijenio (nekoliko desetaka kilograma viška, obrijane glave i izrazito blijede puti) da ga gotovo nisu prepoznali. Iako nije bio osnivač Pink Floyda, njegova zasluga i doprinos su neupitni stoga je i pjesma "Shine On You Crazy Diamond" napisana je upravo za njega. Izrada omota albuma ponovno je bila povjerena George Hardieu koji se i ovaj put potrudio da album ne bude zapamćen 'samo' po njegovom glazbenom sadržaju. Slika koja svakako odskače od cjeline prikazuje dva čovjeka kako se rukuju od koji je jedan u plamenu. Na ovom potonjem nije se rabila fotomontaža niti bilo koji dugi fotografski trik već je riječ o autentičnoj snimci na kojoj je kaskader Ronnie Rondel uistinu gorio. Ipak je prilikom snimanja 'vatrene' scene nosio zaštitu u vidu azbestnog odjela te perike na glavi. Nakon izlaska albuma "Animals" (1977.) sve više dolazi do trzavica unutar benda. Osobito se to vidjelo na turnejama na kojima je Waters postao sve nervozniji pa nisu izostajali ni verbalni sukobi s publikom. Kao rezultat toga Waters je napravio djelo "The Wall", koji upravo i simbolizira 'zid' između njega i publike. Ovaj album bio je gotovo u potpunosti Watersovo djelo. Na albumu se nalazi i vjerojatno najveći hit Pink Floyda "Another Brick In The Wall" koji je dosegao prvo mjesto britanske top ljestvice singlova. Prema albumu snimljen je i istoimeni film s Bob Geldofom u naslovnoj ulozi. Na ovom albumu Pink Floyd su posljednji put djelovali u sastavu Waters, Gilmour, Wright, Mason. Izlaskom "The Final Cut" 1983. godine došlo je do razlaza unutar benda. Richard Wright je napustio grupu, a i David Gilmour i Nick Mason su jedva sudjelovali u stvaranju ovog albuma. Mnogi su ovaj album proglasili najslabijim i najnemaštovitijim djelom Pink Floyda. Ponovno su se vratili na scenu 1987. s "A Momentary Laps Of Reason", Richard Wright je na njemu sudjelovao kao pridruženi glazbenik u bendu. Album je bio jedan od 5 najprodavanijih albuma te godine u Britaniji. Waters im je tužbom pokušao uskratiti korištenje imena Pink Floyd, no nije uspio. Nakon izlaska "A Momentary Laps Of Reason" uslijedila je turneja "Delicated Sound Of Tunder". Godine 1994. izlazi i posljednji album "Division Bell" nakon kojega je održana spektakularna svjetska mega turneja "Pulse" koja je uključivala i koncertnu izvedbu cijelog albuma "The Dark Side Of The Moon". Do danas Pink Floydi nisu objavili novi studijski album već su izdali dvostruki album hitova "Echoes" te dvostruki live album "Is There Anybody Out There, The Wall Live 1981" u dva izdanja, jednom luksuzno opremljenom limitiranom i drugom, normalnom izdanju. |
Francis Albert Sinatra
(Hoboken, 12. prosinca 1915. - Los Angeles, 14. svibnja 1998.), američki pjevač i glumacFrank Sinatra, 1973.Sinatra je bio živuće utjelovljenje američkog "Showmana", ali i prilično kontroverzna ličnost izvan pozornice. Sin talijanskog emigranta, rođen je u radničkoj obitelji. Kao mladić počinje se baviti glazbom, prvo u maloj skupini, a zatim samostalno. Postepeno niže uspjehe i privlači milijune djevojaka. No, procvat rocka zadaje ozbiljan udarac njegovoj karijeri. Sinatra tada kreće u filmske vode i dobiva ulogu u filmu "Odavde do vječnosti", za koju osvaja Oscara za najbolju sporednu ulogu 1953. Od tada se paralelno bavi glumačkim i pjevačkim poslom. Autor je stotinjak albuma, a nastupio je u 58 filmova. Poput prave "zvijezde" čitavog je života punio stranice žutog tiska svojim brakovima, avanturama, navodnim vezama s mafijom i svojom sklonošću piću. Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Frank_Sinatra" |
Nirvana skinula Michaela Jacksona s broja jedan
Do 1992. Michael Jackson je već desetljeće suvereno vladao svijetom pop-glazbe i top-ljestvicama, pa je jedno od većih glazbenih iznenađenja iz toga doba bilo kad je alternativni bend Nirvana skinuo s broja jedan ljestvica albuma Jacskonov dugoočekivani album Dangerous. Alternativa je dotad bila mješavina raznih čudnih stilova, osuđena na izoliranost, male etikete, širenje iz ruke u ruku te potpuno nepoznata i nedostupna širim masama, a kamoli top-ljestvicama popularnosti. Nirvana je kao alternativni bend predstavljala potpunu suprotnost svijetu Michaela Jacksona i kad je s broja jedan skinula kralja popa to je označilo početak potpuno drugačijeg svijeta glazbe i zauvijek promijenilo opće shvaćanje mainstreama. |
12.01.2006., četvrtak
Slijedi dvostruki album Peppersa
"Stadium Arcadium" naslov je devetog studijskog albuma kalifornijske skupine Red Hot Chili Peppers, koji će biti objavljen kao dvostruki album, a na CD policama, a zatim i u vašim CD playerima trebao bi se naći krajem travnja ili početkom svibnja. Album je producirao legendarni Rick Rubin. Ubrzo nakon objavljivanja albuma uslijedit će i velika svjetska turneja Peppersa |
Frank "The Voice" Sinatra (1915. – 1998.)
Glazba, filmovi, hit za hitom, prijateljstvo sa predsjednikom Kennedyjem, 'petljanja' s Mafijom, brojne veze i afere sa holivudskim damama, kontroverzan život. Sve ovo možemo vezati uz glazbenika, glumca, producenta, pravog showmena - Franka Sinatru.Glas Francisa Alberta Sinatre prvi put se začuo 12. prosinca 1915. godine, u Hobokenu, New York. S obzirom da je bio jedino dijete u talijanskoj imigrantskoj obitelji, njegovi roditelji, otac Martin Anthony i majka Natalie, imali su za njega 'velike' planove - da postane inžinjer. Otac, podrijetlom sa Sicilije, je bio vatrogasac, a profesionalno se bavio i boksom, što je utjecalo i na Franka, koji je isto trenirao taj sport. Od malih nogu Frank je sve radio 'na svoj način'. Sa prijateljima je često zapadao u nevolje, imavši nekoliko puta i posla s lokalnom policijom. U srednjoj školi je bio aktivan sportaš, a za lokalne novine je pisao sportske članke, jer mu je 'prvi san' bio postati sportski novinar. No, u zvijezdama je očito bilo drugačije zapisano. Glazbu je zavolio slušavši pjesme Bing Crosbyja, kojeg je idolizirao, te je pjevanje 'učio' slušajući i oponašajući njega. Skupio je hrabrosti i prijavio se na lokalno natjecanje mladih talenata, na kojemu je pobijedio. To mu je donijelo i prvi posao u glazbenom svijetu; zaposlen je kao glavni konobar, ujedno i pjevač, u malom klubu u New Jerseyju, The Rustic Cabin. U svoje slobodno vrijeme pjevao je i na lokalnim radio stanicama, te polako opravdavao svoj nadimak "The Voice". Jednog lijepog sunčanog dana, u lipnju ljeta 1939.-og, glazbenik Harry James je došao popiti piće u The Rustic Cabin. Da li je bio u društvu prijatelja, ljubavnice ili nekog trećeg, ne zna se, ali ono što se sa sigurnošću zna je da je tada čuo Franka Sinatru kako pjeva, te mu odmah ponudio mjesto u svom bendu, Harry James Orchestra. Naravno, Frank je tu ponudu bez oklijevanja prihvatio i započeo turneju sa spomenutim bendom. Suradnja je trajala nešto manje od 6 mjeseci i Sinatra je u tom razdoblju snimio i prvi singl "All Or Nothing At All". Nova ponuda mu je stigla od poznatog trombonista Tommyja Dorseyja, koji ga je pozvao da se pridruži njegovom orkestru, što Sinatra jednostavno nije mogao odbiti. S Tommy Dorsey Orchestra, "The Voice" je snimio nekoliko hitova koji su dospjeli i do Top 10 Singles. Dorseyjev bend je ubrzo postao jednim od najpopularnijih bendova 40-ih godina 20.stoljeća. U ovom razdoblju Sinatra se počeo baviti i glumom, a njegov prvi film bio je "Las Vegas Nights", snimljen 1940. U međuvremenu se Frank oženio svojom ljubavi iz djetinjstva, Nancy Barbato, točnije 4. veljače 1939. godine, s kojom je imao troje djece, kćeri Nancy i Christinu, te sina Franka. 1943.godine Frank je krenuo u solo karijeru i radio kao MC na popularnom radijskom showu - The Lucky Strike Hit Parade. Njegovi koncerti postajali su sve posjećeniji, prepunih vrištećih tinejdžerica, koje nisu mogle odoljeti talijanskom šarmu i plavim očima svoga idola. Do 1946. godine, Sinatra je postao najboljim američkim izvođačem, prodavajući po 10-ak milijuna singlova godišnje i punivši sve klubove i koncertne dvorane od Istočne do Zapadne Obale. Postavio je i vlastiti rekord, kad je tijekom 1947. godine snimio ukupno 72 nove pjesme. No, te iste godine postao je i glavna tema u trač-rubrikama, zbog prijave da je na Kubi viđen u društvu mafijaškog šefa Luckyja Luciana, te je optužen od strane holivudskog trač-novinara da se pridružio komunističkoj partiji. Sinatra je sve te vijesti opovrgnuo, a navodno je spomenutog novinara opalio šakom u glavu, no to nije zaustavilo brojne tračeve, koji su doveli i do polaganog opadanja njegove popularnosti. Svemu tome još je više doprinjela njegova afera sa glumicom Avom Gardner, te je uslijedio razvod braka sa prvom suprugom Nancy. Pred sam kraj 1940.-ih Sinatra je doživio totalni potop - napustila ga je njegova diskografska kuća, njegov radijski show je ukinut, a ugovor s filmskom agencijom MGM je prekinut. Frank se u trenutku našao napušten od cijele glazbene i filmske industrije. Rame za plakanje mu je bila već spomenuta holivudska glumica Ava Gardner, s kojom se i oženio u studenom 1951. godine, samo 10-ak dana nakon što se službeno razveo od Nancy. No, Frank nije dugo očajavao. Već se početkom 1950.-ih vratio u velikom stilu. Naime, kad je pročitao scenarij za film "Here To Eternity", odlučio je pod svaku cijenu dobiti ulogu u tom filmu i odigrati lik talijanskog vojnika Angela Maggija. Pristao je i na honorar od 8 000$, za razliku od uobičajenog, koji je iznosio 150 000$. I zaista je to bio njegov veliki povratak, jer je lik kojeg je Sinatra tumačio osvojio publiku, a njemu je donio i prvog Oscara, i to u kategoriji 'Best Supporting Actor'. Dalje je sve išlo polagano, ali uspješno. Potpisao je novi ugovor s diskografskom kućom i albumi i filmovi samo su se nizali. Album iz 1956. godine "Songs For Swinging Lovers" vratio je Sinatru ponovno na vrh glazbenog svijeta, ali sada kao ikonu koju su voljele i odrasli, a ne samo zaluđene tinejdžerice. Godine 1958. dobio je i prvog Grammyja, za album "Only The Lonely", u kategoriji 'Best Album Cover', a godinu dana kasnije uslijedila je još jedna od brojnih Grammy nagrada, i to za najbolji album godine "Come Dance With Me". Poznata je njegova družina The Rat Pack, čiji su članovi bili Dean Martin, Sammy Davis Jr., Peter Lawford te Joey Bishop. S ovom skupinom Sinatra se pojavljivao u filmovima (poput "Ocean's Eleven", iz 1960.), radio turneje, snimao albume, i naravno tulumario. Kada se J.F.Kennedy odlučio kandidirati za predsjednika, Sinatra mu je dao potporu, s obzirom da se od ranih dana svoje glazbene karijere počeo petljati i u politiku. No prijateljstvo između njih dvojice puklo je zbog Frankovog druženja s mafijašima, što je za Kennedyja, koji se svim snagama borio protiv zločina, postalo previše sramotno i politički opasno. Ni na ljubavnom planu, Sinatra se nije promjenio. Drugi brak ovog poznatog ženskaroša, s Avom Gardner, trajao je 2 godine, a službeno su se razveli 1957. godine. Sinatru su povezivali sa brojnim imenima iz holivudskog svijeta, posebice mladim glumicama. Najkontroverzniji njegov potez bila je ženidba sa glumicom Miom Farrow, koja je imala 21 godinu, a Frank 51. Danas to i ne zvuči previše kontroverzno, ali probajte tu situaciju zamisliti u 1966. godini. Brak nije potrajao niti pune 2 godine. Nakon svog velikog hita, iz 1966. - "Strangers In The Night", Sinatra, koji je bio poznat i kao 'Old Blue Eyes', počeo je sve više eksperimentirati s jazzom i ostalim glazbenim formama, da bi u ožujku 1971. objavio svoje povlačenje iz glazbenog svijeta, i odlazak u 'mirovinu'. Kao glavni razlog naveo je želju da provodi više vremena s obitelji, posebice svoje troje djece, iz prvog braka. No nije dugo izdržao i već se 1973.godine odlučio ponovno vratiti, izdajući album "Ol' Blue Eyes Is Back". 1976. oženio se po četvrti put, ovoga puta sa Barbarom Marx. Tijekom ludih 80.-ih godina, Sinatra se više koncetrirao na svoje nastupe uživo, nego na snimanja albuma. Godine 1993. izdao je album "Duets", na kojem su gostovali Tony Bennett, Aretha Franklin, Bono (U2), i dr. Iako vrlo popularan među publikom, album nije dobro prošao kod kritike, zbog činjenice da niti jedan od dueta nije snimljen 'zajednički' s gostima, već je snimano u različitim studijima, u različito vrijeme. No, to nije spriječilo da postane jednim od njegovih najprodavanijih albuma, a ubrzo je uslijedio i njegov posljednji snimljeni album "Duets II". Povodom njegove velike proslave 80-og rođendana (1995.), na pozornici, njemu u čast su se okupili Peggy Lee, Tony Bennett, Bob Dylan, te također i Bruce Springsteen, kako bi mu uputili najljepše želje. Ujedno je Frank Sinatra na ovoj proslavi posljednji puta i nastupao uživo, nakon čega se za stalno povukao iz svijeta glazbe. Preminuo je od posljedica srčanog udara, 14. svibnja 1998. godine. Imao je zaista buran i zanimljiv život, te pri svakom 'padu', vratio bi se u veliku stilu, te postao sve popularniji i omiljeniji. Svojim velikim hitovima, poput "My Way", "Come Dance With Me", "Only The Lonely", obilježio je više od polovice 20. stoljeća, i uvijek se uspio održati na vrhu, unatoč popularnim erama rock'n'rolla, disco groznice, glam-rocka. A sve to je učinio jedinstveno - na svoj način |
10.01.2006., utorak
BOB MARLEY - 60 godina s njim bez njega
Mrtav je samo dvadesetak godina, ali se čini kao da je umro mnogo godina prije upravo zbog snage kulta koja se izdigla iz lijesa odmah nakon pokopa. Taj kult izlazi iz njegovog životnog duha, vjerojatno najvažnijeg sastojka njegove glazbe. Glazba = tekst + muzika. To njegoveglazbe se može shvatiti i doslovno jer je on držao roots reggae živim, baš kao što je i roots reggae njega održavao na životu, čak i 1977. kada su mu dijagnosticirali rak. Dijagnoza kao i da nije dijagnozirana jer je iste te godine izdao album "Exodus" sa istoimenim singlom koji je u Velikoj Britaniji zasjeo na osmo mjesto. Doduše album je bio malo smireniji jer je te godine pretrpio i oružani napad u kojem je lakše ozlijeđen. No, da se vratimo malo unatrag. Rodio se u veljači 1945. godine pod imenom Nesta Robert Marley, a u putovnici mu piše da ga je mama iznijela u svibnju iste godine. Šesnaest godina poslije prva ploča prenosila je preko igle njegov glas onima sa Jamajke kroz zvučnike. Godinu nakon osnovao je grupu The Wailing Wailers koje je dvije godine poslije prodala nevjerojatnih 80 000 kopija albuma "Simmer Down". Godine 1966. oženio je Alpharitu Constantia Anderson poznatiju pod imenom Rita. Nakon Nove godine došlo je vrijeme da se potpuno obaveže na Rasta lifestyle. Taj životni stil (pušenje droga) ga je bacio u zatvor na mjesec dana, a njegovog kolegu iz banda Bunny-a jednogodišnje. Nakon izlaska pa sve 1974. radio je sa Lee 'Scratch' Perry-em i izdao dva albuma "Catch A Fire" i "Burnin'", a 1974. sa originalnom postavom Wailersa podržava Marvin Gaye-a na Jamajci. Zatim su izdali album "Natty Dread" koji se po Bob-ovoj viziji trebao zvati "Knotty Dread" ali su ga na izdavačevo (Tuff Gong/Island) zahtijevanje preimenovali. Taj je album ušao u US Top 100. Popularnost mu je rasla, novinari New York Times-a nazvali ga Crnim Princom reggae-a, za show CBS televizije snima vječno zelene "Kinky Reggae" i "Get Up Stand Up", snima "Live!" sa Londonskog koncerta, umro Haile Selassie, tj. nije po Marley-evom rasta shvaćanju, zadnji put svira sa Tosh-om i Bunny-em kao Wailer. Dakle, bogata i burna 1975. godina. Sljedeće godine izdaje "Rastaman Vibrations", a godinu nakon toga ozljeđuje nogu u prijateljskom nogometnom susretu u kojem je igrao protiv novinara. Rak kao dijagnoza sporog zacjeljivanja rane. Godine 1979. izdaje album "Survival" koji je fokusiran na emancipaciju crnaca i koji dospijeva među UK Top 20. Naredne godine izdaje album "Uprising" sa hitom "Could You Be Loved" koji zasjeda na peto mjesto singlova u Velikoj Britaniji. Kolabira trčeći po Centralnom Parku jer rak se vratio. Konvertira se na kršćansko rastafarijanstvo i mijenja ime u Berhane Selassie. To je i zadnja značajnija stvar iz njegove biografije jer je 1981. umro od raka pluća i tumora mozga, te je pohranjen sa svim počasnim državnim pravima. Prvi posthumni album kompilacijskog karaktera "Legend" dospijeva na prvo mjesto mnogih ljestvica. Otada njegova slava ne jenjava. Dužan sam napomenuti kako su ovo samo crtice iz njegovog životopisa koji u potpunosti ne bi stao ni u uncut verziju Biblije. |
08.01.2006., nedjelja
NO WOMAN NO CRY
No woman no cryNo woman no cry No woman no cry No woman no cry Cause I remember when we used to sit In a government yard in trenchtown Observing the hypocrites Mingle with the good people we meet Good friends we have, oh, good friends we have lost Along the way In this great future, you can't forget your past So dry your tears, I seh No woman no cry No woman no cry Little darlin, don't shed no tears No woman no cry Said I remember when we used to sit In the government yard in trenchtown And then Georgie would make the fire lights I seh, log would burnin' thru the nights Then we would cook cornmeal porridge Of which I'll share with you My feet is my only carriage And so I've got to push on thru, Oh, while I'm gone, Everything's gonna be alright Everyihing's gonna be alright No woman no cry No woman no cry I seh little darlin' don't shed no tears No woman no cry |
04.01.2006., srijeda
Pearl Jam pobjedili pravno virtualnu bitku
Pearl Jam su nedavno dobili pravnu bitku u sporu sa stranicom www.pearljams.com za čiji naziv su tvrdili da je 'zbunjujuće sličan' njihov imenu koje je mnogo prije registrirano kao zaštitni znak nego ime sporne domene. Na dotičnoj stranici prodavale su se razne stvari vezane uz Pearl Jam uključujući majice, melodije za mobitele i druge download sadržaje.Registriranje domene imena sličnog nazivu nekog benda čest je trik lukavih biznismena koji na taj način privlače fanove benda da kupuju materijale vezane uz omiljeni im bend bez znanja da se u stvari radi o stvarima koje nisu službeno odobrene od strane benda i njihovog menagementa. |
03.01.2006., utorak
Stonesi pretekli sami sebe
Aktualna turneja Rolling Stonesa A Bigger Bang proglašena je, prema zaradi i broju posjetitelja, najuspješnijom turnejom u američkoj koncertnoj povijesti. S vrha su Stonesi skinuli – sebe. Osim činjenice da su svi koncerti bili rasprodani u rekordnom roku, The Rolling Stonese je samo na sjevernoameričkom kontinentu vidjelo 1,2 milijuna posjetitelja, dok je zarada iznosila 162 milijuna dolara. Na drugom su mjestu ostavili konkurente U2 sa 138 utrženih milijuna dolara, dok je kanadska pjevačica Celine Dion treća s 81 milijunom dolara. S tim su rekordom Jagger, Richards, Watts i Woods svrgnuli s vrha same sebe, s obzirom da je dosadašnje rekorde držala njihova turneja Voodoo Lounge. Nije ni čudo budući da mnogi glazbeni analitičari i poznavatelji prilika u bendu smatraju da se radi o posljednjoj prilici da se legendarni rock-sastav čuje uživo. U okviru turneje A Bigger Bang Rolling Stonesi bi ove godine trebali svirati i u Hrvatskoj. |
02.01.2006., ponedjeljak
SOMEDAY (Nickleback)
How the hell did we wind up like thisWhy weren't we able To see the signs that we missed And try to turn the tables I wish you'd unclench your fists And unpack your suitcase Lately there's been too much of this Dont think its too late Nothin's wrong just as long as you know that someday I will Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when Well i hoped that since we're here anyway We could end up saying Things we've always needed to say So we could end up stringing Now the story's played out like this Just like a paperback novel Lets rewrite an ending that fits Instead of a hollywood horror Nothin's wrong just as long as you know that someday I will Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) Now the story's played out like this Just like a paperback novel Lets rewrite an ending that fits Instead of a hollywood horror Nothin's wrong just as long as you know that someday I will Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) Someday, somehow gonna make it allright but not right now I know you're wondering when (You're the only one who knows that) I know you're wondering when (You're the only one who knows that) I know you're wondering when |
Pink Floyd najbolji rock bend svih vremena
Engleski rock inženjerci Pink Floyd odabrani su za najbolji rock bend svih vremena u anketi 60.000 britanskih glazboljubaca na digitalnoj radijskoj postaji Planet Rock. Drugi su Led Zeppelin, treći Rolling Stones, četvrti The Who, a najviše pozicionirani bend koji nije iz Britanije su AC/DC koji su na poziciji pet. Do desetog mjesta slijede U2, Guns N' Roses, Nirvana, Bon Jovi i Jimi Hendrix. Iscrpnije... |
BLINK 182: 'GREATEST HITS'
Glazbena industrija i njen pop odjeljak dao je unazad 10-ak godina neke od najvećih i u kliše najviše utopljenih Amerikanaca. Ono, baš pravi ameri. Britney, Fred Durst, momci iz Blink 182. Poslušaš glazbu, čitaš intervju, vidiš kako izgledaju, ama baš sve. Naravno da će artizmom i kvazi-intelektom opterećeni Hrvat sada pomisliti da je to loše, al' evo ti kita za zube Hrvatino! Baš suprotno.Blink kopaju nos, prde, drkaju na mamu od najboljeg frenda, nekad drkaju i na svoju mamu, jedu fini fast food, papaju šmrklje, pričaju najgluplje viceve u galaksiji. Ukratko, rade sve što i 99 posto svojih vršnjaka. Odnosno, tada su radili. Sada su odrasli pa su se i raspali. Zaradili su nevjerojatne količine novaca, malo se posramili svojih šala koje su im taj novac donijele i pošli svako svojih putem. Presjek karijere donosi nam nedavno objavljena 'Greatest Hits' kompilacija, a na njoj neki su od najljepših i najjednostavnijih troakordnih dragulja moderne pop povijesti. Kao nekakav uvod, i zadovoljavanje onih kvazi pametnjakovića koji tvrde da jedino vole materijale banda iz faze dok se nisu masovno probili, postavljene su 4 skladbe iz ranih dana s dva albuma prije mega prodavanog 'Enema Of The State'. Skladbe su simpa, nekakav polu-Epitaph đir, ali nema tu još šuške mirisnih novčanica i beskrajnog singalonga. A onda kada lavina singlusina krene teško je vjerovati da tri kripla ovakvog formata mogu napisati nešto tako ljepljivo, pjevno, plesno, pozitivno i u isto vrijeme kretenski jednostavno. No, mogu. Nema smisla nabrajati redom 'All The Small Things', 'Whats My Age Again', 'The Rock Show', 'I Miss You', 'Feeling This'... Sada, kada ih nema biti će tužno vidjeti da na vrhu TRL-a više nema tko parirati Jessici Simpson, O Town i Nicku Carteru. Blink 182 su mogli jer su svirali isti takav teenage pop, samo s mudima i iskrenom i poštenom zaigranošću što je ono što danas fali vrhovima teenage pop ljestivca. Dječica koja odrastu na Jessici Simpson i njenoj seki mogu eventualno završiti kako gutaju spermu nekom diskografskom mogulu u WC-u nekog bara u Tennesseeju. Dječica koja krenu s Blink-182 bar će si s vremenom istetovirati najgluplje tetovaže, uhvatiti gitaru u ruke, otkriti, ako bog da, jednog dana The Clash, Korn, Ramones, Motorhead, Slipknot. Krenut će dalje… Jedan za pop svijet i njegovu ravnotežu kod najmlađe publike izuzetno bitan bend. S gomilom izvrsnih singlova. |
"Man On The Moon" (REM)
Mott the Hoople and the game of Life. Yeah, yeah, yeah, yeah.Andy Kaufman in the wrestling match. Yeah, yeah, yeah, yeah. Monopoly, Twenty one, checkers, and chess. Yeah, yeah, yeah, yeah. Mister Fred Blassie in a breakfast mess. Yeah, yeah, yeah, yeah. Let's play Twister, let's play Risk. Yeah, yeah, yeah, yeah. See you heaven if you make the list. Yeah, yeah, yeah, yeah. Hey, Andy did you hear about this one? Tell me, are you locked in the punch? Hey Andy are you goofing on Elvis? Hey, baby. Are we losing touch? If you believed they put a man on the moon, man on the moon. If you believe there's nothing up my sleeve, then nothing is cool. Moses went walking with the staff of wood. Yeah, yeah, yeah, yeah. Newton got beaned by the apple good. Yeah, yeah, yeah, yeah. Egypt was troubled by the horrible asp. Yeah, yeah, yeah, yeah. Mister Charles Darwin had the gall to ask. Yeah, yeah, yeah, yeah. Hey Andy did you hear about this one? Tell me, are you locked in the punch? Hey, Andy are you goofing on Elvis? Hey, baby. Are you having fun? If you believed they put a man on the moon, man on the moon. If you believe there's nothing up my sleeve, then nothing is cool. Here's a little agit for the never-believer. Yeah, yeah, yeah, yeah. Here's a little ghost for the offering. Yeah, yeah, yeah, yeah. Here's a truck stop instead of Saint Peter's. Yeah, yeah, yeah, yeah. Mister Andy Kaufman's gone wrestling [wrestling bears]. Yeah, yeah, yeah, yeah. Hey Andy did you hear about this one? Tell me, are you locked in the punch? Hey Andy are you goofing on Elvis, hey baby, are we losing touch? If you believed they put a man on the moon, man on the moon. If you believe there's nothing up my sleeve, then nothing is cool. |
01.01.2006., nedjelja
NEW YEAR
WISHING YOU A WARM HOLIDAY SEASON AND A WONDERFUL NEW YEAR!!!!!!! |
31.12.2005., subota
"Dark Side Of The Moon"
Najbolji classic rock album svih vremena Kraj godine idealan je za proglašavanje naj osoba, djela, grupa, pjevača i sl. u prethodnoj godini prethodnom desetljeću, a ponekad i uopće. Tako je internetska radio postaja Planet Rock objavila listu najboljih classic rock albuma svih vremena prema ocjeni nekoliko tisuća svojih slušatelja. Kao najbolji album proglašen je "Dark Side Of The Moon" Pink Floyda dok je na drugom mjestu bezimeni album Led Zeppelina poznatiji kao "Led Zeppelin IV". Na trećem mjestu je album "Back In Black" australskih Hard Rockera AC/DC. Među prvih 10 stisnuli su se još, primjerice The Who s albumom "Who's Next", Deep Purple s "Machine Head" odnosno Jimi Hendrix s "Are You Experienced?". Zanimljivo je da su The Betales a albumom "The White Album" zauzeli tek 8 mjesto dok su Stonesi sa "Sticky Fingers" na 9 poziciji. Najzastupljeniji na listi su Pink Floyd i Led Zeppelin sa po tri naslova svaki što i ne treba previše čuditi budući da je Planet Rock britanska radio postaja čiji su slušatelji uglavnom otočani. |
"REM" s dva koncerta iznenadili londonske fanove
Londonski Hammersmith Apollo ugostio je dugoočekivani humanitarni koncert za potporu "Oxfamovoj" kampanji "Make Trade Fair". Ovaj potpuno rasprodani glazbeni događaj okupio je mnoga poznata imena poput sve popularnijih mladih britansko-švedskih rockera "Razorlight", skupine "The Thrills", R&B zvijezde Jamelie ili glumice Minnie Driver koja je odnedavno zaplivala i glazbenim vodama.Ipak glavna atrakcija večeri bila je legendarna skupina "REM" koja je uz svoje dobro poznate hitove izvela i svoj novi singl "Leaving New York", a posebno iznenađenje večeri bilo je kada se u izvedbi pjesme "Man On The Moon" Michaelu Stipeu na pozornici pridružio i Chris Martin iz skupine "Coldplay". No, to nije bilo sve kada je riječ o iznenađenjima za "REM" fanove. "REM"-ovci su naime dan kasnije održali tajni koncert za samo 200 uzvanika u londonskoj crkvi St. James na Piccadillyju. Stipe je tom prigodom prisutne novinare zamolio da u izvještajima s koncerta ne koriste otrcane naslove poput "Losing my religion". Inače, ovaj koncert im je poslužio kao najava za novu svjetsku turneju u sklopu koje će naravno idućeg ljeta posjetiti i Britaniju, a kako bi začinio čitavu večer, ovog im se puta na pozornici pridružio "Radiohead" pjevač Thom Yorke. |
30.12.2005., petak
Tako je pisao Kurt Cobain
Kurt Donald Cobain rođen je 20. veljače 1967. u Hoquaimu, savezna država Washington. Roditelji mu se razvode 1976. Christa Novoselicha upoznaje 1986. i s njim osniva grupu Nirvana. Prvi album "Bleach" snimaju 1989. za neovisnu tvrtku SubPop, a 1991. za Geffen snimaju drugi album "Nevermind" koji ih dovodi na vrh popularnosti. Kurt se 1992. ženi s Courtney Love, ali nakon albuma "Incesticide" i "In Utero" Cobaina nalaze mrtvog pored ispaljene sačmarice u njegovu domu u Seattleu 8. travnja 1994. Kremiran je i njegov je pepeo rasut po rijeci Wishkah. Za vas smo odabrali neke od nabitnijih ulomaka iz knjige s Kurtovim riječima, u kojima govori o sebi i svom odnosu prema uspjehu i glazbi, kao i što misli o drugim bandovima koji su pošli njegovim tragom. Volim punk rock. Volim cure s čudnim očima. Volim droge (ali moje tijelo i um ne dopuštaju mi da ih uzimam). Volim strast. Volim odigrati pogrešnu kartu. Volim vinil. Volim se osjećati krivim zato što sam bijeli američki muškarac. Volim spavati. Volim izazivati male pse koji glasno laju u parkiranim autima. Volim učiniti da se ljudi osjećaju sretnima i nadmoćnima zbog svog reagiranja na moj izgled. Volim imati jaka mišljenja koja ne potkrepljuje ništa osim moje iskonske iskrenosti. Volim iskrenost. Nemam dovoljno iskrenosti. Volim se žaliti i ne činiti ništa da napravim stvari boljima. Volim optuživati generaciju mojih roditelja za to što su došli tako blizu društvene promjene, a onda odustali nakon nekoliko uspjelih pokušaja od strane medija i vlasti da se ocrni pokret time što će se koristiti Manson i drugi 'predstavnici' hipija kao propagandni primjeri da su oni samo nedomoljubni, komunistički, sotonistički, neljudski bolesnici, pa su onda baby-boomeri postali krajnje konformistički yuppijevski licemjeri koje je neka generacija ikad dala. (Zapisano na početku dnevnika, krajem osamdesetih) Dave, band treba vježbati, po našem mišljenju, najmanje 5 puta tjedno ako mislimo ikad išta postići. Dosta nam je potpune nesigurnosti kad god sviramo gažu. Mislimo: "Hoćemo li biti bijedni?" "Jesmo li već uigrani?" Imamo gaže, a ne vježbamo! ... Umjesto da ti lažemo tako što ćemo ti reći da se raspadamo ili da pustimo da se ovo nastavi, ovako ti moramo priznati da smo našli drugog bubnjara. Zove se Chad, iz Tacome je i može svaku večer stići na probu. Što je još važnije, s njim se razumijemo. Moramo priznati da si ti iz potpuno drugačijeg kulturnog sklopa. Odličan si bubnjar i nadamo se da ćeš uskoro naći drugi band. Očekujemo da ćeš totalno popizditi i mrziti nas iz dna duše jer je ovo vrlo naglo i nismo te pokušali upozoriti da se to događa. Nisi ti kriv, mi smo. I stvarno se osjećamo posrano što ti nismo imali muda ovo reći u lice. Ali nismo znali koliko bi se razbjesnio. (Pismo iz 1988. koje je Kurt napisao bubnjaru Daveu Fosteru prije izlaska prvog singla Nirvane) Bok Jesse, daj se razvedri, frajeru, pismo ti je zvučalo kao da ti je nešto dosadno. Jedva čekam da dođeš za Božić, bit će jako uzbudljivo. Odlučili smo izdati vlastiti LP. Našli smo rezaonicu koja će nam prešati 1000 ploča za 1600 dolara. Po cijeni od 8 dolara moramo prodati samo 250 komada da se pokrijemo, ostalo je zarada, samo da nađemo distributera. Jako nas dobro primaju u Seattleu i drugdje po Washingtonu, promoteri nas zovu svirati namjesto da mi jurimo njih. (...) Imam posao čistača s jednim starijim tipom, metemo 4 restorana, dio love mi plaća na ruke ispod stola. (Pismo s kraja 1988. Jesseju Reedu, Kurtovu najboljem prijatelju iz srednje škole) Grupa sad ima imidž: antipohlepa, materijalizam i konzumerizam koji planiramo ubaciti u sve naše videospotove. U prvom, "Smells Like Teen Spirit" hodat ćemo kroz trgovački centar i bacati tisuće dolara u zrak i... Razbiti draguljarnicu antimaterijalističkim punkerskim nasiljem (...) Zar nisu to već napravili Twisted Sister? Imali smo jako zabavnu gažu s Fits of Depression u nekoj kavanici. Bili smo neopisivo sjebeni od cuge i droge, raštimani i jako nepažljivi. Trebalo mi je oko 15 minuta da promijenim žicu na gitari (...) Nakon svirke sam istrčao van i izbljuvao se, a onda sam se vratio i Iggy Pop je bio tamo, pa sam ga onako zabljuvan zagrlio i poljubio. On je zbilja prijazan i cool i fin i zanimljiva je osoba. To mi je bio najlaskaviji trenutak u životu. Kao što si možda već pogodila, u zadnje vrijeme uzimam dosta droge. Možda je vrijeme za kliniku Betty Ford ili knjižnicu Richarda Nixona da me spriječe u zloupotrebi mog kržljavog tijela glodavca. Jedva čekam da odem doma (ma gdje to bilo) u krevet, neurotičan i pothranjen, i žalim se kako je vrijeme loše te da je to uzrok moje bijede. Nedostaješ mi, Bikini Kill, totalno te volim. (Nikad poslano pismo s početka 1991. tadašnjoj djevojci Tobi Vail, bubnjarici banda Bikini Kill) Ako ćemo već biti getoizirani, radije bih bio u istom kvartu s dobrim bandovima poput Mudhoney, Jesus Lizard, The Melvins, Beat Happening, nego da budem stanar režima korporacijskih stanodavaca. Mislim, igramo korporacijsku igru i odjednom smo se zatekli kako je moramo igrati umjesto da koristimo korporacijsku distribuciju i ostanemo unutar našeg malog svijeta jer smo prodali 10 puta više ploča nego što smo očekivali. Veliki je šok davati intervjue za časopise koje ne čitam. Mnogi bandovi tvrde da su alternativa, a nisu ništa nego ogoljeni čupavci sa Sunset Stripa otprije par godina. Volio bih da se potpuno briše bilo kakva naša povezanost s Pearl Jamom ili the Nymphs i ostalim prvim prekršiteljima. (Zapisano u dnevniku početkom 1992. kad je "Nevermind" dospio na prvo mjesto Billboardove ljestvice.) Probao sam heroin prvi put u Aberdeenu 1987. i koristio ga oko 10 puta između '87. i '90. Kad sam se vratio s naše druge europske turneje sa Sonic Youthom odlučio sam ga koristiti svakodnevno jer me stalno želučano oboljenje od kojeg sam patio proteklih pet godina dovelo do toga da se želim ubiti. Mnogo sam puta završio u krevetu doslovno nesposoban za bilo što osim da povraćam i gladujem. Pa sam odlučio da ako se osjećam kao narkić, onda to baš mogu i biti. Nikad više na turneju ako moje stanje nije ili zaliječeno ili izliječeno. Uzimao sam heroin oko mjesec dana, a onda sam shvatio da neću moći doći do droge kad odemo u Australiju i Japan pa smo se Courtney i ja očistili u hotelskoj sobi. Otišao sam u Australiju i, naravno, bol u želucu je odmah počela. Morali smo otkazati koncerte jer sam od boli bio zgrčen na podu kupaone i povraćao vodu i krv. Odveli su me kod liječnika koji mi je dao physeptone. Tablete su pomagale najbolje od svega što sam probao, ali sam poslije pročitao sitna slova na bočici: "sadrži methadon." Opet navučen. (Iz dnevnika koji je vodio tijekom odvikavanja od droge.) Nekako se osjećam mračno pišući o sebi ovako kao da sam američka pop-rock ikona-polubog ili, po vlastitom priznanju, proizvod korporacijski upakiranog buntovništva, ali sam čuo toliko suludo preuveličanih priča ili izvještaja mojih prijatelja i pročitao sam toliko patetičnih drugorazrednih frojdovskih procjena iz intervjua od mog djetinjstva do sadašnjeg stanja moje osobe kako sam ja notorno sjebani herionski ovisnik, akloholičar, samouništavajući, a ipak preosjetljiv, krhak, lomljiv, tih, narkoleptičan, neurotičan mali popišanac koji će se svakog časa overdozirati skočiti s krova raznijeti si glavu ili svo troje odjednom. Ma daj BOOOOŽE, ne mogu podnijeti uspjeh! Uspjeh! I osjećam se tako nevjerojatno krivim! Zato što sam napustio svoje prave suborce koji su posvećeni koji su ono u čemu smo bili do prije par godina. A za 10 godina kad NIRVANA bude zapamćena koliko i Kajagoogoo taj isti mali broj dolazit će nas slušati na gažama ponovnog okupljanja čiji sponzor će biti Depends pelene, debeli ćelavi a još pokušavaju RAWK-ati u zabavnim parkovima. Nedjeljna popodneva: lutkarska predstava, vrtuljak i Nirvana (...) Nadam se da ću umrijeti prije nego što postanem Pete Townshand. (Nikad objavljeno otvoreno pismo fanovima Nirvane iz 1994.) Sjećam se kako je netko rekao da ako probaš heroin, navučeš se. Naravno da sam se smijao i rugao toj ideji, ali sad vjerujem da je to vrlo točno. Ne doslovno, mislim ako je jednom uzmeš nisi isti čas ovisan, obično treba mjesec dana svakodnevnog korištenja za fizičku ovisnost. Ali nakon prvog puta tvoj um kaže 'aaah ovo je bilo jako ugodno, dok god to ne radim svaki dan neću imati problema'. Problem je što se to dogodi s vremenom... Kod svakoga se ponekad barem jednom godišnje pojavi nekakva kriza, gubitak prijatelja ili dečka, cure, bliskog rođaka, onda ti droga kaže jebiga. Svaki ovisnik je rekao jebiga više puta nego što bi mogao izbrojati... Kad kažeš jebiga, dugi proces pokušavanja da izdržiš bez droge počinje. Prvo skidanje je obično lako ako imaš tablete. U osnovi spavaš. Što je po mom mišljenju loše jer pomisliš ako je tako lako onda se mogu navlačiti i skidati ostatak života. Ali drugi i treći put postane jako drugačije. Traje i 5 puta dulje. Psihološki faktori su se ukorijenili i nanose štete koliko i fizički. Svaki put kad se skidaš što vrijeme više prolazi to ti je neugodnije. Čak i oni s najvećim strahom od igle mogu žudjeti za olakšanjem zabijanja injekcije u ruku. Ljudi su ubrizgavali vodu, cugu, vodicu za usta itd. Drogiranje je eskapizam htio ti to priznati ili ne... Svaki narkić kojeg sam sreo borio se s tim barem 5 godina, a većina se bori oko 15-25 godina, dok konačno ne moraju spasti na drugu drogu - program od 12 koraka koji je sam po sebi još jedna droga/religija. Ako ti to uspijeva, čini to. Ako ti je ego prevelik, počni od polja broj jedan i idi kroz psihološku rehabilitaciju. U svakom slučaju, imaš bar 5 do 10 godina borbe pred sobom. (Zapisano u veljači 1994. u hotelu u Madridu, dva tjedna prije nego što je u Rimu jedva preživio preveliku dozu.) |
Novi album P.O.D.-a samo što nije
Novi studijski album skupine P.O.D. bit će objavljen krajem siječnja, a nosit će naziv "Testify". Prvi singl s albuma - "Goodbye For Now" već je pušten u eter, a uskoro će se zavrtiti i video spot za isti singl. Producent albuma je Glen Ballard, a na albumu će se naći i dvije kolaboracije - s reggae reperom Matisyahu i hip-hop legendom Boo-Yaa T.R.I.B.E.Popis pjesama: Roots In Stereo Lights Out If You Could See Me Now Goodbye For Now Sounds Like War On The Grind This Time Mistakes & Glories Let You Down Teachers Strength Of My Life Say Hello Mark My Words |
Očajna udovica Cobaina prodaje Nirvaninu ostavštinu!
U čistom trenutku očaja i beznađa, udovica Kurta Cobaina - Courtney Love odlučila je prodati sva prava na glazbenu ostavštinu Nirvane koju je nakon smrti svojeg supruga naslijedila. Kako piše u članku The New York Posta, Love je postavila početnu cijenu na astronomski velikih 100 milijuna dolara.Kao potencijalni kupci spominju se Kris Novoselic basista 'pokojne' Nirvane te Dave Grohl, bubnjar Nirvane i frontman Foo Fightersa. Izvor dalje navodi da je Courtney Love primorana platiti hipoteku na kuću u iznosu od 367, 836 dolara do 6. prosinca kako kuća ne bi bila ponuđena na prodaju na javnoj dražbi. Stoga je pritisnuta velikim financijskim teretom bila prinuđena potegnuti i posljednju slamku spasa stavivši na prodaju sve Kobainove umotvorine. |
Tribute To 90's zadnjeg petka ove godine u Močvari
|
Sad već tradicionalna slušaona grungea i slične muzike koja svoje korijene vuče u 90-im godinama, poziva vas da dođete na već znane zvukove distorziranih gitara u zagrebačkoj Močvaru, te da zadnji petak (30.12) u ovoj godini budete najluđi od najluđih... Glazbu za 'vene rezati', prostorom šire DJ dvojac Kurt Cobain & Coutrney Love, a slušat će se između ostaloga i Nirvana, Faith No More, Smashing Pumpkins, Hole, Marilyn Manson, Pearl Jam, Red Hot Chili Peppers, SOAD, Raidiohead, Alice In Chains, Soundgarden, Pixies, RATM, Placebo, Offspring, Green Day,… Uz ludu slušaonu s početkom u 22h, zabavljat će vas i grunge-rock-metal bend Altera iz Zagreba. Upad je kao i obično 15 kuna |
Moby ide u svemir
Glazbeni osobenjak čvrsto je odlučio da će on biti prvi glazbenik u svemiru. Rezervirao je mjesto na letu Virgin Galactic, platio 207.000 dolara i odredio datum. Bit će to negdje tijekom 2010. godine. Zanimanje za put u svemir već su pokazali Robbie Williams i gitarist Jane's Addictiona Dave Navarro, no Moby je otišao najdalje u ostvarivanju tog nauma. Ne samo da je rezervirao svoje mjesto na letu Virgin Galactic, nego je za to zadovoljstvo već uplatio 207.000 dolara i odredio datum. Moby će se u svemir vinuti tijekom 2010. |
29.12.2005., četvrtak
THE DOORS
Grupu The Doors, jednu od najutjecajnijih i najkontroverznijih rock grupa 60-ih, osnovali su 1965. u Los Angelesu dva studenta, Jim Morrison (vokal) i Ray Manzarek (klavijature), a kasnije su im se pridružili bubnjar John Densmore i gitarist Robby Krieger. Grupi se nikada nije priključio basist, tako da su njihovim zvukom dominirale Manzarekove električne klavijature te karakterističan Morrisonov dubok glas.Glazba The Doorsa se u početku temeljila na rock&bluesu, iako je tekstopisac Ray Manzarek bio iskusan jazz-rocker što je uvelike pridonijelo osobitosti zvuka benda. Grupa je potpisala ugovor s Elektra Recordsom 1966. i izdala prvi album, "The Doors", koji je uključivao i veliki hit "Light My Fire", izdan 1967. Pjesma se odmah plasirala na sam vrh top-lista i postala njihov najveći hit, a kasnije je doživjela i velik broj obrada. Kao i "Light My Fire", cijeli debi album je postao ogroman hit i (p)ostao jedna od najuzbudljivijih ploča psihodelične ere. Miješajući blues s klasikom, istočnim zvukovima i popom, bend je stvorio jedinstven i prepoznatljiv zvuk. Svojim bogatim i hladnim glasom te jedinstvenim, sumornim poetskim vizijama, Morrison je istraživao dubine najmračnijih i najtajanstvenijih aspekata psihodeličnog iskustva. Godine 1967. izlazi i njihov drugi album "Strange Days", na kojem su dva velika hita: "People Are Strange" i "Love Me Two Times". Samo godinu dana kasnije izlazi album "Waiting For The Sun", s kojeg su takoder potekla dva velika hita: "The Unknown Solider" i njihov drugi američki broj jedan - "Hello I Love You". Po mnogima, veliko razočaranje grupe The Doors predstavljao je njihov album iz 1969. godine, "The Soft Parade", s kojeg je, kao jedini hit, potekla pjesma "Touch Me". Optužena za preveliku dozu rock undergrounda na albumu, grupa je uzvratila s poslijednja dva velika albuma snimljena s Morrisonom, za koje su inspiraciju potražili u čistom bluesu. Početkom 1971. snimljen je album "L.A. Woman", ujedno i zadnji na kojem je pjevao Jim Morrison. Od samoga početka Morrison je predstavljao centar benda, pokazavši se kao vrlo nestabilna osoba tijekom svoje kratke karijere. 1969, Morrison je uhićen zbog skidanja na koncertu u Miamiju, a taj je incident skoro uzrokovao raspad benda. Grupu The Doors cijelo je vrijeme pratio niz skandala koji su se javljali kao posljedica buntovničkog ponašanja članova i ništa manje buntovničke glazbe. Njihova je glazba oduvijek bila pokušaj odupiranja postojećim pravilima, zbog čega ju je vrlo dobro prihvaćala mlada generacija. Morrisonova skidanja na pozornici, kao i optužbe za bogohuljenje, razlozi su zbog kojih je postao neka vrsta heroja svoje generacije, ali i zbog kojih je često bio optuživan i zatvaran. Sredinom 1970. godine Morrison se povlači u Pariz s namjerom da piše pjesme, a godinu dana nakon toga umire, navodno od srčanog udara. Dosta vremena nakon njegove smrti smatralo se da je Morrison, zapravo, izrežirao svoju smrt kako bi izbjegao odlazak u zatvor u Americi. Jim Morrison je uskoro postao kultna ličnost te je i nakon smrti privlačio veliku pozornost medija. Albumi grupe The Doors i dalje se prodaju tijekom 80-ih, ali popularnost veću čak i od one za života Morrisona postižu 1991. godine, kada je Oliver Stone snimio film "The Doors", s Val Kilmerom u glavnoj ulozi. Čak i danas, više od 30 godina nakon Morrisonove smrti, grupa The Doors i dalje prodaje zapanjujuće velik broj materijala i smatra se jednom od najvećih legendi rock glazbe. |
RED HOT CHILI PEPPERS: 'LIVE IN HYDE PARK'
Red Hot Chili Peppers su dosta duboko u nekoj depresiji. Zločesti kažu da su se, barem neki od četverca, vratili stvarima kojih su se više puta rješavali, što je jednom bila pokretačka snaga za nastanak nekih krasnih pjesama, a koje sada uništava taj šarm koji je prva kvaliteta RHCP. Ali više od toga, bend djeluje jako umorno što postaje izuzetno vidno na nekim koncertima na kojima bez ikakvog žara velikom mukom puštaju iz sebe tu muziku. Ovo se pokazalo na dva koncerta koja je bend održao ovog ljeta u Njemačkoj i Austriji. Na jednom su blijedog lica, bezvoljni i mlitavi, a prije svega deprimirani, pokušali pokrenuti nekih osamdeset tisuća ljudi, i nisu uspjeli. Četiri dana poslije na stageu je drugi bend – raspoložen, pun života, željan zabave i sviranja. 'Live In Hyde Park' ima ovo oboje – bend je uspostavio kemiju i usviran je, ali mrak im muči dušu.Ovaj je album snimljen na tri koncerta održana u sedam dana pred kraj lipnja ove godine u Hyde Parku u Londonu pred sve skupa 300.000 ljudi, što je vjerojatno najveća brojka ljudi koje je jedan bend u novijoj povijesti uspio privući u tako malom razdoblju. Ali mislim da je to i kraj jednog razdoblja. Bend je vidno jako umoran, a od funk-rockera kakvima smo ih upoznali davnih godina, lagano su postali depra-funk bend. Na ovom dvostrukom albumu, kao i inače na koncertima, uglavnom sviraju novije, sporije stvari s 'By The Way' i 'Californication', s vrlo malo zezatorskog funk-rapa koji je bio ono nešto autentično njihovo i zbog kojeg su ih ljudi u depresivno grunge doba i bili toliko prigrlili. Red Hot Chili Peppers nikad nisu bili toliko veliki i danas se na prste jedne ruke može nabrojati bendove koji bi vjerojatno mogli postići takav uspjeh. Čak i da od njih ubuduće ne bude više ništa ili ništa naročito, sad već stoje među najvećim bendovima u povijesti i imaju svoje mjesto u rock enciklopediji. Iako sad djeluju jako izmoždeno kod RHCP se i dalje osjete vjera u dobro i život. Jesu u mračnoj fazi, ali i dalje su netko tko može ublažiti pritisak u prsima, prikazati na obzoru sunce koje će sutra ipak izaći, more koje će uvijek biti plavo i lijepo (iz daljine barem) i ljubav na koju svatko ima pravo i šansu. |
25.12.2005., nedjelja
MERRY X-MAS
EEEEEEEEEEJ LJUDOVI MOJI PA SRETAN VAM BOŽIĆ!!!!!!!!!!!! |
24.12.2005., subota
nirvana |
16.12.2005., petak
Last kiss- Pearl jam
Where, oh where, can my baby be? the lord took her away fromMe. she’s gone to heaven, so I’ve got to be good. so I can see my baby when i Leave this world. We were out on a date in my daddy’s car. we hadn’t driven very far. there in The road, straight ahead. a car was stalled, the engine was dead. I couldn’t stop, so I swerved to the right. I’ll never forget the sound that Night. the screamin tires, the bustin glass. the painful scream that I heard Last. Oh where, oh where, can my baby be? the lord took her away from me. she’s gone To heaven, so I’ve got to be good. so I can see my baby when I leave this world. When I woke up the rain was pourin down. there were people standin all around. Something warm flowing through my eyes. but somehow I found my baby that night. I lifted her head, she looked at me and said. hold me darling, just a little While. I held her close, I kissed her our last kiss. I found the love that i Knew I had missed. Well now she’s gone. even though I hold her tight. I lost my love, my life, That night. Oh where, oh where, can my baby be? the lord took her away from me. she’s gone To heaven, so I’ve got to be good. so I can see my baby when I leave this World. |
Paradise City
Take me down To the paradise city Where the grass is green And the girls are pretty Take me home I want you please take me home Just a' urchin livin' under the street I'm a hard case that's tough to beat I'm your charity case So buy me somethin' to eat I'll pay you at another time Take it to the end of the line Ragz to richez or so they say Ya gotta-keep pushin' for the fortune and fame You know it's It's all a gamble When it's just a game Ya treat it like a capital crime Everybody's doin' their time Take me down To the paradise city Where the grass is green And the girls are pretty I want you please take me home Take me down To the paradise city Where the grass is green And the girls are pretty Take me home Strapped in the chair of the city's gas chamber Why I'm here I can't quite remember The surgeon general says it's hazardous to breathe I'd have another cigarette but I can't see Tell me who you're gonna believe Take me down To the paradise city Where the grass is green And the girls are pretty I want you please take me home So far away So far away So far away So far away Captain America's been torn apart Now he's a court jester with a broken heart He said - Turn me around and take me back to the start I must be losin' my mind - "Are you blind?" I've seen it all a million times Take me down To the paradise city Where the grass is green And the girls are pretty I want you please take me home Take me down To the paradise city Where the grass is green And the girls are pretty I want you please take me home |
GUNS 'N ROSES
Kakav je to bend bio! Danas je stvarno teško uopće zamisliti ovakvu bandu frajera, luđaka, alkoholičara, rokera i ego tripera. U vrijeme plastične pop produkcije koja je za sobom povukla sve podžanrove glazbe, ovakvu opasnost i ludost poput Guns 'N Roses doista je teško uopće zamisliti.A bili su najveći. Uvjerljivo najveći bend na svijetu. I posljednji koji je imao onaj tipični prepoznatljivi gigantski vokal-gitara duo u obliku Axla i Slasha, kao što su prije njih rockom vladali Page-Plant, Tyler-Perry, Jagger-Richards, da spomenem samo neke. No, kao i kod svih veličina u bilo kojem obliku umjetnosti, i u Gunsima su ego tripovi bili toliko jaki da je bend izgorio na vrhuncu slave. Vidio je rock biznis ego manijaka, ali nije vidio sličnoga Williamu Axl Roseu. Koji nenormalan čovjek. Pogledajte ili poslušajte ga danas, i sve vam je jasno. Ovdje je 14 pjesama iz kataloga Guns 'N Roses koje su obilježile ovu skupinu, a sve redom podsjećaju nas kako je ne tako davno sve ipak bilo drugačije. Ovdje je prava rijetkost naići na singl ispod 6 minuta trajanja, a probate li danas naći na ijednoj top listi pjesmu dužu od 4 minute, pripremite se na višesatno traženje. Pop forme tada nisu bile važne, bila je važna pjesma. A Gunsi su pisali nevjerojatne pjesme. Koje su svi klinci pjevali. Neki su ih i svirali. A svi su ih slušali. Najbolje od svega je da ja uopće i nisam bio neki GNR fanatik. No slušajući ovo s vremenskim odmakom od 10 godina, postaje jasno koje blago se skriva u njihovom katalogu. I kako je malo ovakvih bendova danas. Ima li ih uopće? |
