promatram, razmišljam
03.07.2009., petak
Ovdje sam, s "ove" strane rijeke ...
|
Lijep je pogled na Brač i Šoltu ali dva mjeseca, dosadi. Dragi blogo prijatelji od srca vam zahvaljujem na molitvama, mislima, željama ... Reći ću vam ... kad se čovjek razboli od bolesti koja sama po sebi "dođe, teško je. Još je teže kad se razboli zbog nečije, blago rečeno ne pažnje ... Dobila sam dvije doze krvi i umjesto da me transfuzija ojača, mene je "dovela do "ruba" ... Cijeli mjesec nisam se pokrenula, nisam jela, nisam skoro ništa vidjela, bila sam "gotov" slučaj. "Bolest" koja se desi jednoj osobi na više od pola milijuna ljudi ... Mjesec ipo dana bila sam po tri sata priključena na dva aparata. Sada želim vjerovati da ću biti dobro, da sam dobro "ražentana". Vama još jednom zahvaljujem i polako, s radošću, sve ću posjetiti Vratimo se poeziji, pravoj "jubavi" koja ostaje, traje vječno. Još jednom, naravno, s razlogom ovdje ... Zapis na pragu Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao. Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao. Moj pravi život, ja sam samo disao. Jer ja živim i kad pjesma umre. Ja živim i kad patnja mine. Ima u meni nemira dragog, a ima i moje širine. Ja puštam i drugog da govori za me. A i sam govorim druge same. Ja ne marim čovjek biti ako sam umio ljude bogovski reći. O, ja. Ja sam od sebe i manji i veći. O, ja. Moj drugi i moj treći. Ja ne sanjam o sreći. No ne sumnjam o sreći. Gle ovog dvojstva i trojstva moga: ima u meni tmine, no ima u meni i vedrine, i moja divna sloga. Augustin Ujević "Ja ne sanjam o sreći. No ne sumnjam o sreći. Gle ovog dvojstva i trojstva moga: ima u meni tmine, no ima u meni i vedrine, i moja divna sloga." |
