Po nebu leti svinja.
još jedan dan... još jedna ozljeda......
a jebiga, nemojte sad uzdisat. da! opet, nogomet me sjebo... tekma je išla normalno. "vrati. iza sam ti!", "jebote, pa sam ti stojim!", "dodaj! dodaj!", "daj se vraćajte, šupci!", "ruka! ruka je! penal!", "nije, puši kurac!", "pas mater i tebi!" itd itd. i onda se sale i ja moramo otimat za loptu i padnemo obojica ko svinje, a ja si nenadjebivi kontaminirani idijot padnem na palac lijeve ruke. mislim, fakat kretenu!
opet nisam spavo, jer mali pokret boli, ujutro je majstor duplo deblji od frenda na desnoj ruci, al valjda nije puko (ne mislim "puko" kao "poludio", već ono fakat). i sad sam opet bogalj u slijedećih par dana.... zato! ustanite mi se u tramvaju da sjednem! dofurajte mi doma kviki grica i snickersa, pustite neku tekmu i čohajte me po glavi! eto ga!....
 nego, moj kućni broj zadnje vrijeme (valjda) ljudima jako sliči na broj lokalne željezničke stanice pa se često nakon mog "Molim?" zna čut uspuhani glas
"Brzo! Kad ide za Dugo selo?", "Gospođo, ko kad ide?" "Pa vlak!"
e sad, moja pamet govori jedno a usta drugo:
mozak "Zaboli me kurac kad ide za Dugo Selo! ne živim ipak tolko istočno i spusti se na koljena i obavi poso, i nemoj me jebat! Žuri mi se!"
usta: "Čujte, ne znam vam kad ide. Ipak mislim da ste krivo nazvali..."
Al ljudi baš i ne odustaju i briju da ih zajebavam. Čak sam mislio nabavit sve moguće rasporede pa da im pomognem. Il da možda svaki put bubnem i sjebem ih? Hm....
n.p. ALIEN ANT FARM - ANThology
|
