utorak, 16.12.2008.
EVO MOCINE RIBICKE PRICE
RATNI RIBICI IZ ANDRIJEVACA..
DOGODILO SE TO U RANO LJETO 92.-GOD. GOSPODNJE,POSLALO NAS NA TEREN U SPACVU NADOMAK LIPOVCU.
Nakon sto smo se smjestili,stize jos jdan konbi,neznamo o cem se radi,pomatramo ko nam jos stize u drustvo,konbi staje,vrata se otvaraju kad ono prvi izlazi Seki za njim Toso Karakas,men odma srcu lakse kad vidjeh svoje momke,Fino se pozdravili culi sto nam je zadatak pa na spavanje,(mos mislit spavanja...),nakon dva-tri dana ,pocela dosada,moco poznat po pizdarijama,smislja kakokoga nasamarit,zajebat,napravit malo zive atmosvere,a tu mi je bio desna ruka moj prijatelj sikera,i napokon ideja pala,kako smo bili nek izvidjacka jedinica,a iz one jebeno velie spacvanske sume viri ona antena nenormalno visoka,i tako mi sjebemo jednog naseg pajdu da je stigla zapovjed da se mora na smjenu izvidjati sa vrha antene,svako iole pametan nebi se upustio u taku ludost,al on je popusio,poceo e penjat,nije dosao ni do pola,poceo se derat,mamu vam jebem,pa cim provirim izvan.
krosnj vide se selo i njihova linija,,,,jebo mu ja mater ko je to naredio,a mi odozdola vicemo ajde penji se to je zapovjed,,,covjek nastavlja prema gore,a sikera i ja raspravljamo dole,sto ako ga vide i skinu,da mu kazemo da sidje,kad odjednom se po konstrukcijicuje zonjava rafala,tj.oni ga skuzili pa poderali,pajdo je sletio neznam kako al je bio supermen,problijedio,zamro,i onako zapuhan vice jebo vam ja mater vi ste mene zajebali,i taman se poceli svadjati,prati svoje sranje,odjednom se zacu jaka eksplozija nama iz ledja,vika cika smjeh,nist ne kuzis,okrenemo se ka toso i seki i jos neki momci plivaju spacvom,dotrcimo do obale da ih iscupamo,pa ih pitam sta se dogodi u picku materinu,oni momci nest nabrajaju tosi,toso suti seki se smije,nist ne kontas,odjednom toso vice,odkud sam znao u kurac da ce bomba eksplodirat na dodir povrsine vode,naravno radilo se nama ,o nepoznatoj rucnoj bombi za oklop.a momci isli u ribolov,
Sutra dan nas naguze da moramo proc nase linije,i priblizit
se st blize cedama,tizemo do naseg rova,a u njemu nema nikog,stoji mitraljez,roba rzbacana i nigdj nikog,kad udaljini cujemo neko lomljenje granja mrmljanje,spustimo se dol kad tamo na moje zaprescanje opet andrevcan,vinko puselic i saban,svezali rucnu bombu na spagu pustili u vodu,pa se prepiru koji ce povuc ,,i odjednom ja dreknem predajte se ustase,vinko dize glavu onako zbunjen a saban skoci u vodu,zamrli od smjeha,pa vataj sabana,pozdravim se snjima,a moj zapovjednik vice odakle su ti ,ja ko iz topa pa iz mog sela,,,,
on onako zbunjen veli ,pa jesteli se sviandrevcani rodili na vodi,da toliko volite pecat i ribu..i tako se to procula na duzine i sirine,te se prepricavale ribicke price na ratni nacin.. DUNAV MOCO DUNAV
Objavljeno u 23:59 • Komentari (1) • Isprintaj • #
