četvrtak, 25.01.2007.
ISPOVJEST NEPOZNATOG SPISATELJA LJENČINE IMUĆNOG
Danas sam začudo, valjda u duhu novogodišnjih odluka odlučio nešto napisati.
I evo baš kad sam došao do meni tako kobne odluke, uzeo sam laptop i mislio krenuti sa pokazivanjem sebe, na ekranu, pa na papiru, pa u srcima, da...
Ali laptop je slomljen. Ne njega nije povrijedila nikakva nesretna ljubav slomivši mu srce, nego ga je moja sadašnja bivša djevojka tokom razuzdane svađe snagom tisuću napaljenih ženki vodenkonja istrgla iz ruku i strgala ga kao igračku.
Eh, da, što htjedoh reći. Pošto je laptop slomljen trebalo je naći neko uporište koje bi držalo njegov slomljeni ekran i kako bi ga uopće mogao koristiti. Pa prvo što mi se našlo pod rukom bila je čarobna staklena kugla umanjenog izdanja 1:3 ili sl. zelene boje sa malenim mjehurićima 
kroz koju kada gledate vidite ... zeleno i mjehuriće. A što ste vi mislili? Da postoji u njemu neki mali svemir i da je Zemlja jedna od mjehurića i da ste vi negdje duboko unutra? E previše filmova djeco, previše mašte vi odrasli.
No, da. Stavio ja kuglu. A kugla unatoč svojoj pozamašnoj težini od oko 756 g ( procjenjeno golim okom -1.5 dioptrijom i oštećenim u maju 1985. godine u blagoj bratskoj borbi) nije izdržala pritisak zločestog laptopa.
Odlučio ja. Treba staviti još nešto. «Oh kako lukava dosjetka!» - našalio se mali cinik u moj lubanji.
Odluka je pala na stalak za selotejp.
Čudesna stvar! «Jer selotejpi uživaju u njemu...» ili «Selotejpi više nisu zavidni puževima...» ( za manje nauobražene – «Sada i selotejpi imaju kućicu...») ili « Udomljuje se selotejp, gladak izvana, čvrst i ljepljiv iznutra...» - navedeni primjerci izuzetno za reklamne svrhe, proizvođači i copyrighteri javite se!
Probao ja i to. Rezultat: Neuspješan. Ekran od laptopa opet klizi i ja ne vidim ništa, o klizi sve kao pijani novopečeni skijaš na spustu.
Trebalo je staviti još nešto. Ali što? Štooo?!
Pa pokušah opet sa stalkom, ali ovaj put za olovke.
Još bolja stvar, siguran sam da ima i onih koji je smatraju boljom od seksa, ali nasreću ne poznajem takve. Hm. Ili nažalost?
Ali kvragu i k vragu u kožnim hlačama! Prokleta vražja stvar i dalje klizi – obrecnuh se sa gražanjem.
Ako ne uspijem s ovom ogromnom knjižurinom (ekonomski enciklopedijski rječnik a-h, federativne socijalističke države Mali iz 1994. izdanje Kombibubu printt, 329 primjeraka;
- ako nekoga zanima naravno) onda neću ni sa čim! Ja to mogu! – viknuo sam pobjedonosno, a opet vezano uz činjenicu da na stolu više nije bilo mjesta ni za palčić od Palčića (pusa svim slatkim djevojkama :-*) i da bi morao odustati( što mi ne bi bilo prvi put) jer bi se sve srušilo sa stola.
Uspio sam! Ne miče se, ekran napokon stoji! O care dovitljivi, rješenja su tvoje drugo ime! – pjevnuh mlatareći golom pesnicom po zraku.
Napokon mogu početi pisati.
Ma.
Idem spavat.
