dark and lost

petak, 13.07.2007.

SREĆA JE MOJA MASKA

Sreća je moja maska..koju nosim kroz život da bi preživjela..Suze koje tako vješto krijem su moje pravo lice...Sretnija lica stalno odmiču..sve više i dalje od Mene...I moj daleki imaginarni svijet postao je tako stvaran...Bolan...

Ja trebam nekoga da me zagrli...tko će pričati sa mnom..ti dugi razgovori koje sam oduvijek obožavala..tko će isušiti moje suze i boli...u mom savršenom svijetu koji ne postoji..još uvijek tražim svog anđela crnih krila...Hoću li ja ikada biti sretna...?...S tim anđelom...

| kOmEnTs. (3) | pRiNt. | * |

utorak, 10.07.2007.

SAVRŠENSTVO

što je savršenstvo? postoji li uopće?

Zašto savršeno mora značiti bez greške?

Mogu li greške biti savršene?
Možemo li mi, sa svim tim nedostacima biti savršeni?

Nije li život sam po sebi savršen, bez obzira što je prepun boli, patnje, Tuge i sličnih neugodnih osječaja? jesu li to greške života?
Da nema grešaka, bismo li mi znali što je savršeno?

Tko određuje što je savršeno a što nije? Zašto tebi nije savršeno sve što je savršeno meni?

Da je svijet savršen (što god to značilo) nebi li se opet pojavile neke nesavršenosti kao što su dosada?
Sreća je savršena. Znači li to, ako su svi sretni, da je i svijet savršen? Može li svijet biti savršen?
Mogu li svi biti sretni odjednom? Što ako nečija sreća unesrećuje drugoga?
Kako u tom savršenom, sretnom svijetu bez problema može biti sretan čovjek kojega usrećuje pomaganje drugima? Kome će on pomoći?
Kako znaš da je svijet savršen? Što ako ti vidiš/osječaš to savršenstvo a ja ne?

Zašto nitko ne cijeni patnju, bol i tugu? Zar mislite da bi sreća bila toliko cijenjena da ne postoje ti neugodni osjećaji?

Nije li savršenstvo prekomplicirano da bi bilo u potpunosti moguće?

| kOmEnTs. (1) | pRiNt. | * |

ponedjeljak, 09.07.2007.

Postoje trenuci kada jednostavno cijeli svijet nađe svoj smisao u skladu. Kada u sebi, duboko, podno svih razina, vanjskih ljusaka, osjetiš mir- spokoj postojanja.
sjediš i smiješ se.
Ponekad dođe dan koji je savršen. Mjesto gdje je svaka sitnica posebna, svaka ljutnja dražesna, tako nebitna.
Tren koji živiš, upravo ovaj. I nema života do ovoga, ništa, baš ništa ne bi mijenjala jer pod ovim nebom, ovog trena, živiš sretna i bezbrižna.
I nije bitno što nosi sutra, ni kakva su ti sjećanja jer sad, osjećaš više, osjećaš van osjetila. kao da znaš da ovo tvoj je dan, tvoj dvorac, ti si kraljica, sve ostalo smrznute su misli, figure nemara.
Ponekad dođe i taj dan. dan osmjeha.
Podno ovog neba, sunčanog il punog oblaka.
Dan koji samo je tvoj, ko da sama si ga stvorila- na pepelu prošlih nekih tužnih razmišljanja.
Tvoj dan, tren, minuta il godina...
Uvijek dođe...
Kad- tad...
To je sudbina.
Možda od mojih želja opasanih zidovima istine...
Možda predodžba neke druge

| kOmEnTs. (1) | pRiNt. | * |

petak, 06.07.2007.

Vječno sjedenje kraj prozora.... tako realna metafora života....
Cijeli svijet iza stakla..sve van granica. Ti sjediš i čekaš svoje vrijeme.
Kiša lupa o okvire, tebe ne dodiruje.... drugi tren vjetar, ali ne osjetiš nejgove dahove.
Sunce.. mlako sunce.... sija na mahove... sve tebi tako blizu, opet, događa se drugome....

Stotinu puta pitaš gdje si pogriješila.. prevrćeš mišljenje nakon svakog novog sjećanja.... sama sebe bodriš dok stojiš u dilemama, makar noge su ti mokre, od suza koje su pod nogama....
Sve iznova... kao da kidaš garancije za sreću, ruke su pune papirića...
Ne možeš protiv nade, ona uvijek, baš uvijek, rađa se iznova. Kao feniks. Iz ničega.
Ti samo sjediš, iza zamagljenog prozora. Rukavom brišeš sjene, ne ide, jer samo sjena još je ostala. Trudiš se vidjet dalje, van svojih granica, ali imaš to što imaš-prazninu u rukama.

I ponovno se stoput pitaš gdje si pogriješila... i iznova opet misliš da nešto si propustila. Neki presudan tren, ključan dvjema dušama, nešto jako bitno.... misliš.... nisi shvatila...
Rukom brišeš prozor svoga stajališta. On iznova se magli. Daje otisak dahova. Sjećaš se svega što si izgovorila, mada nisi sigurna, je li to stvarno ili samo u snovima...
Iznova se mučiš. Iznova samu sebe bacaš sa zgrade, s nekog trošnog prozora. Iznova zamišljaš kakav je osjećaj nestati, izgubit sva osjetila.... već tren kasnije življa si no ikada, sama sebi priznaješ, nikad nešto jače nisi osjećala....

I plačeš, plačeš i plačeš ko nikada... i tvoje lice se deformira od strahova.... kako još jedan dan biti bez njega, kako još jedan sat s licem punim osmjeha?
Sjediš iza prozora... gutaš prašinu sa usana. Znaš da već dugo njima nisi ništa govorila...

Sve što imaš u sebi, tu si i sakrila.... preko same sebe prešla.... tijelo stisnula...
I sama sebe. I cijeli svijet... i prošlost ... i budućnost... tako nevino zamrzila......

| kOmEnTs. (5) | pRiNt. | * |

ponedjeljak, 02.07.2007.

Ljubav

Ljubav je najljepši osjećaj na ovom svijetu! Ljubav može biti lijepa poput raja, ali može i boljeti poput pakla! Lako se zaljubiti, al je li to stvarno ljubav? Ljubav traži žrtvovanje i ona osoba koje se ne usuđuje žrtvovati za ljubav, zapravo se nema pravo zaljubiti! Voljeti nekoga jest poštovati i brinuti se bez obzira na prepreke ili ograničenja. Što više volite , ta ljubav će vam više biti uzvraćena. Ljubav je strpljiva , nije ljubomorna ili pak arogantna, ohola... Ljubav se treba poštovati jer ljubav je kao jedna rijeka koja nikad ne može presušiti! Ako je to stvarna ljubav , ona nikad ne prestaje, nikad ne može nestati... Ljubav ne može imati zrno zla, ne može biti okrutna, ona je jedina iskrena... bez predrasuda, čista, lijepa....
Uvijek štiti, uvijek vjeruje, uvijek se nada ... nikad ne umire... Ljubav nikada ne smijemo očekivati... ljubav je davanje... a što je to što trebamo davati...? - to je sve....

O ljubavi se mogu knjige pisati , al istina je , po meni , i najbolja definicija : ˝Prava ljubav je poput nevidljivog duha , svatko o njoj govori , al malo tko ju je vidio ... i ona je jednostavno sve ..(jer ljubav je nešto što ne možemo vidjeti, okusiti, čuti ili mirisati).To je najiskreniji i najljepši osjećaj i srca koji ga osjete ...

| kOmEnTs. (0) | pRiNt. | * |

nedjelja, 01.07.2007.

Još jedan tekst

Bojim se, jer svim srcem volim te,jer duša ne može bez tebe a srce samo zebe.
Bojim se, što duša boluje, što srce samo je a tebe briga je što bojim se,jer ti si pored nje i jako voliš ju, sretan si bez mene.
Bojim se, jer ti si pored nje a ja i dalje bolujem i ne mogu bez tebe...

...Srce mi ludo lupa kad se sjetim tvog pogleda, pogleda sa plavim i najljepšim očima.
Dok te gledam sve više te želim, a dok te sanjam želim da si tu.
U mnogim drugim snovima, kao što je ovaj san ja mislim samo o tebi,
o mom najljepšem zemaljskom anđelu...

... VOLJELA BIH DA SI SUZA U MOM OKU,TAD NIKAD NE BIH PLAKALA SAMO DA TE NE IZGUBIM...

... Oprosti jer nisam znala da cvijet raste da bi venuo
da covjek zivi da bi ceznuo, da je zivot gomila pepela i ljubav postoji da bi boljela...