Don Hihot - vitez smiješnog imena

Bio sam danas sa mojom Prelijepom u šopingcentru.
Svejedno koji (bio je onaj Avenue Mall) zato kaj su svi potpuno isti.

Tam dođem na nagovor svoje bolje (i ljepše i pametnije) polovice nakon radnog dana i nahodam se ko Stipe Božić po Nepalu.
Pređemo Zaru, pa DM, pa ajmo vidit kaj ima u Dorothy Perkins (kak se već piše), pa tu, pa tam...
I onda dok moja Preuzvišena škica obleku, ja škicam druge tete koje isto škicaju obleku, a došle su sa muževima ili dečkima koji isto ko i ja škicaju druge tete.

Osim ak nisu došle sa prijateljima gejevima. Sa onom modernom fizurom ko konjska griva. Muha naočalama i torbicom prek ramena.
Onda skupa škicaju obleku.

Gledajući tako ekipu škužio sam da zapravo niko niš ne kupuje. Sve ženske idu od dućana do dućana praznih ruku.
Valjda da sutra može reć kolegici s posla da je bila u City centru.
- Pa kaj si kupila?
- Pa čuj kupila sam to, to ... i tak laže samo da bi tu kolegicu napravila ljubomornom.
A onda ta kolegica sve ispriča kolegici iz druge sobe. I onda je i ova ljubomorna. E onda do gableca cijela firma zna kaj si je ova prva kupila u City centru.
I onda na kraju dana komentiraju: " Krava. A ima plaću ko pol moje. Sigurno ima bogatog ljubavnika!"

I onda čujem jednu žensku dok isprobava obleku, priča na mobitel i trača frendici drugu frendicu.
Istovremeno dok drobi na mobitel gleda kak joj stoji neka krpica koju tak ne bu kupila. Pa zakaj ju onda probava!?
Vjerojatno nema ni love za to, jer takva majičica u koju ne stane ni pudlica dođe 800 kn.
A ona sigurno radi u kladionici za dva i pol soma.
Ne znam kak uopće uspije platit račun za mobitel kad tolko melje.
Ali je zato točno zapamtila kolko su koštale dizelice u onom prvom dučkasu.

I tak prođemo mi sve dućane, pogledamo sve ženske, oprostite, krpice i ne kupimo niš. Zašto?
Zato jer sam đubre škrto i ne dam da se moji krvavo zarađeni nofci troše na nekakve majičice na bretelice koje koštaju ko svetogpetrakajgana.
Kod kineza iste takve (još dobiješ rukave u cijeni) dođu triput manje.
Je pa nismo karingtoni ! Danas je benzin poskupio na skoro 9 kuna.
Pa ti vidi koji su prioriteti.
Dorothy Perkins ili elektroprivreda.
Možeš si kupit skupu majicu i onda sjedit uz svijeću i igrat čovječe ne ljuti se.
I to sam protiv sebe, jer nitko ne želi imat prijatelje koji nemaju u kući struje.
I onda kad spremiš prvi komplet figura u kučicu, onako da bude zanimljivije, bijesno srušiš sve figurice i sočno opsuješ.

U jednom trenutku mojeg križnog puta po dućanima ugledam žensku koja si je tak izbacila sise da su joj se skoro prosule po Benettonu.
Ja trknem svoju Najmiliju, da joj ukažem na parodiju, a ona na mene: "Jooooooj! Kaj se nemreš malo skoncentrirat?! Tu te pokušavam kultivirat da se ne oblačiš kod nekakvih šanera, a ti mi pokazuješ nekakvu sisatu žensku! Ajmo doma!" kratka stanka "Uostalom uopće nema tak velike sise!"

Jedina stvar koja je zajednička svim kulturama svijeta (ne mislim na brandove tipa CocaCola ili Mcdonald`s) i vjerojatno jedina stvar koja je potpuno ista u New Yorku i Prištini su ti prokleti šoping centri.
I u njima likovi kao ja, koji gledaju okolo ženske i ženske koje, kao moja draga, bi htjele kupit sve kaj vide, ali su se udale za škrce bez ukusa, koji neće odrješit kesu za "supač tuniku u Miss Selfidge".

Na inzistiranje mog jedinog, ali vjernog, obožavatelja odgovaram na pitanje kuda ide Hrvatska.
Hrvatska još malo pa ide na more.
Prvo spojit Prvi Maj sa vikendom.
Onda spojit neki praznik koji pada dvajsdrugog petog sa sljedećim vikendom.
(Dođavola, neznam jeli to neki partizanski ili crkveni blagdan koji je svojedobno izmislio Ivo Škrabalo. Da li je Pali borac ili Tjelovo?)

E, onda, kad već imamo ta dva produžena vikenda, ima li ih smisla razdvajat.
Ipak je to razmak od kojih 15-20 dana. Čemu se vraćat s mora pa onda ić natrag.
Kolko je to pakiranja, pa raspakiravanja, pa benzina, pa cestarina...
Znači, svi smo suglasni da ćemo spojit Palog borca (što li već) sa Prvim Majem.
Eto, to smo riješili. Briga manje.

E, sad već smo blizu šestom mjesecu.
A kad smo se prilbližili šestom, uskoro će osmi. A u osmom blagdan koji svi jedva čekamo. Velika Gospa.
I to ne samo zato što smo veliki vjernici, nego zato što je taj blagdan spojiv (i to uvijek) sa narednim vikendom.
Pa makar padao u ponedjeljak.

E sad imamo dva bloka neradnih dana. Ovaj u petom mjesecu od dvajst dana i ovaj u osmom od tri dana.
Ne čini li vam se suludo da u odemo na more u petom mjesecu kad dole nema nikog, a more je hladno, na dvajst dana, a u špici sezone na samo tri dana?!
Ako si neki Čeh ili Mađar može priuštit dva tjedna Jadrana u špici sezone, zar nemamo i mi pravo na to.
Znači opet smo postigli konsenzus!
Odbrojat ćemo tri tjedna unatrag od Velike Gospe (tako da imamo tjedan dana više od Čeha) i to je neradno!

E, sad smo ušli u kraj sedmog.
A s onim iz petog smo ušli u šesti.
Znači ostalo je pišljivih trideset dana! Kad oduzmemo vikende to ispada kojih petnajst-dvajst dana.

Pa u kakvoj mi robovlasničkoj državi živimo kad ne možemo dobit dva tjedna godišnjeg!
Prokleti bili švabe, austrijanci i ostali koji su nas kupili, pa sad stenjemo pod čizmom okupatora!
Radimo ko crnci skoro bez dana odmora!
Ima li sva ta žrtva smisla ako nemožeš ko čovjek dobit dva tjedna godišnjeg!

I opet, dogovorili smo se, i to jednoglasno, da od Prvog Maja do onog ponedjeljka iza Velike Gospe nema posla.
A plaća ide.
Još, ako imate tri tjedna godišnjeg, ostat će vam tjedana dana, jer ćete potrošit dva tjedna, a ovo ostalo se računaju kao slobodni dani.


P.S. Pogledao sam u kalendar. Ipak je 22.5. crkveni blagdan. I to Tjelovo. Ivo, molim te, oprosti. Ne znam što mi je bilo. Uzet ću tjedan dana slobodno da razmislim o svojim postupcima.

Nakon dvomjesečne pauze zbog operacije koljena, preksutra idem radit. Vjerojatno ovaj blog nebi ni nastao da nisam bio na bolovanju.
Tak da će vjerojatno blog sad malo trpit, ali bože moj. Vani pada kiša i nejde mi se nikam.

Inače, na drugom je trenutno prijenos tekme Rijeka Hajduk. Pogledo sam prve četiri minute i okrenuo na neku romantičnu komediju sa Dženifer Lopez. Dženifer se udala i ostala trudna. Dobije bebu. I živjela ona sretno sa suprugom. Bar je tak mislila. Onda je skužila da ju vara. Onda ju je istuko. Onda se plakala.
Gladan sam.
Jebo Dženifer.
Idem nekaj za večeru skuhat sebi i mojoj najdražoj.

Hajduk vodi jedan nula. Kakav dobar nogomet. Danas je otišao Modrić u Englesku. Dinamo je deset kola prije kraja osigurao prvenstvo i ima 25 bodova prednosti pred drugim. Hajduk igra sa nekim klincima od 17 i 18 godina.
U Rijeci su glavni igrači Arap, Bugarin, Srbin i Crnogorac.
Liga je tolko nekvalitetna i mizerna da rađe gledam Dženifer kak se plače i jada svojoj frendici, nego tu parodiju od nogometa.
Jebo nogomet.

P.S.
Joj, izgleda da ono sa Dženifer opće nije bila komedija, nego krimić. Uf koji zajeb. Dženifer, prihvati moje najdublje isprike.

Malo me danas žulja glava. Nekak, ko da je ono malo kaj imam nutra nabubrilo i sad nezna jel bi na more il na skijanje.
Inače, bio sam jučer na tulumu kod prijatelja iz Francuske koji je diplomirao.
Kunem se da nisam bio najpijaniji tamo. Možda među prvih pet. Bilo je prva liga - upoznao sam nove osobe, i to prave, ne imaginarne. Pričao sam sa drugim ljudima, a ne sam sa sobom kao što sam naviko ovih dana na bolovanju. Pilo se neko fino francusko vino, koje oni nedaju da se miješa sa vodom, tak da me malo prevarilo. Bome sam se fino nacugo. Muški.
Super je to kad ljudi koje si tek upoznao odmah shvate kak si ustvari blesav.
Joj, ogrebo sam se za tak finu kubanku. Cigaru, mislim.

Inače, svima na znanje, sam sa sobom se jako dobro slažem i puno razgovaram. Fino sam sa sobom bacim čašicu razgovora ili trač partiju, tak da si prikratim vrijeme. Prokomentiram kaj se događa na Farmi i kaj ima u novinama. I rijetko se svađam sam sa sobom. I uvijek sam sebi kažem kak su ljudi čudni. Stvari se rješavaju smirenim razgovorom, nikad svađom.

Ujutro me ženica nježno probudila: " Joj kak se čuješ! Isparavaš ko bačva. Ajmo! Ideš na terapiju!" Ne otvorivši oči, zamolio sam pet minuta poštede. Za pet minuta se vratila i ponovo me probala zbudit. Ništa. Onda se sjetila:" Joj!" kaže veselo "Bila sam na blogu i, imaš dvjesto posjeta od jučer!" To me trgnulo. Iskočio sam iz kreveta ko opaljen gromom i krenuo prema kompjuteru. A moja najdraža: "Sam te zezam. Nisam znala kak da te dignem." Super. Em mi je glava ko da se neko unutra igra rata, i još sam predmet sprdnje. Tako je počeo ovaj lijepi dan.

Inače kad smo kod sprdnje danas čitam u novinama da je neki ruski tajkun pokrenuo časopis o bogatašima simboličnog imena "Snob". Ko da Vlado Šeks pokrene časopis "Volim piti". Ili Anto Đapić pokrene časopis "Magistar".

Naše ribice su dobro, hvala na pitanju. Aki, koji je dobio ime prema omalenom pjevaču, ovaj tjedan nije najbolje izgledao. Nekak je plutao i ležao na dnu akvarija. Sam smo čekali - bu, ne bu. Na kraju je ipak preživio.
Ko zna, možda ga je uhvatila depra kad je čuo da je Karamela Vukov Zdravko Čolić upala u finale Zvijezde zijevaju. Neznam kaj da velim. Ženske ima svugdje. Na naslovnici svakog ženskog časopisa se pojavi barem pet puta godišnje. Ujutro kad se zbudim prva stvar iza Maje Blagdan koju vidim je Karamela. Pa je trudna, pa nije. Pa bu se udala, pa nebu.
Reko bi naš vrli precjednik. "Samo čekam kad će iz paštete iskočit!"

Joj baš sam se sjetio da je u pripremi nekoliko knjiga od naših poznatih manekenki i špicerica. Da mi je to vidit. Vrhunac literarnog stvaralaštva eminentnih književnica.
Sigurno sve zvuče otprilike ovako:
"Mogla bi povećat sise. Ili usne. Ne usne. Možda sise. Ne sise. Joj idem u šoping! Kupila bum si Miu Miu torbicu na četrdeset rata. Možda sise. Kak sam dobar tutač vidla. Jooooj! Moram ga imat. Onaj novi fiček. Kupila bum si ljubičasti. Znam! Operirala bum nos! Imam smetnje pri disanju. Joj... to već jesam. Idem s frendicom na kavu. Mora mi ispričat o svom novom bogatom dečku. Dobro, nije više dečko jer ima oko sedam banki. Ali je bogat. Mogla bi ipak sise. "
Slobodan tijek misli. Inspiracija iz svakodnevnih intelektualnih dilema.

Znate kaj, idem radit u ponedjeljak nakon dvomjesečnog bolovanja. Sve me trnci prođu. Fino se ovak čovjek navikne. Čak sam počeo razmišljat o osnivanju stranke. Zvali bi se Stranka profesionalnih bolovatelja. Pa ak imaju penzići stranku zakaj ne bi mi.
Tak smo svi parazitske skupine.

Super mi je to kak su se penzići pobrinuli za svoje guzice. Jebe se njima za Europsku uniju, Nato, gospodarstvo ili turizam. Samo da se vrati dug penzićima i da penzija bude prvog. I onda se čudimo kaj nigdje ne napredujemo.
Dok Sanader namiri stare lešinare, normalno da nije ostalo niš za porodiljne naknade.
Pa onda ti vodi pronatalitetnu politiku.
Prije bi reko - promortalitetnu.
Jebote, a starci se skupljaju oko Sanadera, sijedih kosa i nepovjerljivih lukavih očiju, drhtavih ruku i klecavih nogu. Ko podgrijani leševi.
Sam gledaju kaj još mogu nažicat.
Cijeli dan se besplatno voze u tramvaju iz čiste zajebancije i još dižu djecu:"Kaj su tak doma odgojili!"
A puni su svi ko tanker. Kaj je najgore niko od njih ne drži lovu u banci nego ju svi drže ispod madraca.
I onda još kukaju djeci i unucima kak im fali peneza:
"Nema baka nofčeke!"
"A kaj je s lovom kaj si grunt prodala?"
"Koji grunt?" - odgovara nemoćna starica.
A ima devedeset pet godina. Skriva lovu ko da bu živila još tolko.

Nikad neću zaboravit anegdotu kada sam bio sa starcima na Sljemenu, imao sam kojih deset godina.
Spustimo se sa Sljemena, dođemo do Mihaljevca, i sjednemo u tramvaj. Tramvaj prazan. Najedamput me neka ruka zgrabi i istrgne iz stolice u kojoj sjedim.
Pogledam u nevjerici, a to me neka stara s leđa iščupala iz stolca i sjela se na moje mjesto. Bez riječi. A siguran sam da je bilo slobodnih mjesta. Da sam ju vidio sam bi joj se digo, ali ovak...
Kužiš, stara je pol Medvednice propješačila i sad nemre stajat dvije stanice.

Jedva čekam vikend...da malo predahnem...

(Ovo je isto stari mail koji sam počeo pisat u Tunisu u 8 mjesecu 2007. godine sa namjerom da se javim svima da smo živi, da nas nisu oteli crveni kmeri, i da ćemo se vjerojetno vratit doma u jednom komadu. Pošto mi je tam pukla veza, došo sam u Zagreb ljut i sve napisao ispočetka. Na kraju mi se pisanje svidlo i to je bio moj prvi samostalni rad od osnovne škole i sastava "Mama kuha ručak. Tata čita novine." To je bio i naslov sastava, a ujedno i sastav. E pa sada ga objavljujem na općenarodno veselje ! Nemojte bit prekritični.To je ipak moji prvi uradak.)

Aslema ili pozdrav - sad pricamo arapski ko materinji, pa se doma oslavljamo arapskim imenima.
Evo nas natrag sa zakasnjelog bracnog putovanja. Jos malo pa nam je moglo bit putovanje za srebrni pir, al nista zato.
Let prema Tunisu je bio tako dobar, da je moja najdraža pitala vodica da li moze natrag brodom.
Kad smo stigli skuzili smo da svi izgledaju ko cigici, pa smo se brzo uklopili.
Inace svi izgledaju ko da ce vas opljackat i ubit, ali vjerojatno nece. Mozda cak i bi, ali imaju tako stroge zatvorske kazne, da im se jednostavno ne isplati. Inace su svi super, pogotovo kad vam trebaju nesto prodat.
Tako su nam svi uletili ^Oh Croatia!I have a friend in Croatia! ^, ili nauce jednu rijec pa ju stalno ponavljaju, npr. ^Dobar, dobar! ^ ili ^Suker, Suker!^ itd. Najsmjesnije je bilo kad je frajer usred pustinje gdje smo dojahali na devama doslovce odnekud izronio iz pijeska i nudio nam ledenu colu.
Ispricao nam je vodic anegdotu gdje mu je neka klinka od cca 4-5 godina nudila nako kamenje (tam svi prodaju nekakvo kamenje) za jedan dinar po komadu. Vodic ju je pitao ^One dinar for two stones? ^, na sto mala odgovara ^No,no! Business is business!^
Ne kazu bez veze da su arapi najbolji trgovci na svijetu.To im je jednostavno u genima!
Mi kaj god smo kupili mislili smo da smo jako dobro prosli, jer bi cjenkanjem spustili cijenu na petinu prvobitne cijene. Onda smo skuzili da je prava vrijednost tri puta manja od one koju smo mi platili.
Na kraju smo popizdili i kad god bi nam neki frajer reko da za nesto trazi 100 dinara, mi bi mu nudili 2 dinara. Frajer se odmah okrece i uvrijedjeno sprema robu! Nece s nama trgovat! Jebi ga stari, biznis je biznis!
Klopa u hotelu je bila super, a najbolje kod klope je bilo to, da je cuga besplatna. Tako smo si svaku vecer uz veceru maznuli litru vina. A imaju dobro vino, sa sjevera Tunisa gdje su francuski kolonijalci sadili vinograde za svoje potrebe.
Inace, vodici su pricali malo na hrvatskom, malo na slovenskom, tako da smo naucili i dosta slovenskog. Poprimili smo i njihove manire, tako da sada trazimo izlaz na otvoreno more.
Ili bar komadic Medjimurja i par opcina u Istri.
A deve su tako dobre zivotinje da smo jednu htjeli uzet doma. Vec smo ju doveli u hotel, ali smo onda shvatili da nam ne stane u kofer, a nismo imali love da joj kupimo avio kartu. Onda smo ju odveli na pice i platili joj taksi za doma, u Saharu. Salu na stranu, nismo joj platili taksi.
Bili smo na dosta izleta, na devama u Saharu, posjete berberskim naseljima (berberi su njihovi starosjedioci), posjete lokalim trznicama (bazarima i soukovima)...
Kad smo jahali deve po Sahari, ja sam htio da moja ubrza u kas, pa sam ju tjerao hrvatskim komandama ^Ajmoooo! Shishaj! Shishaj!^. Nista! Uzalud! Onda svatih kako su to ustvari glupe zivotinje!
Najsmjesnije je kad dodjete u berbersko naselje u kamenoj pustinji gdje pici 45-50 celzijusa, a tamo vas docekaju ljudi crvene boje kose, svijetle puti, i plavih ociju. Ko da si u Zagorju! Samo kaj tam nema zelenih brega ni vinograda. Nema ni vina, bar ne kiselog. Ti ljudi su navodno potomci normanskih osvajanja negdje oko 7 st. nove ere. Bas si mislim da nije neki Jozek ili Stefek maznul neku domorotkinju i prosuo zagorsko sjeme Afrikom. Sada u Africi umjesto crnaca caruju kuruzni Zagorci! Vise ni Afrika nije crni, nego kuruzni kontinet! Zagorci vladaju planetom! Gledam Mejase na TV i mislim si kako bi se Zagorci tamo bez problema tuzili zbog par kavadrata Sahare. Ili bi optuzili jedan drugog za kradju pijeska u pustinji.
Jako su napredni kaj se tice turizma. Hoteli su im vrhunski, svi imaju klimu, bazene, osoblje je superljubazno. I cijene su im europske! Tunizanska placa je prosjek 1500 kn, a nocenje u nasem hotelu je 650 kn. Tako da imaju jeftinu radnu snagu i velike marze. Ali kod njih stranac moze biti vlasnik samo 49 posto dionica necega, a ostalo mora biti u u vlasnistvu domaceg covjeka. Bas sam mislio si kupit neku zgodnu arapkinju, ali sam onda skuzio da mogu imat samo 49 posto nje. Bas me zanima koji bi me dio dopao.
Inace tu tako postuju zene da im nedaju u kafic, i to isklucivo za njihovo dobro. Da ih nemoraju lincovat. Tako u kaficima sjedi stotinjak brkatih muzeva, koji nas mrko gledaju puseci shishu (vodenu lulu). Svi zgledaju ko Saddam.
Ljudi su inace prilicno lijepi (oni koji ne izgledaju ko Saddam), lijepih i pravilnih crta lica. Zenske su isto zgodne. U turistickim dijelovima nisu toliko tradicionalni kao u unutrasnjosti, tako da zenske nisu zamotane, idu normalno na plazu, smiju se obracat svome muzu prije nego ih oslovi itd.
Inace njihov predsjednik strasno puno drzi do turizma tako da je tome sve pretpostavio. Cak je u jednom trenutku zabranio nosenje fesa, feredje i ostalih pokrivala, kako bi se zapadnjaci sigurnije osjecali. Onda je uslijedila reakcija vjerske zajednice, pa su se postigli kompromis da nosenje fesa i feredje nije obavezno. Inace njihov predsjednik je vlasnik najvece pivovare u Tunisu. Tako da je sigurno dobar covjek.

Najveca zamjerka njihovoj kulturi je opcenito polozaj zena. Zene u tradicionalnoj unutrasnjosti Tunisa su stvarno jadne. Ne smiju nikam, nemaju pravo glasa, moraju radit sve jer muzevi ne zele. U razvijenijim dijelovima Tunisa je potpuno druga slika. Sredjene, zgodne zenske su direktorice hotela, poslovne zene i sl.
Sve u svemu jako nam se promijenila slika o arapskom svijetu i o islamu opcenito.
Do sad smo mislili da su to ljudi koje od malena uce kako se upravlja avionom i da im je najvece veselje zatrcat se u grupicu turista i aktivirat bombu. Realno, to uopce nije tak. Pustite ovo kaj sam gore pisao, ekipa je stvarno OK.
Imaju svoju kulturu, svoju vjeru i zive svoj zivot. U doba krizarskih ratova, islam je bio puno razvijenija civilizacija nego tadasnja Europa, tako da su krizari hrpu obicaja vidjeli prvi put u islamskom svijetu. Naprimjer pranje – dok su se u Europi prali dva puta u zivotu – poslije poroda i prilikom posljednje pomasti – oni su uzivali u aromaticnim kupkama i mazali se etericnim uljima!
Ili nacin ratovanja – krizari su putovali u oklopima teskim pedesetak i vise kg dok su oni imali mobilne i takticki dobro rasporedjene jedinice. Na kraju vidi se ko je pobjednik krizarskih ratova. Puno su cisci nego mi, zdravije se hrane, ne piju alkohol, ne jedu svinjetinu. Zive jedan lagani i usporeni zivot i cini mi se da puno vise uzivaju u zivotu nego mi.

Prosli smo kroz jedno selo gdje jedno dvadesetak ljudi sjedi na cesti i znate kaj rade? NISTA! Jedva su se dignuli da ih ne zgazimo busom. Shishaju shishu (vodenu lulu), piju caj od mente (koji stvarno treba probat-stavljaju unutra bademe-prva liga), igraju neku igru gdje slazu kamencice i pricaju kakvo ce vrijeme biti sutra. A vrijeme je uvijek isto – suncano i 40 celzijevaca!
Kaj mislite da bi se taj Hamed ili kak se vec zove mijenjao sa nekim nasim menadjerom koji ima hrpu love koju ne stigne potrosit i druzi se s ljudima s kojima se mora druzit , a zapravo mu se gade. Djeca mu se kurvaju i drogiraju jer neznaju kaj bi sama sa sobom, a zena ga vara, pegla kartice i traca sa frendicama na spici. Ima cetiri premosnice, dva pejsmejkera, cir na zelucu i nesmije nis jest ni pit, a svo slobodno vrijeme (koje u stvari nema) provodi po doktorima i na terapijama. I prica price kako je uspjesan covjek.

Reko bi brkati Hamed, lezeci na cesti, sa shishom u ustima ^Zajebi, stari! ^.

(ovo je stari post od 1.3.2008 - objavljujem ga sada jer prije nisam imao prilike gdje, nego je post lutao od mailboxa do mailboxa kao izgubljeni pes)


Eto mene, vratio se iz bolnice sa operacije ligamenata.

Operacija je prošla super, a sad me čeka dugi oporavak.
Imao sam kolegu u sobi s kojim sam se jako dobro slagao. On je strgal lijevu, a ja desnu nogu. Bili smo ko jing i jang.
On vikne trebalo bi otvorit prozor, a ja treptajem oka, manirom iskusnog mačevaoca hvatam svoju štaku desnom rukom, filigranskim potezom povlačim štakom kvaku prozora i odmah zaustavljam prozor kolko treba bit otvoren.
Inače kolegu je furo na operaciju neki tip koji ga je izubijo dok ga je furo u krevetu iz naše sobe u operacijsku salu. Još mi cimer veli da je putem zašprehavo svaku sestru i doktoricu koju je sreo, tak da su kasnili na operaciju. Dobili su u bolnici neke nove majice, pa je taj frajer se htio uvjeriti da li sestre i doktorice nose te majice i zavirivo im u uniforme.
Sama spinalna mi je bila fakat neugodna. Inače operacija je prošla OK, osim kaj mi anestezija nije djelovala prvih deset minuta operacije - pa sam osjetio kak mi buše nogu i nekaj čupaju. Kad je sestra vidla kak se mučim pitala me dal hoću drijemat. Isprva nisam htio, al sam poslije pristao. I bilo je super. Zaspao sam na par minuta, i kad sam se probudio uopće nisam niš osjetio od pasa na dole. Pito sam odmah sestru dal mi može dat repete. Al neda. Nije mi htjela ni dat za doma.
Posliije sam gledo na monitoru kak mi kopaju po koljenu i uopće nije bed. Ko da gledaš neki dokumentarac – odabrao Đelo Hadžiselomović. Cijelo vrijeme sa čekao kad će reklame.
Još mi je doktor objašnjavao: „Vidiš tu su stari ligamenti (vidlo se da su stari-visili su ko stara krpa), ovo su ti novi, tu ti je zdravi meniskus, ovaj ti je oštećen – njega smo šivali...„ i tak dalje.
Inače dali su nam za operaciju neke smješne gaće koje su izgledale kao nešto između tangica i pelena. Sa strane špagica, a napred i natrag ko pelene. Nemrete vjerovat kako smiješne i neudobne gaće.

Poslije oeracije su slijedili dani sreće. Tam su nam fino introvenozno (ili kak se već kaže) upucavali voltaren, apaurin, tramal i ostale blagodati farmaceutskog carstva. Kad je nestalo tramala samo viknem: Štefa, dajte još jednu rundu za kolegu i mene! Ko djeca cvijeća. Sam smo se smijali i uživali. Cimer je imao mobitel sa radiom, tak da je cijelo vrijeme pičila muzika. Kad su došle mlađe sestre nisu se dale van.
A zaboravljena klopa iz djetinstva, kao npr. dvije šnite kruha i tri male šnitice parizera ili tjestenina-pužići sa svježim sirom. Ko u pučkoj kuhinji.
Inače su sestre bile super. Kad sam počeo jaukat kak me boli, sestra vikne: „Ajde kaj drečiš!? Jadna tvoja žena s tobom!“ Ili kad sam zamolio sestru da mi pomogne promijenit gaće jer sam dva dana bio u istima, očekivao sam bar laganu diskreciju i uviđavnost. A ženska vikne „Aaaajmo! Skidaaaaj gaće!“
Podijelili smo im tolko čokolada i kave da su plakale kad smo odlazili!


Sad se vučem po stanu ko isprebijani pes i sjetno se prisjećam bolničkih dana, kada smo opijeni tramalom i ibuprofenom, žvakali nejestive špagete i slušali sestru iz jutarnje smjene kako suptilno kritizira kolegicu iz popodnevne smjene: „ Dost mi je! Čula bu me ona krava ! Vrak joj jebi mater !“

Jučer sam gledao reklame na televiziji i postao sam svjestan u kolikoj mjeri promiđbeni program obmanjuje naciju.

Kaj vi stvarno mislite da Orbit sprječava karijes?
Ako tako mislite zašto onda ne pošaljete masni račun koji vam je zubar naplatio na adresu proizvođača popularnih kaoguma?
Ako ne mislite da Orbit sprječava karijes zašto onda dopuštate nacionalnoj televiziji da nas obmanjuje lažnim ili u najmanju ruku neprovjerenim informacijama. Bez obzira da li su one promiđbenog ili informativnog karaktera. Činjenica je da je laž izrečena ili prikazana na televiziji i da nitko za to nije odgovarao.
A da ja kažem da je Mesić glup on me istog trena može tužiti za klevetu i duševne boli! A nemre dokazat da nije glup!
Znači smiješ lagat u ime promiđbe, a iz čiste zobe ili iz zajebancije nesmiješ.
Postavlja se pitanje koja se onda poruka šalje djeci?!
Normano je lagat, samo pitanje koja je svrha!
I pogladiš dijete po glavi.

Ili kad kažu da neki preparat uklanja sve mrlje. A u stvarnosti samo razmrlja fleku koju onda tek nemreš oprat.
E onda bi otišo u tvornicu tog proizvoda i reko direktoru: „Ajde, majmune, ti otkloni mrlju od kečapa sa ovim sranjem!“
A na reklami prikažu da otklanja sve mrlje: kečap, krv, ulje, čak i nečistu savjest.

Gledo sam tak reklamu za kapi za oči: „Nema više krvavih očiju!“ Onda sam se sjetio kad je Crvenkapica srela vuka u šumi: „Vuče zašto imaš tako krvave oči?“, a vuk : „Bjež mala, vidiš da serem!“
Znači opet lažu, jer činjenica je da pri velikim naporima ili neumjerenom konzumacijom alkohohola pucaju očne kapilare, pri čemu ne pomaže niti bakin recept sa kamilicom, a kamoli nekakve uvozne kapi.

Reklama za osvježivač prostora ide ovako: „Uklanja neugodne mirise!“ Čista pretpostavka! Prvo je pitanje šta je kome neugodan miris!
Čovjek koji prdne najčešće ne smatra miris svog prdeža niti najmanje neugodnim! Dapače! A to što je nekom drugom neugodan miris, bože moj! Subjektivna stvar!
Znači opet su uhvaćeni u nebranom grožđu! Pitanje je da li je sam miris osvježivača prostora onom koji prdi neugodniji miris od mirisa njegovog vlastitog prdeža!
Znači taj čovjek se treba dobro isprdit da ukloni njemu neugodan miris osvježivača prostora!

Na kraju sam dobio sam lažnu i beskorisnu informaciju, koja je sugerirala mojoj podsvjesti da kupim skupi proizvod koji mi ne treba, sa lovom koje ionako nemam na bacanje.

To je po meni isto ko da recimo voditelj dnevnika kao vijest dana kaže da su u Kini klonirali Carlu del Ponte.
I to u sto primjeraka kao maskotu za fašnik. Ono, neznaš jel muško il žensko. Ili nekaj između. Ustvari nisi siguran jel uopće čovjek!
To voditelj kaže iz zajebancije, bez obzira kaj nije prvi april.
E onda neko tog voditelja pozove na odgovornost, a on komotno može reć: „ E, jebote! Ak smo malo prije emitirali da će ljudi koji stave neki flaster na leđa smršavit dvajst kila i usto prestat pušit, gdje je problem?“

Nakon svih tih šokova počeo sam razmišljat o pokretanju vlastite marketinške agencije.

Prva reklama bi mi bila recimo za Yugo: „Ako ga ne uspijete upalit, možda skinete dvadeset kila!!“
Ako ga neko ne uspije upalit, na to smo ga pripremili. Ako neko skine dvajst kila, to će pripisat tjelovježbi pri guranju auta do najbližeg mehaničara (ili auto otpada).
Ako ga neko stvarno uspije upalit rugat će se onom koji ga mora gurat. A opet, ovaj mršavi koji mora gurat svog jugića će se rugat debelom, koji svoj jugić normalno upali, ali istovremeno pati od previše kila i to zbog premalo kretanja.
Proizvođač sa dobrom i iskrenom reklamom proda neispravan auto i učini ljude sretnim (i zdravijim) zbog toga. Jel pošteno?! JE!

Reklama za šampon za kosu : „Ovo je tako dobar šampon da ga ne treba reklamirat nikakva ofucala glumica ili ostarjela manekenka!“ E onda ne samo da imate dobru i jeftinu reklamu nego ste izvrijeđali konkurenciju. I na koncu nijedna glumica niti manekenta neće više reklamirat konkurentske proizvode!

Ili još bolje : „Za ovaj proizvod je reklama potpuno bespotrebna! Ovo reklamiramo iz čiste objesti!“ ili „ Tako nam dobro ide, da nam se živo jebe hoćete li kupiti naš proizvod!“

Ili recimo preparat za uklanjanje mrlja: „ Ako Vam naš preparat ne ukloni mrlju onda je problem u Vama!“ I niko nebi reko da neš ne valja sa deterđentom.

Stalno se vrte reklame za deterđente gdje se veš zafleka i na kraju reklame bude skroz bijel. Ili se ženska smije dok se klinci polijevaju sa kečapom. Kako maloumno!
Prvo i prvo kakva je to majka koja dozvoljava djeci da se nabacuju s hranom. A drugo kako čovjek mora biti bolestan da pere veš dok nebude tolko sjajan da uzrokuje privremeno sljepilo.
Znači poruka tih reklama je ustvari da određeni proizvod koriste psihički rastrojene i neurotične žene i loše majke.
I zbog čega samo žene u reklami zahvaća euforično-histerična psihoza kada vide tako bolesno bijel veš. Teleći pogled i debilan osmjeh! Ko da je popila litru kave i deset flaša koka kole! Zašto se tome ne vesele nijedan muškarac ili dijete?! Samo žene! To je teška diskriminacija!
Prikazuje žensku populaciju kao psihički labilna stvorenja, potpuno neshvaćena od muškaraca i djece, kojima je životni cilj – snježno bijeli veš!
„Ako ste vi neurotična žena koja pati od nedostatka seksa ili u najmanju ruku loša majka, koristite naš deterđent!“

Ili reklame u kaslićima. Svaki dan dođem s posla i onda pregledam kakvo sam sve smeće dobio u kaslić. Kaj ljudi stvarno misle da je to reklama?! Ja svaki dan sočno opsujem onaj trgovački lanac čiju reklamu sam našo u kasliću.
Mislim da me koji put čuju i susjedi! Kaj to lijepo zvući!?
Jebote ... (naziv trgovačkog lanca)! Ma koji usrani .... (naziv trgovačkog lanca)!
Dajte mi recite nakon toga, da ste moj susjed, kaj bi vi išli kupovat u taj jebeni .... (naziv trgovačkog lanca)!

Da sam ja na mjestu tog smrdljivog... (naziv trgovačkog lanca) napravio bih jumbo plakat na kojem bi pisalo : „Predobar da se reklamira po sandučićima!“
I sve rješeno!
Nema nakrcanih sandučića!
Nema poganih izraza vezanih uz ... (naziv trgovačkog lanca)!
Nema susjeda koji vire kroz špijunku komentirajući kakav im to prostak živi u zgradi!

Najbolju reklamu sam vidio u poluvremenu neke utakmice. To je reklama za skele i oplate. Prvi kadar: piše skele i oplate neznamkaksezovu i ispod broj telefona. Sljedeći kadar: neki frajer (valjda direktor firme) srednjih godina i velike glave sa žutom kacigom stoji u profilu. Sljedeći kadar: frajer se okreće en face prema kameri i namigne u kameru. Najsmješnija reklama ikad emitirana! Nema veze sa zdravim mozgom, ali stvarno ostane u sjećanju. Vjerojatno su scenarij smišljali danima! Mislim, mogli su nać neku zgodnu žensku, ali neeee! Oni su htjeli da direktor osobno predstavi proizvod! Makar nije niti lijep, a bome niti mlad.
Možda su htjeli sudjelovati u kampanji za pravu ljepotu. Ili je reklama možda namjenjena nekom drugom tržištu, čiji humor jednostavno ne razumijemo!

Od svih silnih reklama, još mi najiskrenije zvuči ona za Red bull koji ti daje krila!

Odlučio sam da moji problemi ne ostanu samo moji, nego ću ih podijeliti sa vama - ljudima dobre i loše volje.
To neće umanjiti moje brige i probleme, ali ćete se vi, koji ovo čitate, naslađivati mojim nevoljama i bar na trenutak zaboraviti svoje!
Ovaj blog će biti moja vreća za boks i moje rame za plakanje, moj hommage samom sebi, kao i skromna posveta mojoj malenkosti!

Zašto sam otvorio blog?

ad 1- Zato jer sam dodijao ženi i prijateljima svojim kukanjima, pa sam odlučio dodijati svima!
ad 2 - Ima stvari koje želim reći, a nitko me ne sluša! Ako ih napišem, možda ih netko pročita.
ad 3 - Prilično sam samodopadan!
ad 4 - Nisam dovoljno talentiran da se izrazim kao pjesnik ili slikar
ad 5 - Trenutno sam na bolovanju i ispizdit ću doma između terapija
ad 6 i vjerojatno jedini ozbiljan razlog - svoja razmišljanja najbolje izražavam u pisanom obliku.

Ovdje ću s vremena na vrijeme zapisati koju crticu o novom porniću Paris Hilton, o veselom braku Ive i Mirjane Pukanić, najnovijim
zbivanjima u saboru i da li je Polančec tako crven u licu od srama ili od gemišta.
Pisat ću o samoispadajućim sisama Nives Celzijus, koje ne može zarobiti nikakav grudnjak, one jednostavno trebaju zraka.

Kao vrstan poznavatelj osvrnut ću se na nogometne prilike i sugerirati Biliću sastav za Euro.

Usto ću predložiti Đapiću da proba koalirat sa IDS-om ili strankom umirovljenika. Da ojača poziciju lijevog centra.
U biti najbolje osnovat stranku i onda koalirat sa svima. Nikom se nećeš zamjerit, za tebe glasaju i lijevi i desni, a svakom selu dobiješ barem precjednika općine. I onda režeš vrpce, jebe ti se živo. Oči se krijese od gemišta, a brada masna od odojka.
I svi hoće bit dobri s tobom. Da im zaposliš malog kao portira u općini. Ili im asfaltiraš put do kuće. To je život!
Pa ti reci da je politika kurva!
To ti je ko da kažeš doktoru, dok ležiš na operacijskom stolu, čekajući operaciju o kojoj ti ovisi život: "Čuj stari, znaš..., tvoja žena i ja, ono..., jebiga...,desilo se..." Bolje šutit!


Reći ću vam za koga da glasate u "Zvijezde zijevaju" i "Sarmi" na Novoj TV !

Iskritizirat ću onaj smiješni RTL koji ima informativne emisije na razini dječjeg igrokaza : "Sada će nam naš reporter reći što se događa na terenu." i onda se dramatično javlja frajer sa masleničkog mosta ko da izvještava iz Iraka: "Ovdje puše bura, počela je padati kiša. Ponavljam: ako se ovakvo vrijeme nastavi moglo bi doći do vremenskih neprilika!"
Onda kaže voditeljica iz studija:"Eto vidjeli smo kakvo je vrijeme u Dalmaciji:"
Ko da gledam Muppet show! Samo prelaze sa skeča na skeč. Samo su muppeti duhoviti.
Onda imamo specijalni izvještaj sa Plitvica gdje neustrašivi reporter prati skupinu penzića iz Njemačke koji kažu(sinhronizirano):"Imate divnu zemlju! Jako nam je lijepo!" reporter važno odjavljuje javljanje sa "bojišnice" i vraćamo se u studio... Tako prođe cijeli dnevnik!
Presmiješno!

Dok sam doma reći ću Vam kaj rade mačke u dvorištu i da li je onaj crno-bijeli mačor dobio (znate kaj) od sive mačke.

Napravit ću i "spešl riport" ko ovi sa erteela o događanjima u našem akvariju koji ima dva stanovnika: to su ribice Aki i Mile.
Bio je i Huso, ali je napustio ovaj svijet i pošao u vječna lovišta.

Bez šale, nadam se da ću pisanjem zadovoljiti svoj nemirni duh, a da će se pokoji zalutali surfač internetom nasmijati, ili bar malo odobrovoljiti, mojim opaskama o ovoj čudnoj svakodnevnici.