Dorothy iz Kansasa

Počelo je moje putovanje u pravcu istoka. Jučer ujutro sam hrabro s moja 3 kofera i torbom za laptop krenula u pravu Long Beach airporta. Naša draga Claudia me je odvela tamo ujutro oko 6:00. Naravno kako je ona malo nespretna s vožnjom nisam ju htjela mučiti da ide sa mnom negu sam joj rekla da me samo iskrca. Za kolica kojima bi vozila stvari trebala sam imati kovanicu od 25 centi koju pretpostavljate nisam imala kod sebe:-)

Odmah mi je neki simpatični gospodin prišao i pomogao mi uvući moje kofere do check-in-a... Tamo je slijedilo pravo vaganje, dozvoljeno je bilo svaki kofer po 50 lbs. Prvi kofer 54 lbs, pita mene barba u US Airwaysu je li drugi bolji, ja kažem da se njega još više bojim (drugi je toliko velik da cijela mogu ući u njega). Na moje iznenađenje barba je rekao kako drugi kofer ima samo 52 lbs. I počeo je on svoju priču od nadoplati za overweight od $50. Rekla sam mu da mi to ne spominje, kako se nakon 6 mjeseci selim kući. I barba je bio ljubazan, poslušao me je i nije mi naplatio $50 za 3 prekomjerna kg. Trebam li napomenuti kako sam carry-on pretrpala i torbu za laptop. Srećom to ne važu pa sam sretno prošla...

U avionu je opet bilo veselo, naime kako smo imali premali avion, nismo mogli carry - on staviti u avion nego su nam ih označili nekim žutim trakama i opet ukrcali u avion:-((( To još nikad nisam vidjela. Svakako bolje i to nego preuzetri rizik na sebe da sam nekog ubila svojim carry on koferom.

U Phoenixu sam imala kratki transver i bila je frka hoću li stići, kad sam probala potrčati preko pomičnih stepenica naišla sam na ozbiljan problem. Ovdje je običaj, pogotovo u NY i Washingtonu da se desnom stranom stoji, a lijevom hodaju oni koji se žure. Ja sam naišla na ženu koja je bila toliko debela da naprosto nije mogla stati sa strane, bila je toliko debela da nisam mogla proći mimo nje. Rekorderka do sada, sačekala sam kraj trake pa ju obišla:-)))

Kolegica iz BIH me je sačekala na Ronald Reagan Wasington Airportu i nas dvije smo hrabro krenule dalje s mojim koferima. To je bilo prestrašno. Jedva smo stigle do kuće. Sretna sam što ih više neću morati puno nositi jer je to prestrašno...

Odmah po dolasku krenule smo na ručak i u šetnju u obližnji Georgetown, krasno mjesto za šetnju, puno trgovina na M st, a restorana i kafića na Wisconsin Ave. Više nego dobro mijesot za šetnju i izlaske.

Jutros sam se prvo zaputila u lokalni Starbucks u Rosselyn-u pa s drugom kolegicom iz BIH u obliazak dalje. Obišle smo Lincoln Memorial, Washington Monument, White House... Bile smo i na George Washington University-u, muzejima...WDC
Svakako presadržajan dan, kiša je prijetila cijeli dan, ali smo imale sreće dok smo došle kući i nismo pokisle.

Ujutro je plan ići u Pentagon City - shopping zona i u Alexandriu.

I najvažnije, danas sam u muzeju našla crvene cipelice, Dorothy je pronašla svoje crvene cipelice... I kako Totto kaže: Dorothy, zaboravi čarobnjaka, uzmi svoje cipele i nađi sama put kući:-)))

Polako, ali sigurno bliži se taj dan, još nekih 8 dana i kući sam:-)

Evo malo slika o današnjem obilasku WDC.

WDC