Vlast(a)
Glupo bi bilo reći da nisam imala vremena (jer ga nikad nisam niti imala pa sam svejedno «krala» par minuta za blog). Gluplje bi bilo reći da nisam imala inspiraciju jer događaji u našoj maloj zemlji i mojem selu toliko su turbulentni da ni to ne bi odgovaralo istini. Istina je da sam u jednoj potpuno novoj fazi života, da se mijenjam ja, a time i stvari oko mene. Naime, moja obitelj koja se do sada svodila na mene i muža, za nekoliko mjeseci će dobiti novog člana. Oni koji ubuduće očekuju sladubnjave postove buduće majke morat ću razočarati jer me hormoni nisu nimalo «omekšali». Da pitate moje političke oponente vjerojatno bi vam rekli da sam još oštrija nego prije trudnoće. Uglavnom, toliko o tome, osjećala sam potrebu da vam objasnim.
Danas ću vam pričati o Vlasti. Vjerniji čitači sjetit će se da su lokalni izbori mojoj stranci donijeli promjene i da smo sada u mojem malom selu/gradu «pri Vlasti». A Vlast(a) je vrlo prevrtljiva stara gospođa. Imala je puno udvarača tijekom svih političkih godina i od svakoga je znala nešto izvući, a da on dobije dojam kao da je on na dobitku. Osim što preko noći dobijete puno prijatelja, poznanika i rodbine za koju prije niste znali, ljudi za koje ste do jučer mislili da ih poznajete, ukazuju vam se u potpuno novim dimenzijama. Tako npr. saznate da je vaš samozatajni susjed Štef zapravo vaš vatreni politički istomišljenik koji ima multitalentirano dijete koje treba stipendiju/posao/po mogućnosti oboje istovremeno. Teta u dućanu vam počne konspirativno namigivati nakon sjednica predstavničkog tijela uz opasku «jesmo ih dobro sredili, ha?!» stavljajući vam dodatne tri šnite salame (nek se nađe, pa naši smo si...).
A opet ima i negativnih Vlastinih posljedica. Ljudi koji su do jučer bili mehaničari, portiri, učitelji, bravari, preko noći se pepeljuginom čarolijom pretvaraju u potencijalne direktore knjižnica, muzeja, gimnazija, vodovoda. Ne kažem da je to nemoguće. Ponekad je ljudima potreban prijeloman trenutak, prevrat, da iskažu svoje pune potencijale. Ali u 99,9% slučajeva radi se ipak o tome da Barica kod frizerke vidi Štefu kako je stavila nove pramenove i odvezla se u novoj Škodi pa dođe doma svome Franji i kaže mu da je niš' koristi jer je «Štefin muž postal' pročelnik, a on već 20 godina čami u istom poduzeću iako su oni njegovi sada pri Vlasti». To u Franji, kao i u svakom pronicljivom bravaru/vatrogascu/učitelju, probudi crv sumnje. Što to Štef ima, a da on nema? Pa oni su išli skupa u školu, štoviše, Štef je od njega prepisivao lektiru i matematiku, a sad se šepiri okolo i časti ljude po birtijama!
Ja u cijeloj priči predstavljam samo jedan mali kotačić. Preuzela sam određene odgovornosti svojevoljno, određene su došle same od sebe. Naporno je, ponekad, ali i uživam. Uživam u situaciji u kojoj mogu utjecati na doboro i zlo, na male i na velike stvari koje određuju život mojoj sredini. I nastojim ne obraćati pažnju na Štefa, Franju, Baricu i sve ostale, a veselim se svakoj novo asfaltiranoj ulici, javnoj rasvjeti, dječjem igralištu i uređenom parku.