nedjelja, 16.03.2014.
Avanturistička moto nedjelja
Još jedan sunčani dan u nizu na najdražem poluotoku Istra.
Plan: iskoristi dan - idemo na izlet
Destinacija: istočna obala gore navedenog poluotoka
Prijevozno sredstvo: motor
i krećemo.
Sarkastično kažem, nije mi lako u životu. Kojih 18°, kasno prijepodne, sunce sija, takav dan može jedino biti rezerviran za nazoviizlet kojim otvaramo još jednu sezonu adrenalinskih vožnji u nizu. Tako da dvije kacige kreću u pohod po cestama istočne obale Istre (inače to je top destinacija svih motorista ovog područja).
Krećemo iz Vodnjana (da, pretpostavljam da niste čuli za gradić, ako vam što znači - poznat je po maslinovom ulju - ipak je ovo gastro blog). Uglavnom, put sjeveroistoka prema Marčani, na raskrižju lijevo prema Glavanima i Manjadvorcima, do Barbana, preko Raše i Labina koji su poznati kao rudarski gradići, sve do prve stanice, vidikovca na Plominu. S plominskog vidikovca se pruža pogled na cijeli Kvarner, otoke Krk i Cres = stani, gledaj i divi se. Nakon nekoliko uzdaha koje iz vas htjeli ili ne izvuče taj pogled nastavljamo prema Opatiji po poznatoj "Plominki". Ta cesta, koju poznaju svi ljubitelji motora Istre, a i šire, uz pogled na Kvarner pruža i strmoglave zavoje koji ako se mene pita tjeraju strah u kosti (o tome da se brzina vožnje povećava, neću).
Kako prolazimo kroz Brseč, Mošćeničku dragu vožnja postaje normalnija - ili kako bi moj osobni vozač rekao - prestaje biti užitak. Prolazimo gradiće Medveju, Ičiće, Lovran i Iku, te se spuštamo u Opatiju. Vrijeme je za kavu!
Nakon šetnje kojom smo povratili osjećaj za ravnotežu, sjedamo u kafić Vongola (ujedino je i restoran, ali ima odličan pogled). Kafić je smješten na kupalištu Slatina i recimo, okrenut je suncu. Veliki macchiato i obična kava nas vraćaju u život.. Kava je hrvatima bitna koliko i voda ako se mene pita. Ne znam objasnit što je toliko magično u tim zrncima, ali svejedno da li je to turska kava, Lavazza u kafićima ili nešto treće - kava je dio naših života i bez nje ne funkcioniramo. Nakon kraće šetnje vraćamo se prema Lovranu.
Kako smo dan odlučili iskoristiti maksimalno, "nemamo vremena" za restorane."Buddy's" - omiljeni fast food na tom području (gastro ne označuje samo hranu iz restorana - ovo je život) nam je destinacija za ručak. Iako nije na posebno vidljivom mjestu, u centru je i na odličnom je glasu. Nakon što smo "bacili oko" na meni, moj vozač se odlučio za već isprobanu kombinaciju cheeseburgera, dok sam se ja odlučila za pileći cheeseburger. Uz umake i priloge koji su besplatni, uzeli smo i mineralnu vodu, te sjeli za jedan od nekoliko visokih stolova koji su smješteni na terasi fast fooda. Moram priznati kako smo u rekordnom vremenu dobili narudžbu. Veseli konobar nam je donio hranu, kada ono - na prvi pogled WOW! Ogromne porcije koje bi najele apsolutno svakoga. Za moj je želudac pileći cheesburger stvarno bio prevelik zalogaj (s time da od priloga nisam uzimala ništa osim tabasca), dok je moj vozač već nekoliko puta napao istu porciju, pa je "znao što ga čeka" i u nekoliko minuta slistio svoj ručak sa svim prilozima (bilo je tu i zelene salate, i krastavaca i majoneze i ajvara - nije se štedio).
Siti krećemo dalje. Jurimo prema vidikovcu Plomin. Nakon dvadesetak minuta stižemo i sjedamo na sunčanu terasu sa ostalim vlasnicima tih ljubimaca na dva kotača. Nije tajna da na oko tih 250 metara nadmorske visine možete pojesti odličan kolač. Tako da uz popodnevnu kavu i čašu vode, naručujemo tiramisu i krempitu kako bi zasladili svoje poslijepodne. Dok čekamo konobara, slušamo ostale vozače i viceve koje prepričavaju sa samo njima specifičnim žarom. Napokon stiže konobar. Moja krempita je bila reprezentativna, nakon desetak zalogaja nisam više mogla disati! Čak je i moj vozač "zakazao" s desertom. Porcija je bila prevelika čak i za njega. Izgubili smo još nekih 15-ak minuta u dobrom razgovoru i dogovoru za nastavak izleta.
U naš plan dana ubacili smo Nezakcij (najstariji gradić u Istri, a nalazi se između Muntića i Valture). Nakon 45 minuta vožnje stigli smo na zacrtanu destinaciju. Iako su od tog drevnog gradića ostale samo ruševine, okružuje ga prekrasna priroda. Izgubili smo se na nekih pola sata i uz razgovor ubrali pokoju šparugu (treba nešto i večerati).
Dan smo odlučili privesti kraju na jednoj od 36 tvrđava koje okružuju Pulu - odabrali smo onu u Štinjanu. Pogled sa predivne tvrđave nam je malo uskratila magla koja je uzela djelić predivne panorame, pa se vidljivost svela na desetak kilometara zračne linije. Uz miris borove šume i "proljeća", te tu i tamo ponekog usputnog posjetitelja, berača šparuga ili nestašnih tInejđera uživali smo u zalasku sunca.
Nedjelju smo priveli kraju s omletom od nabranih šparoga u koji smo ubacili i malo domaće slanine.
Za više informacija o ponudi posjećenih kafića i samog fast fooda skliknite na:
Vidikovac Plomin
fast food Buddy's
restoran/ kafić Vongola
=
Berečić, Doris