promatram, razmišljam
22.07.2013., ponedjeljak
Skrivena bol
|
Netko sa svojim bolom ide Ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I ne da mu prijeći u suze i riječi. Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne U jednu crtu na kraju usne. Zadršće, zadršće u njoj kadikad, Ali u riječi se ne javi nikad. Duša ga u se povuče i smjesti Na svoje dno: ko more kamen U njega bačen. More ga prima Dnom, da ga nikad ne izbaci plima. Dobriša Cesarić "Duša ga u se povuče i smjesti Na svoje dno: ko more kamen U njega bačen." |
