world so small.... part 1
dakle, bilo je svega, al ću probat skroz bit kratak i konkretan (ko još voli duge postove, makar ga i ova glupa zagrada čini dužim)...
krenuli mi u utorak u podne na avion, s nama je kao ručna prtljaga išla boca kole s džek denijelsom nutra. put je bio kratak i ubrzo smo već u Stuttgartu. do vlaka imamo nekih pet sati... lunjanje, hodanje po trgovima, parkovima, fontanama, nailazak na birc koji je isti Melin (za one koji su u Zagrebu) i pijemo finu pivu nutra za pristojnih 3€.. vlak nas otfurava u Strasbour, prespavamo 4 sata i budimo se na vlak prema parizu, putem spavamo (kolko ko stane u sjedalo u vlaku) i ujutro stižemo u Pariz... puni nadahnuća i osjećaja multikulture krećemo prema sjevernijem dijelu grada s jebenim pogledom (Montmartre), spuštamo se prema dolje i nalijećemo na bic u kojem si je Picasso znao popit pivicu (AU Lapin Agile) i na ono čega nema samo u Zagrebu (očito):
 
idemo dalje, ruksaci postaju jebeno teški, prepone bole ko nogom u jaja, al pičimo... kilometri se nižu a naše oči i noge stupaju na mjesta gdje su ulice duge, sjene oštre, i birca gdje se snimala Amelie:
 
nakon gledanja par znamenitosti koje ste već na dobar način upoznali na Džej Zijinom blogu, nenaučene oči začuđene bauljaju po Subwayu i gledaju jednakost Azijata, Afrikanaca i nešto malo Europljana, i dogovaraju se s nogama da dan zaključimo odlaskom u naš hotel na periferiji grada Porte de Montreuil... prije još jednog dana obilaska grada odlazimo upoznat i taj kvart, te uz izvornu neFrancuksku pivu sjedimo, komentiramo i uživamo(naravno):
u slijedećem postu slijedi drugi dan sajtsiinga ogromnog grada i njegovog najvećeg zaštitnog znaka. i jooooš puno toga.... ljudi spremite se za priiiiiiču.....
Uz sve: jebeno veliki pozdrav mojim partnerima u zločinu: SONJI i ANI!!!
|
