Dorothy iz Kansasa

Krenimo redom, do kraja programa moram napraviti prezentaciju Hrvatske i ovdje na CSULB. Sve se to, kako je ovdje obično planira i organizira danima. Ja sam vec prije skoro mjesec dana poslala lijepu sliku Rive i Dubrovnika, trebalo je poslati jednu sliku svoje zemlje. I dođe nama neki dan letak, poziv za prezentaciju. Ja pogledam sliku, a na njoj nešto što sliči na jezerce...

Totalno sam se šokirala, pored naše lijepe zemlje oni su uspjeli naći nešto za što bi ja, ukoliko bi me netko pitao rekla da nisam to nikad vidjela. BTW našli su je na stranici češkog blogera...


Slika Hrvatske

Strašno, stvarno su mi digli živce. Iako je ovo idealna zemlja za istrenirati strpljenje, svi tako strpljivo sve čekaju, tako sam se i ja sad iskulirala i sve to strpljivo riješim. Jučer sam se očitovala kako sam tužna, jer ovdje samo prenemaganje proizvodi rezultate. Naravno na to sam dobila krasni odgovor kako ce u dvorani gdje ćemo prezentirati staviti slike koje sam ja poslala. Svakako jutros kad sam ja došla tamo koordinatorica se trudila i naokon što sam čekala (upornost se isto isplati, tamo sve riješim kad dođem i sjedim dok to netko ne napravi) nekih sat vremena dobila sam sliku Dubrovnika na letku, ali neće biti toliko široko distribuirana kao prva jer je ona to naravno već odaslala... Spasila sam svakako barem dio. Jedan od razloga koji mi je navela čemu ta nedefinirana slika je i taj što je moja Tubbie poslala sliku planine pa su oni to usklađivali po ''bojama'', za ne povjerovati. A i Tubbie nije poslala grad pa je ona i moj makla. Toliko o njihovom urođenom poremećaju 'staviti sve u simetriju' poput onih nesretnih stabala. Objasnila sam joj kako je grad koji sam poslala jedan od TOP 10 destinacija za novogodišnju proslavu već godinama širom svijeta i kako se ljepote naše zemlje, građevine koje imamo i njihova kuturna vrijednost ne mogu zamijeniti jezercem ili šta ono već je...


Nakon toga sam išla kod mentorice kako bi mi ova pomogla oko famoznog TAX FORM 1040NE-EZ koji moram ispuniti za 2008.... Svakako tamo sam čekala prvo sat ipo kako bi ona riješila konzultacije za 4 studenta, svaki je bio unutra pola sata. Drži ih duže nego prof. BXXXX, i jednako pedantno... Onda smo 20 minuta pokušali uključiti moj neprilagošeni USB, naravno kako sam sama na kraju riješila transfer... Onda smo još sat to studirali i ja sam onda na kraju odustala od pomoći jer izgubiti 3 sata za nešto, a ne znati više nego prije toga je za mene apsolutno neprihvatljivo... Sad me čeka sjesti za kompjuter, uzeti 24 stranice instrukcija kako bi popunila 2 stranice prijave.

Mozda dobijem povrata $20, ma da je to barem za torbicu ili cipele, ali ovako stvarno nemam komentar...

I onda se ne čudim kolegi WHATEVER-u koji smišlja domoljubni projekt: posjetite Ameriku da bi zavoljeli Hrvatsku :)

Eto toliko od mene za sad, zadnjih dana nije bilo baš događanja, ali sad kreće tura putovanja po Americi pa niti ne sumnjam kako će biti zabavno.


Blondy