Dosanjana
05.02.2009., četvrtak
Da, MRZIM EU (1)
|
Odlučila sam se napisati (ako Bog da) s vremenom kako budu stizale vijesti, nekoliko članaka zašto mrzim EU. Danas mi se baš ukazala idealna prilika za prvi takav blog. Baš čitam na teletekstu kako EU oštro kritizira Češku radi prijedloga kojim bi se čuvanje djece kod kuće (najvjerojatnije se misli na majke) smatralo poslom s punim radnim vremenom. EU smatra takav prijedlog ZASTARJELIM I DISKRIMINIRAJUĆIM! EU se dalje boji da bi prijedlog mogao vratiti tradicionalnu podjelu dužnosti na muške i ženske. i da bi mogao, zamislite!, PRISILITI žene da prestanu raditi zbog svoga «prirodnog» puta, tj. brige za djecu i obitelj! Ovo je MONSTRUOZNO! Ne znam od kuda prije da krenem! Valjda od činjenice da muškarci i žene nisu jednaki! NE, MUŠKARCI I ŽENE NISU JEDNAKI. I još jednom – MUŠKARCI I ŽENE NISU JEDNAKI I NIKADA NEĆE BITI JEDNAKI!!! Naše mlađe čitateljice i feministice će možda biti zgrožene ovakvim mojim stavom, ali mi zaista nismo jednaki, niti fizički niti psihički. Muškarci ne mogu raditi neke stvari koje mogu raditi žene, i žene ne mogu raditi neke stvari koje mogu muškarci. Zar se je tako teško pomiriti sa tim činjenicama??? Zar se je tako teško pomiriti s činjenicom da muškarac nikada neće zanijeti niti roditi dijete i da nikad neće moći dojiti i da 90% njih nema istu senzibilnost na djecu kao što to imaju žene. 90% njih jednostavno nije u stanju voditi brigu o kućanstvu kao što to mogu žene, jer njihovi mozgovi, kemija u njihovim mozgovima im to jednostavno ne dopušta. Oni su drugačiji, mi smo drugačije. Ja sam majka, i Bog me je blagoslovio mogućnošću da budem kod kuće i da odgajam svoje dijete (ali isto tako kako me blagoslovio time, oduzeo mi je, nažalost, mogućnost da imam još djece). Reći ću vam jednu tajnu, veliku istinu koju glavonje i prasci ne žele da znate, a ja sam to iskusila na vlastitoj koži. Ovaj zakon nije diskriminirajući iz ovog blesavog razloga koji se navodi, da bi se nekoga moglo PRISILITI ostati kod kuće odgajati djecu. Ovaj prijedlog je DISKRIMINIRAJUĆI ZA VELIKE KORPORACIJE, ZA FIRME U KOJIMA VI ŽENE RADITE, jer je ženska radna snaga JEFTINIJA, POUZDANIJA, POKORNIJA, I RADIT ĆE POSLOVE KOJE MUŠKARCI NEĆE! Iskusila sam to na vlastitoj koži i znam o čemu pričam! Moji muški kolege su bili bolje plaćeni! Radili su kraće od mene (jer sam ja morala ostajati prekovremeno, inače pedala), radila sam što god su mi rekli, mnogo puta ono što nije bilo u opisu mog radnog mjesta, zato jer mi je bio dat izbor – ili posao ili obitelj. Ja vas uvjeravam da nisam usamljeni primjer, već da 90% radnih žena svakoga dana prolazi kroz istu torturu koju sam prošla ja. Muškarci neće trpjeti sranja kao što ih mi žene trpimo. Oni imaju drugačiju kemiju, drugačiju fizionomiju, i tamo nekom šefu neće pasti na pamet da se zajebava s gromadom od dva metra i 100 kila s glupavim zahtjevima, niti će mu pasti napamet da ga dobro išlata. Prve feministice su se borile za ono što mi, današnje radne žene, NEMAMO – jednake uvjete rada, iste plaće, iste mogućnosti. Ove današnje feministice su zaboravile za što se treba boriti, one su, u većoj ili manjoj mjeri, ispostave istih onih nevidljivih sila koje su žene dovele u ovaj ropski, rastrzani položaj žene-majke-radnice-prehraniteljice-supruge i provode njihovu usranu politiku profita. Jer je žena najbolja radna snaga i korporacijama, globalizaciji, profitu će jako teško pasti odvajanje žene od njegovog zagrljaja i vraćanja žene u obiteljski i dječji zagrljaj. Žene su nekada bile potpuno pokorene svojim muževima i obiteljima. Muškarci su imali glavnu riječ u kući jer su to mogli, oni su radili i oni su zbrinjavali svoju obitelj. Danas su tu ulogu preuzele, NE ŽENE, već njihovi šefovi, firme i korporacije, tako da danas žene i djecu manipuliraju, maltretiraju, ugnjetavaju, ubijaju na poslovima neki bezlični fantomi, sotonski sinovi koji ljude drže gladnima, izazivaju ratove, ubijaju nevine, a mi, kao stoka sitnoga zuba im se pokoravamo i prihvaćamo njihovu filozofiju «demokracije» bez pogovora i dobrovoljno zatvaramo sebe u kaveze u kojima se svi RASPADAMO, RASTAČEMO. Majke odvajaju bebe od svojih prsiju da bi ih dale u neke bezlične ustanove u kojima na njih 20 dolazi jedna «teta» koja im cijeli dan može samo mijenjati pelene i hraniti. Sa 6 mjeseci mnoge bebe završavaju već u raljama «odgoja i obrazovanja», odvaja ih se od onoga što jedino znaju, majke i oca, bake i djede, i predaje ih se u veliku prostoriju gdje jedino mogu plakati cijeli dan. I tako mi PROIZVODIMO EMOCIONALNO HENDIKEPIRANU DJECU koja će sutra biti NARKOMANI, KRADLJIVCI, UBOJICE, SILOVATELJI i tko zna što sve ne. TO je posljedica odvajanja djeteta od obitelji, DUBOKE EMOCIONALNE RANE koje će tu djecu proganjati u odrasloj dobi. Oni nikada neće imati duboku povezanost sa svojim roditeljima, obiteljima, uvijek će biti SAMI, USAMLJENI, ovo društvo, sami njihovi roditelji će ih natjerati da se skrbe sami o sebi već od punoljetnosti, od 18 godina – mnogi će roditelji reći – tornjaj se, ili će sama djeca otići tko zna gdje (kako se situacija razvija, najvjerojatnije na studij negdje u EU gdje će i ostati) a njihovi će roditelji ostati sami u svojim poznim godinama, umirat će u staračkim domovima ili još gore, usamljeni u svojim praznim stanovima gdje ih neće pronaći sljedećih par mjeseci ili godina jer su im djeca tko zna gdje. Vidite, moja je nona umrla meni na rukama, ja sam ju pokušala reanimirati disanjem usta na usta i masažom srca, ali nije išlo, Bog je došao po nju, i to nije bilo tako strašno kako vi mislite. Jer je bila sa nama, i nije bila sama kada je otišla, i nona moja, volim te i jedva čekam da te vidim. Ženi je uistinu mjesto kod kuće, da se skrbi o svojoj djeci, o svome mužu, a kasnije da se skrbi za svoje roditelje i dostojanstveno ih otpravi, i da ima tu čast da i nju njena djeca otprate. I ne treba se bojati kao ćemo živjeti, kako ćemo se prehraniti. Svako radno mjesto koje žena napusti, ostat će upražnjeno i na njega će doći neki muškarac, otac, glava obitelji koji će dobiti duplo bolju plaću nego što ju sada ima, i bit će love za sve. Jer istina je ta da su mnogi muškarci frustrirani jer ne mogu prehraniti svoje obitelji, jer im mi jednostavno rušimo vrijednost njihovog rada, priznale mi to ili ne. Još jednom ponavljam – žena će raditi isti posao za manje love (znači da uporno i uporno i uporno SMANJUJE VRIJEDNOST RADA i PRODUŽUJE RADNO VRIJEME) i slušat će sve bez pogovora (znači da dozvoljava maltretiranje SVIH spolnih skupina). ŽENE SU IDEALNA RADNA SNAGA ZA MNOGE EKSPLOATACIJSKE, DISKRIMINACIJSKE, LOPOVSKE TRANSNACIONALNE, KORPORACIJSKE UDRUGE od kojih jedna od važnijih EU (za sve iluzioniste, EU je samo EKONOMSKO udruženje, ne čak ni zemalja članica, nego KORPORACIJA koje upravljaju tim zemljama članicama). |