promatram, razmišljam
30.03.2009., ponedjeljak
Dan dobrih želja ...
|
Još davnog, DALEKOG 18. prosinca 2008. godine drada Dordora današnji dan mi je NAMJENILA kao Dan dobrih želja. Pošto uvijek, baš uvijek svuda kasnim, tako i sa OVIM danom ... Prenosim nekoliko rečenica, Njenih misli o nastanku ove igre, skraćena verzija. ... Bilo je to jednog dana, kad sam bila malo potištena i trebalo mi je društvo mojih virtualnih prijatelja, a nisam znala kako bih otvorila novi post i potakla vas da mi se javljate ... Mnogi su mi se tada javili na moju veliku radost i uljepšali mi nekoliko idućih dana ... Među onima koji su mi se javljali bilo je zaista puno onih kojima se ta ideja dopala, pa smo se dogovorili da od tog dana svaki ponedjeljak bude „Dan dobrih želja“ za sve one koji se požele s nama igrati – skupljati dobre vibracije koje se odašilju u dobroj namjeri i u ljubavi svih nas zajedno. – bilo bi je šteta prekinuti, jer nas je sve ugodno zabavila, a ponedjeljci su ionako neki sivi dani kad se mnogi ne mogu dosjetiti neke teme za novi post, a ovako bez po muke imaju lijepu mogućnost virtualno se družiti sa svima nama. ... Eto dragi blogo prijatelji, nadam se kako mi ne zamjerate što kasnim ... Zahvaljujem dragoj Dordori što me podsjetila na Dan dobrih želja. |
11.03.2009., srijeda
Budi moja noć
|
Dođi, koja si moja u moju noć. Stvori, koja si moja moju noć. Utišaj ovu tišinu. Umiri ovaj mir. Utopi ovu smrt. Proširi ovu sobu. Razori ovaj zid. Podigno ovo nebo. Pomiri ove sjene. Pokosi ovu kišu. Uglazbi ove suze. Rascvjetaj ove ruke. Sazidaj ove riječi. Izliječi ove oči. I postani moja noć. Budi moja noć. Josip Pupačić Oplakivati samoga sebe znači gubiti dragocjeno vrijeme. Walt Disney |
