Pssst
Pahuljice prvog snijega
Sumrak.Vani ciča zima štipa za obraze, ja prolazim tiho niz malu ulicu moga sela.Osjetim tu hladnocu kao da me gospodja zima zagrlila svojim velikim hladnim rukama i ne pusta me na miru.Cujem razne zvukove, zvukove smijeha ,,veselja ,pjesme ,,plesa...cujem hihot poput onog nevinog djeceg hihota koji prostoriju ispunjava vedrinom i toplinom.Osvrcem se oko sebe ali ne, ne vidim nikoga ...okrecem se i nastavljam dalje..polako spusta se noc ...mjesec izlazi iz svoga skrovista i obasjava mi pute.. i tako mirnu i spokojnu noc moga sela presijecaju opet oni zvuci djeceg hihota ,plesa,melodija ...osvrcem se ali opet ne vidim ... polako priblizavam se svojoj kuci ... hladni povjetarac miluje mi promrzle obraze i nos koji se zajapurio poput jabuka u proljece...odjednom naglo osjetim nesto, nesto kako mi pada po licu ,osjetim sitne komadice kristala koje su poceli padati sve gušće i gušće i opet cujem zvuk, zvuk pjesme koji je bivao sve glasniji i glasniji.Osjecala sam sam nekakav žamor na mome tijelu žamor koji me tjera da zaplesem ..i onda shvatih...malene vesele raspjevane pahuljice pozivale su me na slavlje ...na njihov iscekivani dolazak ...na nasu planetu ... to to su bile pahuljice prvog snijega ... koje su slavile ponovni dolazak na nas veliki dom.. da da pahuljice prvog snijega.
08.12.2010. u 05:25 | 0 Komentara | Print | # | ^