Gori, majko(PIII...IP)če!!!
kad se nečeg primim, onda se primim.... i onda se blog napije ruma s čokoladnim mlijekom i počne izvodit sranja, smije nam se s uperenim prstom, dere se kroz prozor, izvrguje nas ruglu i bari naše partnere... i onda se čudi kak svako malo nekaj ne radi... pa kad si alkoholičar, panju!! kad smo kod alkohola, pozdrav petardi :))¨
 u glavnom (al ne u glavnom kolodvoru), prvi mjesec me je zasniježio, zajebavo s prijevozom i gazio me ko ova teta moja jaja <--
međutoa, mjesec je završio i ostavio me na cjedilu... bez predavanja, bez buđenja ujutro, bez svakodnevne vožnje javnim prijevozom... samo s ispitima! sad kužite zakaj "na cjedilu"....
a kad smo kod javnog prijevoza: pred nekih dva tjedna nabavim si onaj USB MP3 plejer, nasnimim si the best of ultra najkul ludu kompilaciju koja gazi sve pred sobom i sve druge pjesme oblače onu arapsku odjeću da ih niko ne bi ni vidio, a kamoli čuo, uzmem neku knjigicu i otisnem se prema vlaku... muzikica svira, knjigu držim u krilu, sakrijem se na neko fora mjesto čekaone, smješak je na licu jer počinju prvi taktovi omiljene 4 minutne pjesmetine, nevino (a kak drugačije) dignem pogled i onda mi se pred očima stvori sa debilnim osmjehom na licu naaaaaaajdosadniji lik iz kvarta... i kaj sad?! nemrem pobjeć, nemrem nastavit slušat mjuzu (jer sam prepristojan sanafabič), a nemrem ga ni ubit jer nemam s čim... al kad u glavi prevrtite film i skužite da je idijot na istom faxu, prisere vam se... jer: znači ide na isti vlak ko i ja (moram pričat s njim cijelim putem), kad put bude gotov, muka nije gotova jer majstor ide sa mnom skroz do naše ustanove.. oke, mislio sam to je kraj.. but noooooooooo.... manijak me otpratio maltene do moje predavaone koja je od ulaza na najdijagonalnijem dijelu zgrade... muka je završila, al ja se i dalje bojim... ulicom hodam oprezno i skrovito, svaki papirič koje vjetar potegne i proizvede neki zvuk me podjesti na traumu i molim majstora s neba da mi ne priušti više nikad doživljaj zbog kojed već danima ne spavam... al noćima zato da! obilno!!
P.S. velkam bek svima! svima koji ste prebrodili teške trenutke i izdržali cijelu ovu nebložnu krizu... ima puno ljudi koji odustaše...
P.S.S. malo mi je u krucu kaj sa svakim novim postom moram spašavat stare na onom guglovom spremniku... dokle će to trajat? i onda nemam ni komentare i nemam kaj čitat... vidim, to se samo meni dešava.... a s druge strane, kaj će mi stari postovi??
|
