Selektivno pamćenje
Nedavni post o generalu-mišu i ljudima koji mu postavljaju plakate i hodočaste oko istih, uzburkao je strasti «istinskih domoljuba i Hrvata» koji «znaju» što je najbolje za ovu zemlju i u kojem smjeru ona treba ići. U mojem kraju postoji jedna specifična vrsta ljudi (ne znam da li takvi rastu i u vašem kraju...). Ova podvrsta homo sapiensa prepoznaje se po kratko ošišanoj kosi sa obiljem briljantina, kožnoj jakni koja se nosi 365 dana u godini, krunici oko retrovizora u autu i vječnom nošenju trenirke u ama baš svim prilikama. Primjerci ove vrste najčešće se mogu vidjeti na prosvjedima i političkim skupovima kako nose hrvatsku zastavu i mašu pištoljima te u svim ugostiteljskim lokalima u ovom kraju koji puštaju, kako bi Super Silva rekla, folk glazbu. Narodski rečeno, popu pop, bobu bob, a folk nije folk nego narodnjaci iliti «kuruza».
Takav tip homo sapiensa zna sve riječi Cecinih i Karleušinih pjesama, ali je baš taj i takav tip bio najglasniji u mojem kraju (a vjerujem i ostatku Hrvatske) kada je Vlahov krenuo u Beograd da obavi famozni intervju sa Cecom Veličković Ražnjatović. I glavonje sa Nove TV se ustrtarile i stopirale intervju, a ja se baš veselila da vidim jel' ima ta žena srama i uopće pojma što ime Arkan znači u Hrvatskoj. Zašto se intervju nije mogao prikazati? Pa zato jer bi se time (ma već pogađate...) uvrijedili hrvatski branitelji i narušio bi se «dignitet Domovinskog rata».
Čovjek sa PTSP-om živi od 1300 kuna i uzdržava nezaposlenu ženu i troje djece, ubije se motornom pilom, neshvaćen i nesaslušan. Gospoda iz Super Jacinog ministarstva tvrde da im se nikada nije obratio, da nije zatražio status VRI-a i da im nije poznat njegov «slučaj». I to nije uvreda dignitetu Domovinskog rata. Ali ako neki novinar odluči napraviti intervju sa pjevačicom koja prodaje tisuće i tisuće CD-a u Hrvatskoj, njezine pjesme trešte iz birtija, pjevaju se na svadbama i pjevaju ih isti oni koji brane taj intervju, onda je to skandal. Jer je ona Arkanova udovica, a svi koji poštuju «dignitet Domovinskog rata» znaju da kad se radi o četničkim udovicama, čovjek smije samo pjevati njezine pjesme i kupovati piratski CD, a nikako raditi nekakav intervju. Raditi intervju sa Cecom je ravno veleizdaji! Ali slušati i pjevati njezine pjesme je sasvim prihvatljivo. Što dokazuje i ogroman uspjeh i posjećenost onih kvazi folk-festivala koje Borbaš organizira u Slavoniji. Ma mora da sam ja opet sve krivo shvatila...