Ovaj blog pišu 2 osobe: Damyen Le Fay i Dorron Ross(u knjizi poznata kao Žana). Ovo je nastavak Damyenove priče Vatra.




Damyen Le Fay ima svoj blog Oleander .

Damyen Le Fay



Dorron Ross(Žana)



Fabijan De Gray



Trydil De Gray



Manwathiel



Lucya(LS)



ostale likove možete naći u priči Vatra(post:crni labude bijeli, gore je link)

1. Gorući grm oleanderova cvijeta

2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta

3. Prvo ispisano slovo na cvijetu

4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta

5. Treće slovo na latici cvijeta

6. Četvrto slovo na latici cvijeta

7. Peto slovo na latici cvijeta

8. Šesto slovo na latici cvijeta

Vatra(Damyen)

1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli

Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta


Osobno

1. Pauza

Gabrijel

1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi


The story of Nathaniel

1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj


Zaboravljena sjećanja

1. Ch1
2. Ch2
3. Ch3


Kratke pričice

1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.

ponedjeljak, 19.03.2012.

Još jedan dan na dvoru. Još jedno jutro provedeno u uređivanju svoje pojave krpama u kojima ne mogu hodati, ogrlicama koje me kao željezni lanci opterećuju i frizurama zbog kojih moram paziti kako se krećem kao da hodam po jajima jer ako se išta usudi pomaknuti s namijenjenog mjesta cijela vojska skoči na mene da to popravi. Ne mogu se oduprijeti misli da bi se puno postiglo na ovom svijetu kad bi se ta razina nadobudnosti usmjerila na nešto pametnije od moje kose, ali neću se sad prepirati s njima. Ipak, to im je vrlo dobra zanimacija u ovo tužno, ratno doba. Neki su odabrani da budu heroji, a za sve ostale tu je zaborav koji ima prilično dobar efekt u riješavanju briga koje nas more.
«Izgledate zabrinuto, kraljice.», progovori Fabi lagano se primaknuvši tako da mogah vidjeti njegovo zabrinuto lišce u ogledalu.
«Mah...samo mi je dosta svega.»
Vidjevši da je pomalo zbunjen odgovorom blago sam se nakašljala kao da se spremam za neki pothvat i zatim sam skočila sa stolice.
«Nadala sam se da bi bar za danas mogli pobjeći od ove usrane parade i raditi nešto korisno.» Odmjerila sam njegov začuđeni pogled pokušavši ispitati teren na kojem stojim. Njegov manjak reakcije mi je dao zeleno svjetlo da nastavim sa svojim...pa...zahtjevima.
«Hoćeš li mi molim te pomoći s ovim...», rekoh dok se počeh nekako nespretno izvlačiti iz haljine.
«Čekajte, moram ju otkopčati.»
«Daa,dobro...evo», okrenuh se.
«Ma nemojte se toliko meškoljiti. Potrgat ćete ju...»
«Zaista, Fabi, kako ti se pobogu da govoriti mi Vi cijelo vrijeme. Znam da je tu stvar poštovanja bitna, ali molim te prestani.»
Uspila sam se svuči i u tren oka sam već kopala po ormaru tražeći nešto prikladnije za moje planove.
«Moglo bi biti opasno ako vas počnem zvati samo Dorron. To nije tako jednostavno i stvarno misl...»
«Oh, daj ne budi papak. Šta fali mojem imenu? Ne sviđa ti se možda?»
«Znate da to nije istina, samo...»Već je bio toliko zbunjen i pognut da je izgledao kao visibaba.
«Molim te...Hajde onda, hoće li ti biti lakše ako ti kažem da me zoveš imenom po kraljičinoj naredbi?»
«Neće.»
«Jako ću se uvrijediti ako me ne poslušaš.» Već sam obukla nekakve uske hlače, jedine koje sam našla, i počeh navlačiti čizme. Morala sam pritom sjesti na krevet pa sam, tako navlačeči to sve na sebe, vjerojatno izgledala kao mali, nespretni majmunčić, a on se nervozno vrzmao oko mene ne shvaćajući što ja to pobogu izvodim.
«Ja sam mislila da ćemo moći biti prijatelji pa bi me mogao zvati imenom...ali ako to ne želiš...ako to ne želiš onda mi reci jasno. Ne trpim ulizivanje!»
Tako te želim...volim te...ali...ubit će me kad se vrati. Bojim se...
«Ja sam zadužen za vašu sigurnost. Kralj me osobno zadužio za to. Ljutio bi se kad vas ne bi poštovao kako mi je naređeno.», progovorio je polagano, zapličući se u riječi koje su teško prelazile preko jezika.
«Fabi...», rekoh primivši ga za ruku.
«Zaista mi je lijepo s tobom i bio si dobar suputnik do sad, ali ne vidim razlog zašto mi ne bi bio prijatelj sad, kao i poslije. Ja znam da neće imati ništa protiv toga da su dvije osobe koje voli prijatelji.» Na te riječi se malo stresao, ali mu je pogled, sada malo vodenast, bio fiksiran na meni.
«U redu...Dorron. Sad smo prijatelji.», rekao je napokon zvučeći kao da se predaje. Napokon! Zagrlila sam ga kratko, ali snažno samo da mi se nasmije. Bar jednom.
Bila sam vrlo zadovoljna svojim uspjehom i to mi je dalo dodatne snage i inspiracije za pothvate koji su tek slijedili.
«Dao bih sve da znam što ti se sad mota po glavi kad si se sredila ovako ljupko kao da si Indiana Jones.», rekao je onako sarkastično dok me zavrtio kao da me želi bolje pogledati sa svake strane.
«Pa ne mogu ići u rat obučena kao pepeljuga, zar ne?»
Osmijeh mu se skinuo s lica dok me je gledao u nevjerici, pomalo ljut.
«Joj, ne brini...nisam baš tako mislila...», ispravih se brzo.
«Hajde razvedri to svoje lijepo lice pa idemo van. I morat ćeš paziti da me ona moja dvorjanka ne vidi jer će poluditi, već znam.»
«Haha naravno.»
Primio me za ruku i poveo nekim tajnim putevima i odjednom smo se šuljali kao oni čudni James Bond-pingvini iz Madagaskara. To je bio prvi put da sam se čak i zabavljala. Nitko nas nije opazio dok smo izašli iz nekog sporednog prolazića tako da smo se sad mogli sigurno uputiti u šumu. Počela sam trčati i odjednom sam se natjecala s vjetrom u tome tko će biti brži. Osjećaj je bio savršen i nitko mi ga nije mogao uzeti. Napokon, došli smo do jedne livade, uvučene između drveća. Bila je savršena! Pokupila sam jedan deblji štap s poda i uperila ga prema njemu.
«A sad, moj prijatelju, vrijeme je za dvoboj.» Nisam ni shvatila, dok to ne izgovorih, koliko me to podsjeća na Yu-gi-oh pa sam se odvalila smijati skupa s njim.
«Dakle, draga, vidim da želiš upiti mudrost velikog majstora Fabija, zar ne?», rekao je onako izgledajući vrlo napuhnuto isto kao i polaskano.
«Upravo tako! Ne želim, zaista, cijeli život biti beskorisna i bespomoćna. Ovo kraljevstvo treba osobu koja ga može braniti bila ona u ratu ili na dvoru.», govorila sam odlučno.
«Slažem se. Trebaš se znati braniti sama bez obzira na to što sam ja sad tu. Neću biti uvijek...»
Protresla sam malo glavu praveći se da ovo zadnje nisam čula i nasmiješila se što sam više mogla čekajući da prva lekcija počne.
..