Ana Junk ovo je za tebe...
nisam pao u depru samo sam procitao priču
o jednoj curi što izgubila je sreću
poželio sam napisati koju rimu
jer to je jebena priča što se vuče po dnu...
ne...ne...ne govori to
daj zajebi, samo skuhaj mi dop
ionako je sve rečeno
kad nemaš život i smrt je roli pop
ne...ne...ne govori to
samo skuhaj mi dop da postanem high
ionako je sve rečeno
daj ubij me da se ne moram ja...
priča 1
peče me nos, boli me glava,
mozak mi je prepun skrutnug speeda i bala
utonuti u san ako se to može nazvati san
znojan, mučan, rascjepkan i nervozan dan
jedne sjebane osobe koja vjeruje
da samo droga može pružiti trenutni osjećaj sreće
iako je duboko u sebi zna da laž je sve i prividna sreća
kad plutam u ničemu dok duša mi jeca...
nema mame i vječnih prigovora kako ne valjam
nema dede da štopa vrijeme mojeg povratka
nema paklenog smijeha provincijskih pluća Zagreba
nema sumornih lica u sivim običnim, jeftinim kaputima
nema neljubaznih prodavačica za malim,uskim, pohabanim pultovima
nema tigrova u civilu, ni zvijeri u uniformama
ja sam slobodna, imam para, pare mi dizu ego, dop ga jača
ja sam kraljica Lažnog svijeta i grohotom se smijem u kraljevstvu svoga Pakla...
priča 2
pahulje se lijepe za moje znojno lice
ne znam jel' plačem ili je to samo snijeg
jajnici se stežu i grče na hladnom vjetru
koji me propuhao propisno na putu
jedva se penjem na treći kat i strovaljujem u fotelju
sva znojna, ledeno-vruća i umorna, spremna za raketu
jer sam obučena u tanku sexy jaknicu
hulahopke, minicu i znam da nešto nije u redu...
sve je oko mene je laž i lažem kad god stignem
laže svodnik da me voli, a zapravo me treba radi zarade
lažem mami da imam bogatog dečka pa zato imam i para
lažem klijentima da sam sretna i da to radim samo zbog sexa
dop polako plovi niz razjebane vene do mojeg mozga
kada usidri u njemu, nastupa najdivnija nirvana svih živaca
spremna sam razgovarati sa Luciferom oči u oči
ja sam najmanje čudna u cijelom tom zatvorenom krugu sranja i boli...
priča 3
bila sam neizmjerno vesela taj dan
zadovoljna tom krhkom maskom sreće koju nosim ufixana
dop me dize i zračim tom lažnom, prokletom srečom
predvečer kad su se zvijezde spustile na meko, zimsko nebo
vjerujem da sam vrlo tužna i usamljena
da istinu sakrijem od sebe same ponovo sam se ufiksala
kad je soba utonula u večernju tišinu i mrak
bila sam mala, nadrogirana sjenka, sjedila sam na kauču i pušila...
tada imam dva lica, jedno lice prodane gejše
drugo lice nakrizirane Ane uplašena svijetom oko sebe
maska prodane gejše dobro mi pristaje
na dopu volim ljude i oni vole mene
na dopu funkcioniram kao super-ego žena
spremna na sve moguće akcije tražene od svih mogućih klijenata
ponekad se pitam: što radim tako ušlagirana i sjebana
kad rečenica preleti sjebanim mozgom i ode u mrak nepovratna...
priča 4
noć, hladna, novozagrebačka, bijela noć stigla je
spustila se na leđima bijelih pahulja na prljave ulice
Sakriva đankije,kurve,svodnike,dilere
lihvare,manijake,ubojice,psihopate
tihi lešinari, ne mare za tuđu bol
uništavaju sve živo, mrtvo, nečujno
volim noć jer sakriva sotonska lica
noć je prokleta, noć je poezija Zla...
u sebi nabrajam sve lijepe stvari kojih se mogu sjetiti,
nabrajm travu, Boba Marleya, maltezere, bijele ruže,heroin,
ekstazi,kokain,kućicu sa vrtom,bogatog muža,
dvoje divne djece i u tom trenutku bol mi ne zadaje problema
to je neka vrsta nazvana kurvinska mantra
kad mi je najteže, kad me jebu na milijon grubih načina
ja mantram na sve fora stvari koje volim
i tako jebeno mantram, plačem i pušim...
|