promatram, razmišljam
17.09.2009., četvrtak
O daljini i ovome ovdje
|
Daljina ima lijepo lice, da čovjek poludi, toliko lijepo, a ovo ovdje nema ništa, ono samo postoji srijedom je daljina s moje lijeve strane, subotom s desne srijedom izgleda sretno poput djevojke koja je trenutak prije kupila cipele, ili se vratila od frizera, Bože moj, kako bih htio doći do njenog središta, poznajem sva lica, imena, prizore, kuće, ulice, gradove, čitavu povijest lijeve strane prostora, lijeve strane daljine, ali koliko god zakoračim prema njoj, ona se za toliko odmakne prema sebi subotom je daljina srijeda u zrcalu, ipak, lice djevojke kao da je malo umorno, melankolično, kosa joj je neuredna, ponekad se skriva iza dima cigarete, jedino madež na njezinu desnom obrazu poziva na radost: ja sam ta točka koju crtaš, kojoj ideš, kojoj ne dolaziš, ne budali, ostani gdje jesi, možda si upravo ti točka koju crtam, kojoj idem, kojoj ću doći u ostale dane daljinu ne uspijevam prilagoditi svome položaju pojavljuje se urotnički, iznenada, zavrti me lijevo-desno, ispred-iza, gore-dolje, unutra-vani, bez i sa, kroz i između, zbog i unatoč tako da je ne mogu vidjeti, doći do daha, stati na svoju stranu i to je uglavnom sve što vam u ovom trenutku o daljini i ovome ovdje mogu kazati, i o sebi, uostalom Krešimir Bagić ... i to je uglavnom sve što vam u ovom trenutku o daljini i ovome ovdje mogu kazati, i o sebi, uostalom ... |
05.09.2009., subota
Noć tajanstva
|
Ja ćutim da sam nečim taknut. Ko dahom. Ali ne znam čime. Da l' za mnom, draga, pružaš ruke, Ili si rekla moje ime? U meni sada sve je tiho. Ja čekam znak tvoj da se javi. Ja čekam budno, čekam žudno; Ja bdim u jednoj višoj javi. Marina, to je noć tajanstva; Čeznuća putuju po tmini, I ovaj osmjeh na mom licu Primit ćeš negdje u daljini. Dobriša Cesarić ... I ovaj osmjeh na mom licu Primit ćeš negdje u daljini. ... |
