težak je život, jaaaaako
 jooooj, jedva sam našao vremena da vam se javim pokraj svih ovih obveza koje imam u civilnoj. ipak treba stić seksualno zadovoljit sve čistaćice, tete u uredima (redom od preko o-ho-ho godina), stavljat glavu u sve wc školjke ovoga svijeta, gurat se pročelniku u guzičetinu (reko je: "al samo do gleženjeva" valjda da me ima za kaj uhvatit kad me čupa van), dodavat crijepove i cigle bauštelcima-kolegama, bit psihijatar svim studentima i trudnim studenticama... itd itd...
ali, kad lijepo pogledate kolko je sati u trenutku pisanja posta, onda vam je jasno da je prošli odlomak bio jedna odvratna bajkovita noćna mora. sva sreća, nisam ju ja odsanjao... NE RADIM NIŠ
dakle, koja je spika?
LOŠE STVARI:
- buđenje
- serem u hladnom veceu
- rano buđenje
- premalo spavanja (al zato je kvalitetno, pa uvijek s guštom zaslinim jastuk do jaja)
- buđenje
- probuđivanje
DOBRE STVARI:
- nakon mjeseci i mjeseci totalno besposlenog i beskorisnog osjećaja, sad se (osim prvih kritičnih 5 minuta buđenja), osjećam nekak zadovoljnije, jer nekaj pametno radim (nije pametno, al svaki muški to treba odradit.... "a mi moramo rađat djecu", sad će reć neka od vas... a jebiga sad... kaj da ja sad radim, tak je ispalo...tak vam je grah pao) :)
- veći je gušt radit sve (mjuza, telka, vikendi, dvd, drkica, bircevi, kino, ševa, mamina hrana, nogach ponedjeljkom) kaj sam prije smatro zdravo za gotovo (nikad mi ta izreka nije bila jasna! kaj "zdravo za gotovo"?! koji kurac?)
- surfam na puno bržem i besplatnijem (jel pridjev "besplatno" opće može imat komparativ i superlativ? ak da, čemu?!)
- skidam mjuzu
- puste me da odem ak imam BILO KAKVE obveze (tipa naštelat glavu na videu, posjetit nezbrinutu djecu, ić doma spavat, otić na predavanja, popit pivu itd.)
- imam kolegu vojnika za stolom do mog, koji je živa enciklopedija interneta, tak da uvijek nađem nekaj zanimljivo
- kad dođem doma, stignem i ubit oko, i nekaj napravit i skužit da je isto sati ko prije u vrijeme kad sam se budio
- poslije s guštom otić na pivicu i zaspat u pristojnih 12 (na večer, jebote!)
- doma sam "paćenik" i u svemu mi se podilazi... buahaha
evo ga, zbilja mislim da nema potrebe da plačete za mnom... i dalje ću za vikend popit par pivica i redbull-lozi. i dalje ću s ekipom sjest na istočnu tribinu il na kauč u mojoj sobi i gledat tekmu (ljudi moji, prvenstvena je stanka i znate KAK MI TO FALI!).
i sad sam tek skužio da vam nikad nisam predložio neku dobru mjuzu. e pa nema nikaj bolje za ove trenutke neg da si nabavite i preslušavate THE GO! TEAM: thunder, lightning, strike
evo vam dio recenezije na kojoj ćete vidjet kak sam bio (odu)ševljen , a cijelu si pročitajte ovdje
"Osvježavajuće pjesme pune frulica, truba, usnih harmonikica, klavira, ženskih glasova i prljavih bubnjeva stvaraju jedan jako zabavan zvuk filmske glazbe iz prošlosti ubrzane ludim ritmovima iz sadašnjosti. Osim što me je skoro natjerao da sjednem na pod i od sreće se počnem igrat Lego kockicama, ovaj album (unatoč dvije-tri slabije pjesme) pokazuje da vani ima dosta odlične glazbe koja jako često ne dopire do prosječnog slušatelja. Velika šteta.
Nadam se da će vas činjenice da ovo ni približno nije moj tip glazbe (jer nisam ni znao da postoji) i da ni svojim najdražim izvođačima ne dajem visoku ocjenu, te ovako kaotična recenzija (kao da ju je pisala drogirana baka) natjerati da nabavite ovaj CD. Muzika za odmor, čagicu, zezanciju, chill out ili nešto deseto…. Za sve!"
n.p. neku ljigu iz osamdesetih
|
