dom, kuća, okućnica

Vrisnuo Majkl Džekson

Ne da mi se o Sroljevcima, o Europskoj Ušljivi, Sprči paradi, granici...

Valjda je takva prognoza....

Ne volim psovati u naslovu, al nakon svakakvih pizdarija od tekma i izbora dođe mi da napišem jednu plačipičkastu izdrkotinu...

I još sada ne znam zašto iako mi nešto govori

Nije rekla do viđenja bez veze iz mene izlazi

Ali sad se sjećam ili samo predosjećam

Vidio sam oproštaj u njenim očima ili nisam

Znam da nema mudrosti sve je već isparano

Ali bar ću pokušati sakupiti satkano

Sa svime što imam u sebi neću pobjeći

Jer nemam što izgubiti daj nemoj me razapeti…


Ne mogu sada umrijeti želim živjeti

Jer njeno je srce poput mog izgubljeno u noći

Drži svoju bol u sebi i neće ju osloboditi

Zato ako pitaš me zašto ne pitaj me ništa

Nije rekla doviđenja samo šutke je pobjegla


Ne mogu sada umrijeti želim živjeti

Jer njeno je srce poput mog izgubljeno u noći

Drži svoju bol u sebi i neće ju osloboditi

Zato ako pitaš me zašto ne pitaj me ništa

Nije rekla doviđenja samo šutke je pobjegla

Znam da negdje unutra dubina ju guta

Sjaj posebnog svjetla što gasi se iznutra

Što najjače svijetli da zatvorim oči

U najcrnjoj noći sve briše u sekundi

Nema što izgubiti jer ne postoji



Zato ako negdje blizu je sve najbliže

Nadam se da ona čuje me i kad skriva se

Jer nema osjećaja koji činio

Tako živim

Nadao sam se da me neće ostaviti

Molim Te da vjeruješ mi

Tražio sam svemirom i pronašao sebe

Bez pogleda njenih očiju



Nije važno koliko pokušavam

Reći da sve je ovo laž

Kad uzalud pokušavam

Kad privlači me Tamna strana

Nikad neće nestati strast

Iz mog srca

Pobjedio si Banderas, sad ima da izjebeš redom sve nas