fiiiiiijuuuuuu... TUP! na zemlju.
nakon preslušavanja svih albuma i svih mogućih brutal-rare-nowheretofind snimki od backstreet boysa, mislim da je vrijeme da se napokon vratim svojim all-time favourite-ima...
nakon nekih par godina hodanja kroz fax bez problema, muljanja na ispitima, imanja previše sreće, dodavanja papirića s natpisima "daj, jel znaš kaj?! bilo kaj?!?!" spoxu, došo je dan koji mi je ipak pokazo da se neću baš tak lako kroz sve provuć (možda to ni nije tak loše, jer mi se ne da još završit sve to).... kolokvij (ranije spomenut) je bio tolko fijaskastično (jel opće postoji ta riječ?) loš, da sam se od jada smijo... pederčina od asistenta (ljudi s faxa, ne širite ovo okolo!) se nije mogo zgasit sa svojim kvazi ludim ultra cool forama koje se baziraju na preokretanjima tuđih prezimena, a da ne pričam da je opet zaobišo sve najvažnije stvari koje se "milijon posto moraju pojavit".... nema veze, pisajući o regulaciji frekvencije ustvari sam mu općio s cijelom prvom postavom familije... dakle, I.K., napuši se žilavog kurca...
i onda je uslijedilo predavanje na kojem je čovjek otvaro usta, a iz njih je izlazio glas kojeg ni njegov kamenac na zubima nije čuo...
a onda još i onaj ispit... kemiju nisam vidio od prvog srednje ("pa u kakvu si to školu išo?" tišina!, reko bi ja), i onda me zapalo kenjavljenje po udjelu sumpora u dimnim plinovima koji piče iz elektrana... a kaj ćeš, pogledavši kolegu, vidio sam da kurca nećemo napisat. budući je ostatku to smiješno lagano, nabrijo sam se malo "pa idijote, kaj opet moraš bit glup?"... i onda su sati prolazili, a ja sam ipak sve zdribljo i svi zadaci su završili riješeni (al točnosti se jaaaako bojim)... ipak, još jedan od primjera da najviše naučiš na samom ispitu... ponosni znanstvenik
poslije, uslijedile su pive, raspoloženje je poraslo... i kaj sad?! a niš! idemo dalje.....
n.p. NIGHTMARES ON WAX - smoker's delight
|
