Donja Motičina

kažu da je ovo centar motičine pa ćemo im vjerovat :)

naša divna glavna ulica... :)

Isječak iz knjige Donja Motičina u drugom svjetskom ratu i posljedice
Nakon stjecanja neovisnosti Republike Hrvatske 1992, godine, u Donjoj Motičini niknula je ideja da se opiše stradanje sela u Drugom svjetskom ratu. To je i učinjeno u maloj knjižici objavljenoj pod naslovom DONJA MOTIČINA OD 1941.-1948.g U njoj su popisani svi stanovnici sela poginuli u 2.svjestskom ratu, bez obzira jesu li bili civili ili pripadnici neke od vojsku. Na vanjskom zidu crkve iza oltara ugrađene su i dvije spomen ploče s imenima poginulih. Knjižica je pobudila veliki interes i doživjela dva izdanja, ali i potaknula njene autore da se opširnije zabilježe ratna događanja i stradanje sela s osvrtom na posljedice.Tako je nastala ova knjiga.
Sadržaj obuhvaća kraću povijest sela koje se prvi put spominje 1229. godibe te spada u najstarija naselja ovoga kraja. Čitatelju približava vrijeme prije Drugog svjetskog rata, bogat gospodarski, društveni i kulturni život sela i uzroke koji su doveli do ratnih stradanja.

Posebno je temeljito opisano stradanje sela 4.lipnja 1943.g i pogibija velikog broja Motičana. Najprije su autori iznijeli tijek oružanog sukoba a zatim su zabilježena brojna sjećanja živih svjedoka, pa i nekih koji su uspjeli pobjeći s mjesta strijeljanja. Te izjave daju životnost i vjerodostojnost sadržaju. Autorizirane su i provjerene iz više izvora. Nijedan događaj spomenutu knjizi nije opisan prije no što nije provjerena njegova istinitost, bilo u izjavama ili raspoloživim dokumentima. Navedeni su i dostupni pisani dokumenti sukobljenih strana, presude nakon rata i tekst koji je pronađen u kronici Franjevačkog samostana Našice.To je osobito važno jer su se tijekom vremena u domaćoj javnosti neka ratna zbivanja i pojedine osobe pretvorile u legendu.( …)

KRATKI POVIJESNI PREGLED

Najstarija prošlost motičkoga kraja nije dovoljno poznata, jer ovo područje nije još dovoljno istraženo. Slučajni arheološki nalazi potvrđuju da je čovjek živio na prostoru današnje Donje Motičine već u vremenu mlađeg kamenog doba(5.000-2.000 godina prije Krista) O kasnijem razdoblju prapovijesti do prvih naselje u ranom srednjem vijeku, još nema podataka jer nedostaju povijesni izvori.

Motičina se kao naselje prvi put spominje pod tim imenom u starim listinama već 1229.godine. Tada se spominje i rijeka Motouchina. Taj se naziv proširio kao pojam na područje uz rijeku, pa su tako dva naselje u tom području dobila isto ime- Motičina, s tim da jedno od njih, po veličini manje smješteno u gornjem toku rijeke, nosi naziv Gornja, a drugo veće, Donja Motičina. Kada je nastalo vlastelinstvo pod tim imenom, ne može se sa sigurnošću tvrditi, ali prema nekim podacima ono postoji negdje od druge polovice XII. Stoljeća. Motičko vlastelinstvo je u 13.stoljeću pripadalo Baranjskoj županiji.

U srednjem vijeku spominje se i ime gradine-tvrđave Motičina.Taj naziv je često zapisivan na različite načine,ali svi ti zapisi imali su temeljni naziv Motičina, što se sačuvalo i do danas.
U srednjovjekovnim listinama navode se razni gospodari, kao na primjer Motučinski, Čehi, Petykei i Morovići.Posjedu Motičina pripadala su sva sela zapadno i sjeverozapadno od tvrđave(kaštela) Motičine. Pojedina sela koja su pripadala Motičini, sačuvala su svoju postojanost do danas, kao naprimjer Pribiševci, Božilovac, Šaptinovci, Valenovac, Feričanci, Stara Jošava, Petrovac.

Popis naselja,vlastita župa i postojanje gradine-potvrđuje da Motičina nije pripadala našičkom posjedu,nego je činila samostalni,administrativno potpuno ravnopravan posjed onom našičkom.Taj se posjed prostirao od današnjeg naselja Donja Motičina sve do Orahovice, znači sjeverozapadno od našičkog posjeda.
Gabro,nadbiskup Kaločki i brat mu Žigmund Motočinski, bili su vlasnici motičkog posjeda od 1462. godine do dolaska Turaka. Posjed su kupili za 5.000 dukata i to kraljevskim odobrenjem u trajno vlasništvo 1469.godine.
Dolaskom Turaka vlastelinstvo Motičina doživjelo je istu sudbinu kao i ostala slavonska imanja. To je bilo vrijeme migracija,islamizacije, nestajanja mnogih naselja, ali i nastajanja novih.

O postojanju naselja i župe Donja Motičina poslije dolaska Turaka svjedoči izvještaj fra. Franje Baličevića iz 1600. godine. On smatra da su franjevci bili protjerani iz našičkog samostana pa su se sklonili u Donju Motičinu.Prema tim podacima, franjevci su imali utočište u Donjoj Motičini punih 20. godina. Prema sačuvanim podacima,prve promjene u rasporedu župa počele su još u vrijeme turske vlasti, jer su u dokumentima iz 14. i 15. stoljeća Donja Motičina stalno spominje kao samostalna župa.
U dokumentima iz 17. stoljeća kada se govori o župama koje pripadaju Našicama, spominje s e i Donja Motičina. Ti dokumenti potvrđuju da je Donja Motičina kao samostalna župa ukinuta. Položaj Donje Motičine kao župe mijenjao se nekoliko puta. Na kraju je postala kapelanija koju su opsluživali našički franjevci.Dolaskom Turaka župa Mochocyna bila je pod upravom požepkog arhiđakonata.Takvu promjenu potvrđuje i detaljni popis župa, u kojem stoji da župom Donja Motičina upravlja našički samostan.

U izvještaju iz godine 1660. fra Petar Nikolić, generalni vikar zagrebačkog biskupa Petretića, piše: MOTIČINA IMA STARU PROSTRANU I LIJEPU CRKVU SVIJU SVETIH,KOJU JE OBNOVIO FRA STJEPAN KNEŽEVIĆ.ŽUPNIČKU SLUŽBU VRŠI U OVOJ CRKVI FRA MARTIN RODOM IZ BRODA,DEFINITOR I PROFESOR BOGOSLOVIJE. Borbe za oslobođenje Slavonije od Turaka, pa tako i našičkog kraja traju od 1687.-1699. godine, kada je mirom u Srijemskim Karlovcima Slavonija trajno oslobođena i vraćena Hrvatskoj.Prvi cjeloviti izvještaj o stanju u Slavoniji napisao je sustrijski general grof Karlo Caraffa.

Prema tom prvom popisu iz 1698. godine, utvrđeno je da u Donjoj Motičini ima 10 kućanstava. To su:Mathias Jankovich, Marcus Matokovich, Ivan Pavesich, Petrus Lovasich, Jakobus Kneževich, Simo Ferenczey, Marcus Blikoich, Nicolau Mingich, Sivko Jednachis i Gyuka Vukoric.
U selu je bilo ukupno 16-ero djece(3 obitelji nisu imale djece) Donja Motičina je prema popisu posjedovala 3 konja, 9 volova, 11 krava,11 telaca, 12 ovaca,6 svinja,10 košnica pčela, 3 vinograda,14,5 rali pšenice ,0,5 rali zobi i 20 navoza sijena.

Izneseni podaci o malom broju kućanstava ne iznenađuju jer su gotovo sva naselja u našičkom kraju zbog ratnih prilika imala i veoma mali broj žitelja.Bilo je i naselja bez žitelja.
Deset obitelji u Donjoj Motičini bijahu osnova za daljnji razvoj sela, posebno u 18. stoljeću.

Evo ovo je zasad sve ............
TO BE CONTINUED :)